Znamo li koliko je plastika štetna?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Danas se plastična ambalaža smatra glavnim izvorom organske kontaminacije u hrani, dok se ftalatni mehkutizatori i bromirani usporivači plamena mogu otkriti u kućnoj prašini i unutarnjem zraku.
Znamo li koliko je plastika štetna?_60d3f6d3adb97.jpeg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Plastika je jeftin, višestruko koristan, praktičan i nevjerojatno popularan proizvod kojega se svake godine u svijetu proizvede više od 350 milijuna tona. Ovo nije još jedan tekst o tome kako ovaj materijal zagađuje tijelo, već o tome od čega se zapravo sastoji, koji učinak ima na naše tijelo i je li išta od toga uopće regulirano.

Plastika sadrži veliku količinu kemikalija koje se oslobađaju tijekom životnog ciklusa proizvoda od kojih su “neke” tvari koje izrazito opasne za ljude i okoliš. Međutim, samo je mali dio kemikalija sadržanih u plastici javno poznat ili je opsežno proučavan. Zbog toga je tim znanstvenika sa švicarskog ETH na čelu sa profesoricom Stefanie Hellweg za dizajn ekoloških sustava istražio od čega se zapravo sastoji plastika i koliko može biti štetna po ljude i životinje. Studija je upravo objavljena u znanstvenom časopisu Environmental Science & Technology, i pokazuje razloge za brigu.

Oni su proveli prvu sveobuhvatnu analizu kemikalija u plastičnim monomerima i na temelju toga sastavili njihovu bazu. U bazu su uvršteni i podaci aditiva koji idu u plastiku, kao i druga pomoćna sredstva koja se dodaju u procesu proizvodnje plastike. Tim je sustavno kategorizirao sve te kemikalije s obzirom na upotrebu i potencijalne opasnosti. Identificirali su oko 10.500 različitih vrsta kemijskih spojeva u plastici. Mnogi se koriste u pakiranju (2.489), tekstilu (2.429) i primjenama za kontakt s hranom (2.109); neki su za igračke (522) i medicinske uređaje, uključujući maske (247). Od identificiranih 10.500 tvari, istraživači su kategorizirali 2.480 tvari (24 posto) kao tvari koje mogu biti zabrinjavajuće.

Ukratko, “to znači da je gotovo četvrtina svih kemikalija koje se koriste u plastici ili vrlo stabilna (akumulira se u organizmima) ili vrlo otrovne. Te su tvari često otrovne za vodeni svijet, uzrokuju rak ili oštećuju određene organe”, objašnjava istraživačica Helene Wiesinger, doktorandica na Katedra za dizajn ekoloških sustava i glavni autor studije za phys.org. Otprilike polovica su kemikalije s velikim količinama proizvodnje u EU ili SAD-u. “Posebno je zapanjujuće da su mnoge sumnjive tvari jedva regulirane ili su dvosmisleno opisane”, dodala je Wiesinger.

Ne znamo

Zapravo, 53 posto svih potencijalno zabrinjavajućih tvari nisu regulirane u SAD-u, EU-u ili Japanu. Još je iznenađujuće da je 901 opasna tvar odobrena za upotrebu u plastičnim masama u kontaktu s hranom u tim regijama. Za oko 10 posto identificiranih potencijalno zabrinjavajućih tvari uopće nema dovoljno studija koje su se bavile njihovom štetnošću po ljudski organizam.

Plastika je izrađena od organskih polimera izgrađenih od ponavljajućih monomernih jedinica. Široka paleta aditiva, poput antioksidansa, mekinja i usporivača plamena, daje polimernoj matrici željena svojstva. Katalizatori, otapala i druge kemikalije također se koriste kao pomoćna sredstva u proizvodnji. Do sada su se istraživanja, industrija i regulatori uglavnom koncentrirali na ograničeni broj opasnih kemikalija za koje je poznato da su prisutne u plastikama”, kaže Wiesinger. Danas se plastična ambalaža smatra glavnim izvorom organske kontaminacije u hrani, dok se ftalatni mehkutizatori i bromirani usporivači plamena mogu otkriti u kućnoj prašini i unutarnjem zraku.

Izloženost takvim tvarima može imati negativan utjecaj na zdravlje potrošača i radnika te na zagađene ekosustave. Problematične kemikalije također mogu utjecati na procese recikliranja i sigurnost i kvalitetu reciklirane plastike. Znanstvenici su identificirali 4.100 spojeva, odnosno 39 posto svih identificiranih tvari nisu mogli kategorizirati zbog nedostatka klasifikacija opasnosti. Kao glavni problem industrije plastike u kontekstu održive ekonomije, klimatskih promjena i ljudskog zdravlja znanstvenice su identificirale nedostatak transparentnosti u kemikalijama u plastici i raspršenost podataka. U više od dvije i pol godine detektivskog rada pročešljali su više od 190 javno dostupnih izvora podataka iz istraživanja, industrije i vlasti i identificirali 60 izvora s dovoljno informacija o namjerno dodanim tvarima u plastiku. Pronašli su, kažu, više kritičnih praznina u znanju i dostupnim podacima, posebno kod kemijskih spojeva i njihove stvarne upotrebe. To u konačnici onemogućava potrošačima da odaberu proizvod koji je siguran za njih i okoliš.

Plastiku stoga treba ili zamijeniti sigurnim alternativama, ili kazniti i industriju i regulatore za stanje. Možda najbolje početi s Coca-colom, firmom koja je među glavnim, ako ne i glavni, zagađivač plastikom na svijetu.

Čitajte više