Presuda Stanišiću i Simatoviću – po drugi put

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
U srijedu se u Hagu izriče presuda šefovima Državne bezbednosti Srbije, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću poslije ponovljenog suđenja. Na prvom suđenju, poništenom na žalbu tužilaštva, oslobođeni su svake krivice.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Protiv dvojice visokih funkcionera Službe državne bezbjednosti Srbije, Jovice Stanišića i Franka Simatovića tužilaštvo Haškog tribunala podiglo je optužnicu prije punih 18 godina. Iste godine – 2003. – su i uhapšeni u Srbiji. Obojici je stavljeno na teret da su u ratovima u bivšoj Jugoslaviji učestovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bio prisilno i trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s velikih područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Po optužnici, jedinice koje su ostvarivale taj cilj, vršeći masovne progone, ubistva i nehumana djela bile su u nadležnosti dvojice optuženih jer su ih osnivali, organizovali njihovo uvježbavanje, logistički i oružano snabdijevali i finansirali.

Oslobođeni nakon prvog suđenja

Prvo suđenju po toj optužnici održano je pred Haškim tribunalom od juna 2009. do kraja januara 2013. i završeno je oslobađajućom presudom za obojicu. Većinom glasova tročlano pretresno vijeće, kojim je predsjedavao holandski sudija Ori, donijelo je takvu odluku, ocijenivši da Stanišić i Simatović nisu odgovorni za zločine navedene u optužnici jer nije dokazano da su ih planirali i naredili, a ni pomagali i podržavali. U obrazloženju presude je rečeno da su zloglasne jedinice poput “Škorpiona”, “Arkanovaca”, “Martićeve milicije” i “Crvenih beretki” činile zločine, ali da pomoć koju su im pružali Stanišić i Simatović nije bila “konkretno usmjerena” na zločine nego na “podršku njihovim ratnim naporima”. 

“Konkretna usmjerenost”, kao kriterijum, standard, princip ili doktrina, kako je sve nazivana ta formulacija, ne postoji, ne samo u pravilima i praksi Haškog tribunala, nego ni u cjelokupnom međunarodnom pravu. To je opredijelilo većinu članova Žalbenog vijeće da u decembru 2015. prihvati žalbu tužilaca, poništi oslobađajuću presudu i naloži da se Stanišiću i Simatoviću ponovo sudi po svim tačkama optužnice.

Optužnicom je pokriven period od 1991. do 1995. godine i ono što se zbivalo na područjima takozvanih SAO Krajine i SAO Baranje, Slavonije i Zapadnog Srema u Hrvatskoj, kao i u bosanskohercegovačkim opštinama Bijeljina, Zvornik, Bosanski Šamac, Sanski Most, Doboj i Trnovo.

Maratonsko suđenje nastavljeno je u sudnici nasljednika Haškog tribunala, čiji zvanični naziv je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove (“Mehanizam”), i u čiju nadležnost su prešli nedovršeni sudski postupci u Haškom tribunalu.

51 svjedok u ponovljenom suđenju

Pred novim pretresnim vijećem ponovno suđenje je počelo u junu 2017. dokaznim postupkom tužilaštva, koje je do februara 2019. ispitalo 51 svjedoka o zločinima počinjenim u četiri i po ratne godine u dvije države.

U poluvremenu suđenja, Pretresno vijeće Mehanizma odbacilo je zahtjev za donošenje oslobađajuće presude Franku Simatoviću, koji su po pravilniku ovog suda imali pravo da podnesu timovi odbrane.

Dokazni postupak odbrane počeo je prije dvije godine, u junu 2019. i trajao do oktobra prošle godine. Advokati dvojice optuženih izveli su i ispitali 29 svjedoka. Završne riječi tužilaštva i odbrane održane su prije dva i po mjeseca – u aprilu ove godine. Bio je to pretposljednji čin procesa, koji je počeo još 2003. godine u Haškom tribunalu. Preostalo je još samo današnje izricanje presude pretresnog vijeća Mehanizma.

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je još krajem 2010. donio odluku da se osnuje Mehanizam koji bi preuzeo i okončao nedovršena suđenja pred Haškim tribunalom i pred Međunarodnim krivičnim sudom za Ruandu. U sudnici Mehanizma, kao nasljednika oba ta međunarodna suda, definitivno je završeno suđenje Ratku Mladiću, ratnom komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, kome je prije 20 dana izrečena presuda na doživotni zatvor. Na istu kaznu ga je prethodno osudilo i Pretresno vijeće Haškog tribunala u novembru  2017. zbog genocida u Srebrenici u ljeto 1995. godine, progona Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, terorisanja civila u opsadi Sarajeva i uzimanja pripadnika mirovne misije Ujedinjenih nacija za taoce u ratu od 1992-1995. Pošto su i tužba i odbrana uložili žalbe, predmet Ratka Mladića je preuzeo Mehanizam i okončao. Pravosnažnom presudom Mladiću na doživotni zatvor je zaavršen pretposljednji sudski postupak koji je Mehanizam preuzeo od Haškog tribunala.

Posljednji postupak pred ovom međunarodnom sudskom institucijom – ponovljeno prvostepeno suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatovića – potrajaće još izvjesno vrijeme. Jer, kakvu god presudu da donese Pretresno vijeće Mehanizma, koje sačinjavaju predsjedavajući Barton Hol (Burton Hall) sa Bahama i sudije Džozef Čiondo Masanče (Joseph E. Chiondo Masanche) iz Tanzanije i Seon Ki Park iz Južne Koreje, mogućno je da se na nju žali tužilaštvo ili odbrana, ili i jedni i drugi, i da uslijedi žalbeni postupak. Kako je za DW potvrdila predstavnica za štampu Mehanizma Helena Eggleston: “Žalbeni postupak je predviđen u skladu sa Statutom i Pravilnikom Mehanizma.”

Zbog toga treba imati na umu da Mehanizam još ni izdaleka nije okončao svoju funkciju. Uz mogućni žalbeni postupak u predmetu bivših šefova Državne bezbjednosti Srbije, Mehanizam je, u skladu sa mandatom koji mu je povjeren, preuzeo, između ostalog, nadležnost nad izvršenjem kazni, postupcima preispitivanja presuda, suđenjima za nepoštovanje suda, zahtjevima za pristup materijalima, objelodanjivanju, izmjenama i klasifikaciji dokumenata i nizu drugih aktuelnih pravosudnih funkcija.

Uloga Srbije

Uoči sutrašnjeg izricanja prvostepene presude bivšim šefovima Državne bezbjednosti Srbije još jednom se nameće pitanje da li će se teret osude odnositi i na Srbiju, pošto su Stanišić i Simatović posljednji zvaničnici Srbije, koji su optuženi za ratne zločine pred međunarodnim sudovima.

Kakva god da bude presuda optuženima, suvišno bi bilo i očekivati da će sudijsko vijeće Mehanizma utvrđivati krivicu, a pogotovu osuđivati državu. To nije uloga ovoga suda, kao što nije bila ni njegovog prethodnika – Haškog tribunala. I na jednom i na drugom međunarodnom sudu zadatak vijećâ bio je da utvrde ličnu odgovornost.

Uloga države Srbije i njenih institucija u ratovima u BiH i Hrvatskoj može u obrazloženju presude eventualno samo da se pomene u kontekstu utvrđivanja individualne krivice. Kad god se u optužnicama Haškog tribunala i njegovog nasljednika Mehanizma navodio „udruženi zločinački poduhvat” kao najteža inkriminacija, pominjani su samo pojedinci, bili oni i predsjednici država, kao Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, a nikad sâme države.

Čitajte više