Odjednom su i meteorolozi sumnjivi

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Posrijedi nije ništa komplicirano. Najave “toplinskih valova”, “sibirskih zima”, “ekstremnih padalina” i sličnih nedaća spadaju među najpodatnije sadržaje za klikbejt naslove.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Ekstremni vremenski uvjeti poput trenutnih vrućina sa sobom nose i prepoznatljivu dinamiku na društvenim mrežama. Prvi se uglavnom jave oni koji imaju nešto za poručiti zazivateljima ljeta u hladnijem periodu godinu: “evo vam sada ljeto!”. Onda na posao prionu oni koji nastoje iscrpiti posljednje resurse duhovitosti iz klasika small talka – nije toliko vruće koliko je sparno. Završni premaz uglavnom čeka one “trezvene” koji zaključe da mora biti vruće jer je ljeto i krivnju za “histeriju” svale na bombastične medijske naslove.

Bude tu, naravno, i drukčijih opaski, ali ova tri obrasca diktiraju ritam. Posebno je pritom zanimljiv ovaj posljednji kojim se proziva medijsko izvještavanje. Nisu mu skloni samo poluanonimni korisnici društvenih mreža. I renomirani novinari znaju optužiti medijske kuće za davanje neopravdanog primata vremenskim prilikama i neprimjereno izvještavanje. Pritom se krivci uglavnom pronalaze u nekom misterioznom procesu općeg zaglupljivanja društva kao takvog ili u neobrazovanosti novinara. Vrlo rijetko će se problemu pristupiti iz perspektive poslovnog modela. Zar stvarno netko misli da novinari imaju toliku autonomiju i da nisu pod paskom urednika i vlasnika?

Posrijedi nije ništa komplicirano. Najave “toplinskih valova”, “sibirskih zima”, “ekstremnih padalina” i sličnih nedaća spadaju među najpodatnije sadržaje za klikbejt naslove. Bez obzira na to što smo istrenirani i znamo da iza njih često ne stoje toliko ekstremne vremenske promjene, većina nas će kliknuti jer nas se to najneposrednije tiče. Bolje izgubiti koju minutu, naživcirati se zbog prazne priče i napisati bijesni tvit/status nego preskočiti najavu stvarne prijetnje i ne pripremiti se. Na toj okladi raste cijena oglasnog prostora i sklonost medija takvom izvještavanju. Međutim, ne optužuju se samo mediji za neprikladan odnos prema vremenskim prilikama. Na meti su i oni kojim se time znanstveno bave: meteorolozi.

Naime, često se na društvenim mrežama i u svakodnevnim razgovorima može primijetiti i svojevrstan rast nepovjerenja u meteorologe i njihove vremenske prognoze. Čini se da je tome pridonijelo nekoliko razloga. Prvi je vezan uz spomenuto medijsko izvještavanje o temi. Meteorologe se često smatra aktivnim suradnicima u toj raboti. Televizijske kuće biraju isključivo “mlade i atraktivne” meteorologe, a neki poznatiji među njima često sudjeluju u medijskim formatima koji sabotiraju ozbiljnost meteorološkog rada. Drugi razlog bi se mogao pronaći u pojavi meteoroloških aplikacija na pametnim telefonima. S obzirom na to da su “prilagođene” prognoziranju vremena iz minute u minutu sasvim je očekivano i realno da često i griješe. Takve greške motiviraju ljude na ambicioznije zaključke o samoj struci. Često se može čuti kako se prognoze za sutrašnji dan u kojima se najavljaju i kišni i sunčani periodi naprosto omalovažavaju: lako ti je tako pogoditi kad najaviš sve! Kao da nikad nisu proživjeli dan u kojem su se mijenjale vremenske prilike.

Postoji još jedan razlog kojem bi mogli pripisati rast nepovjerenja u meteorologe. Tiče se statusa specifičnih struka u posljednjih godinu i pol dana koje su nam obilježile živote. Te struke su epidemiologija i seizmologija. Inicijalno javno povjerenje dato stručnjacima relativno je brzo kopnilo. Epidemiologe je, naravno, statusa koštala i politička instrumentalizacija, ali i svi oblici znanstvene opreznosti: “ne znamo dovoljno o virusu”, kolebanja oko efikasnosti određenih mjera i poprilična suzdržanost u predviđanju budućnosti. Taj tip suzdržanosti je pogotovo obilježio seizmoloških “pet minuta slave”. Njihovo objašnjenje da ne mogu predvidjeti potrese ih je gotovo učinilo nebitnim sudionikom u javnim raspravama: a koja je vaša točno svrha ako ne možete predvidjeti potrese?

Ili da prevedemo u meteorološki kontekst: koja je vaša svrha ako mi ne možete reći kada će točno padati kiša? Drugim riječima, prilično je izvjesno da ljudima nedostaje predvidljivost svijeta u ovim nestabilnim vremenima. Ako nam ju ne mogu pružiti najobrazovaniji među nama, čemu se onda nadati? Takav strah od budućnosti u kombinaciji sa specifičnim poslovnim modelom medija u kapitalizmu dovoljni su da raste nepovjerenje u struke koje se na prvi pogled čiste sasvim nevinima i politički nekontaminiranima. No, do djelomične eliminacije tog straha ne može se doći ambicioznim znanstvenim okladama. Jedini put je izgradnja institucija i mreža zaštite u slučaju od raznih nepogoda: u što uključujemo i medije. Na tom putu stoje razni profitni motivi i zato predstavlja izniman politički izazov. Pogotovo u kontekstu sve izraženijih posljedica klimatskih promjena. Tabloidni tip prenošenja tih posljedica taj izazov čini još težim.

Čitajte više