Izmjenama Zakona o visokom obrazovanju do postizanja stvarnog kvaliteta

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Zukorlić dodao će Zakon o studentskom organizovanju biti osnov za dinamiziranje studentskog života, entuzijazma, ideja kojih imaju mladi ljudi.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Poslanici Skupštine Srbije počeli su danas novu sjednicu na čijem su dnevnom redu izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju, kao i o studentskom organizovanju. Predsjednik Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo akademik Muamer Zukorlić kazao da je cilj zakona postizanje stvarnog kvaliteta.

– Po pitanju Zakona o studenstkom organizovanju – složili smo se da je ovo veoma važan iskorak u pogledu zakonskog uređenja ovog polja, pogotovo što dolazi nakon veoma duge pauze i nedostatka odnosno izostanka ovog zakona. Svakako da smo saslušali i određene primjedbe i naravno samim tim kao zakon koji se donosi kao nov nakon tako dugog perioda, vjerovatno ćemo vrlo brzo u primjeni dobiti određena iskustva i potrebu da zakon dalje dorađujemo. Što se tiče izmjena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju, radi se, kao što znate, o veoma važnom zakonu, zakonu koji je jedna od najživljih materija u cjelokupnom našem zakonodavstvu i evo barem dok sam u Narodnoj skupštini, a ovo mi je peta godina, niti jedna godina nije bila bez promjene Zakona o visokom obrazovanju. To, zapravo, ukazuje na činjenicu da ono što smo započeli 2005. godine na polju reforme visokog obrazovanja je veoma kompleksan i zahtjeva jako puno i suočavamo se sa brojnim pitanjima, izazovima i zato je permanentna potreba da se ovaj zakon dorađuje. Ono što je primetno jeste da je radna grupa na čelu sa ministarstvom uložila veoma ozbiljan trud i definitivno ovo predstavlja jedan veoma važan iskorak. Ono što je novina jeste i pitanje fokusa na obezbjeđivanje kvaliteta, pored provjere kvaliteta što je bio jedan od nedostataka tog akreditacionog procesa gdje se Akreditaciona komisija ponašala inspektorski, a zapravo uloga te komisije po njenom stvarnom smislu postojanja, ali i sa pozicije sugestija koje dobijamo sa strane jeste zapravo da Akreditaciona komisija bude faktor koji će pomoći univerzitetima da postignu standarde, a ne samo biti neki konac ili neka crvena linija koja će rezati one koji to jesu ili one koji to nisu. Ono što je jedan od ključnih povoda za promjenu zakona jesu sugestije i primjedbe koje smo dobili od Evropske komisije za akreditaciju, ali nisu one jedini razlozi, da budemo jasni. Te sugestije i te primjedbe postoje, ali ono što ovdje treba da bude naš primarni cilj jeste stvarni kvalitet. Da, te primjedbe su svakako na mjestu, ali mi idemo dublje, idemo da standarde, akreditacije i uređenja visokog obrazovanja uređujemo sa našim stvarnim potrebama i kvalitetima, istakao je akademik Zukorlić.

Zukorlić dodao će Zakon o studentskom organizovanju biti osnov za dinamiziranje studentskog života, entuzijazma, ideja kojih imaju mladi ljudi. Posebnu pažnju posvetio izmjenama i dopuna Zakona o visokom obrazovanju. Akademik Zukorlić smatra da je 2005. naglo uveden proces akreditacije, uz velike rizike jer se u reformu obrazovanje ušlo sa “nereformisanim kadrovima”.

