Sjajna lekcija iz čuvanja obraza i časti muslimana

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ovo je sjajna lekcija, ne samo iz velikodušnosti i plemenitosti, već i iz čuvanja obraza, časti i dostojanstva muslimana.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je jednog dana svojim ashabima, pozivajući ih na međusobnu solidarnost i saosjećanje: “Vjernici (mu'mini) su u svojoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju poput jednog tijela. Ako se jedan njegov dio razboli, ostatak tijela na to reagira nesanicom i groznicom.”

U svom remek-djelu El-Mustetarref fi kulli fennin mustezarref, Muhamed ibn Ahmed el-Ibšihi zabilježio je predaju u kojoj se spominje da je čovjek došao jednom tabi'inu s kojim ga je vezala bratska i prijateljska veza, pa je pokucao na njegova vrata, a kad je ovaj tabi'in izašao, upitao je: ”Šta te je dovelo meni?”

Rekao mu je: ”Imam četiri stotine dirhema duga i nisam u mogućnosti da ih vratim.”

Njegov prijatelj je na brzinu ušao u kuću, izbrojao mu četiri stotine dirhema i dao mu ih.

Potom se vratio u kuću plačući, pa mu je supruga rekla: ”Zašto nisi tražio ispriku ako ti davanje novca toliko teško pada?”
Rekao joj je: ”Ne plačem ja zbog toga što mi je žao novca, već plačem jer nisam poznavao njegovo stanje, pa je on bio primoran da mi to kaže.”

Ovaj plemeniti tabi'in je dolazak svog prijatelja da od njega traži novac radi vraćanja duga smatrao svojom krivicom, jer je smatrao da je njegova dužnost poznavati stanje svoga prijatelja, imati uvid u njegove potrebe i ne dovoditi ga u situaciju da mora tražiti od njega kako bi vratio dugove.

Ovo je sjajna lekcija, ne samo iz velikodušnosti i plemenitosti, već i iz čuvanja obraza, časti i dostojanstva muslimana.

U historijskim izvorima spominje se da je muslimanska vojska izašla u džihad, a između njih i njihovog neprijatelja bila je rijeka, pa im je komandant naredio da pregaze rijeku kako bi došli do neprijatelja. Muslimani su odmah poslušali naredbu svoga komandanta, a neprijateljska vojska ih je posmatrala izdaleka.

Kad su bili usred rijeke jednom muslimanskom vojniku je ispala posuda ili pribor za jelo, pa je povikao: ”Moja posuda!”

Tada su njegovi saborci s desne i s lijeve strane uzviknuli: ”Posuda!” Svi su željeli da mu vrate posudu.

Allah je ulio strah u srca njihovih neprijatelja koji su sve to posmatrali, pa su rekli: ”Ako muslimani ovako postupaju zbog nečije posude, šta bi onda učinili da jednog od njih ubijemo?”

Ovime je islamski ummet preuzeo vođstvo i vladao ovom planetom od mašrika do magriba, filozofijom ”jednog tijela” i filozofijom saosjećanja i međusobne solidarnosti, suzama i tugom muslimana ako sazna da njegov prijatelj ima potrebu za koju nije znao, jer su osjećali da je potreba jednog muslimana, potreba svih muslimana i da je obaveza svih muslimana da mu pomognu u ispunjenju potrebe i ostvarivanju njegovog prava.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Čitajte više