– Vi imate ljude koji su zapravo proveli 30 godina i potpuno se formirali u starom sistemu visokog obrazovanja i onda oni budu kapetani broda reforme obrazovanja i onda do tri sata zastupaju potrebe reformi, a poslije tri sata pričaju kako to kod nas nema šanse. I mi smo ušli u neko mutno vrijeme po pitanju reforme visokog obrazovanja i posebno akreditacije i to mutno vrijeme je posebno trajalo između 2005. i 2017. godine, a u mutnom vremenu zna se ko se najbolje snalazi. Dakle, i oni koji vide noću i kad je mutno. I oni su zapravo uhvatili kormilo visokog obrazovanja kroz akreditacionu komisiju i svakako bili ključni profiteri jer su se oni predstavili kao sveznalice, tumači, oni su se smenjivali na čelu akreditacione komisije, jedan mandat vojvoda, drugi mandat serdar, pa se onda opet zamijene, ja tebi – ti meni i kada vi propratite tu ekipu koja je vodila akreditaciju od 2005. do 2017. godine sve je to kumstvo, ja samo tvom sinu mentor, ti si mom sinu mentor, ja tvoj kćerki, ti mojoj i tako su se oni držali. Nastala je nervoza kod te grupe koju sam ja u raznim prigodama nazivao oligarhijom u visokom obrazovanju. Nastala je nervoza izmjenama i dopunama Zakona u visokom obrazovanju 2017. godine  kada mi donekle uspjevamo da ukinemo monopol. Čiji monopol? Monopol jedne grupe. Kakve grupe? Interesne grupe koja se predstavlja predstavnicima akademske zajednice. Oni su akademska zajednica, oni tumače stavove, oni se kriju iza formulacije akademske zajednice, oni se kriju iza autonomije univerziteta i njihova sprega i veza sa državom je samo da uzmu pare jer je Vlada osnivač državnih univerziteta i poslije toga kada ih pitate gdje ste potrošili pare oni kažu da vi ne poštujete autonomiju univerziteta. Kada od njih tražite određene standarde, onda vi kažete da vi ugrožavate autonomiju univerziteta, da su oni suvereni. Ne gospodo, suvereno je visoko obrazovanje, suveren je akademski kvalitet, a pojedinci oni su istovremeno i profesori i naučnici i ljudi i članovi staleža i članovi akademske zajednice. Molim vas neka mi neko objasni gdje je crta između ličnog interesa pojedinca, između staleža akademske zajednice koja ima ambiciju da kroz određenu grupu drži monopol u viskom obrazovanju, gdje je ta granica i granica akademske slobode? Oni su te granice ukinuli jednostavno svojom visprenošću manipulacijama, a koje uglavnom prati korupcija, a vjerujte to nije ni malo teško dokazati.

Akademik Zukorlić naveo primjer korupcije u akreditacionoj komisiji, uz tvrdnju da članovi “oligarhije u visokom obrazovanju” pokušavaju da Srbiju izbace iz Evropske asocijacije za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENKVA).

Sa pozicije Odbora za obrazovanje prije nekoliko godina da tražimo određenu dokumentaciju iz akredaticione komisije, ali dokumentacije nema. Odgovor je da ne mogu da je nađu. Dakle vi imate opći haos u akredaticionoj komisiji između 2005 i 2017. godine. Izgubljeni cijeli paketi dokumentacije, zapravo ne izgubljeni već bačeni, sklonjeni jer je tamo bio svojevrstan kriminal i korupcija. Pored skrivanja te dokumentacije, ako država bude htjela, posebno organi za krivično gonjenje vjerujte mogu da uhvate te krivce i to je nešto od čega se ne bi smelo ni po što odustati. Nakon 2017.godine napravili smo određeni iskorak i šta se onda desilo? Dio pozadine primjedbi ENKVA je objektivan. Dakle mi nismo uspjeli sve da otkrijemo 2017. godine a ja ću vas podsjetiti koliko puta sam lično i poslanici SPP-a u ovom Parlamentu ukazivao da kasnimo sa nekim odgovorima ali to tada nije shvaćeno ozbiljno već vidjet ćemo to. Dakle dio primjedbi ENKVA je objektivan i poručen je iz Srbije. Ja vam to govorim a vi to provjerite. Dakle, mi smo imali u jednom trenutku pripadnika bivšeg režima i djela ove oligarhije o kojoj govorim izvjesnu Sofiju Pekić koja je bila član BOARD-a ENKVA u Briselu a koja se zapravo sa te pozicije radila maksimalno da se Srbija istjera iz ENKVA, da se ne obnovi mandat. Zašto? Pa da se dokaže da vi novi koji ste došli 2016. godine niste dakle sposobni da vodite akreditaciju. Ovo su vam istine, provjerite ih. Onda se pravila negativna promocija Srbije odnosno njenog visokog obrazovanja i zbog toga smo imali veoma rigidan odnos sa ENKVA-om u pogledu ovih primjedbi. Naravno, neka dođu primjedbe i one koje su osnovane mi ćemo da ispravimo i zapravo to sada činimo. Ali opet čuvajući ono što je stvaran kvalitet. Zato su oni pokušali kroz primjedbe koje su bile tipa prevelikog učešća Vlade u procesu akreditacije. To je bila jedna od primjedbi. Ona je bila osnovana u tome da ćemo imati drugo stepeno odlučivanje žalbene komisije a koja treba da bude nezavisna. U redu je ali ako mislite da treba da se bira po konkursu a ne da je opet imenuju odnosno implicitno biraju predstavnici tkz. akademske zajednice, čitajte akademske oligarhije, odnosno staleža odnosno grupe. To su detalji koje nismo dopustili da zapravo se ponovo vrati monopol. U redu je da se vrati akademska zajednica kao stručna zajednica i isključivo kroz struku treba da ima uticaja u procesu akreditacije. Ali ne kao interesna vertikala i ne smije da se dopusti monopol.

Dodao da se ovim izmjenama zakona dorađuje i rješava pitanje ravnoteža između svih faktora u visokom obrazovanju i države, te da je fokus stavljen na obezbjeđenje kvaliteta.

– Ravnoteža između akademske zajednice, između države preko Vlade i Parlamenta, između studentske zajednice i između privredne zajednice odnosno šireg društva. Akreditacija univerziteta i odlučivanje o njihovom postojanju i suverenitetu je nacionalno državni resurs i on ne može biti vlasništvo grupe ljudi koja se krije iza akademske zajednice. Monopol je zlo u svakom smislu. Zato je jako važna ova ravnoteža i ne može niko ne može imati potpuno pravo. Akademska zajednica neka uloži stručnost a ostali neka ulože ostalo. Država je osnovac većine univerziteta i naravno da je ona odgovorna za svoje ustanove jer ih finansira i ona tako treba da se ponaša odgovorno kroz sve to. Prema tome, sada pravimo veliki iskorak i dobro je da je stavljen fokus na kvalitet, na obezbeđenje kvaliteta.

Akademik Zukorlić pozdravio što što se teološke nauke zvanično uvode “na vrata zakona”. Poručio kako fakulteti vjerskih zajednica moraju imati mogućnost da budu finansirani od strane države.

– Istina, taj proces nismo dovršili i ovo je još jedan iskorak jer smo mi imali to pitanje teologije u visokom obrazovanju do sada ne zvanično i nije bilo zastupljeno kroz fakultet SPC, a koji je članica Beogradskog univerziteta. To je bila jedina veza teologije sa zakonom odnosno sa visokim obrazovanjem u zvaničnom smislu. Sada imamo neku vrstu transparentne zakonske legalizacije svega toga. Istina, nismo stigli da dovršimo taj proces i to nas čeka u nekoj novoj promjeni zakona. Jesmo principijelno konstatovali visokoškolske ustanove tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica, to smo dakle priznali legalizovali. Ali ono što nedostaje jeste da omogućimo i praktično i organizaciono isto pravo koje garantuje ustanovi, koja garantuje isti zakon i drugim crkvama i vjerskim zajednicama. Zato što sada imamo stanje u kojima se Bogoslovski fakultet SPC kroz Beogradski univerzitet finansira 100 procentno sa budžeta dok su drugi teološki fakulteti legalni i legitimni, ne finansiraju na budžetu države. Izgovor je kako oni nisu članica nekog univerziteta čiji je osnivač država. To ne može biti izgovor za pravo koje je garantovano Ustavom i zakonima. Mi moramo naći modalitet u kome će i ostali teološki fakulteti tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica imati istu mogućnost da budu finansirani od strane države jer su svi građani ravnopravni. Ravnopravnost crkava i vjerskih zajednica se garantuje i Ustavom i zakonima. To nas čeka i za to se moramo pripremiti jer nije bilo dovoljno vremena da sa svih aspekata i ovaj momenat riješimo kroz ovaj zakon.

Čitajte više