Granice ljudske moći se stalno pomijeraju

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ljudi su nekada vjerovali da u mozgu postoji poseban odjeljak koji se aktivira kada treba sakriti istinu. Danas – od onoga koji se podvrgne poligrafu - se istina može izvuči iz njegovo/ve mozga i protiv njegove volje da je iskaže.
Ilustracija: Vaikhari Ranjit
Ilustracija: Vaikhari Ranjit
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Jedan profesor na Univerzitetu u Sarajevu je još sedamdesetih godina prošlog vijeka rekao: „Postoji jedna oblast u matematici koja nikada neće naći praktičnu primjenu“. Nešto slični komentari su bili i kada je Ajnštajn obznanio „Teoriju relativiteta“. Njegova punica (dakle majka od Mileve s kojom se kasnije razišao) mu je čak rekla: „Dragi zete sve je u životu relativno pa i ta tvoja teorija“. Je li punica bila toliko pakosna i zavidna pa nije mogla oprostiti uspjeh svog zeta te je ne smotreno kazala to što je kazala ne poimajući ni tada ni kasnije da će to biti zamajac za sveukupni tehnološki napredak u dvadesetom stoljeću i još dugo poslije. Danas, bez Ajnštajna odnosno bez njegove teorije ne znamo kako bi izgledala mobilna telefonije, satelitska mreža, putovanja sa ili bez posade u Svemir izvan Zemljine sfere i sav komplet software.

Dobro je poznato da je matematika nauka bez granica, da je to naučno polje duboko i široko kao Kosmos, kao Universum. Samim tim su i druge nauke u ovisnosti i u uskoj direktnoj ili indirektnoj vezi sa matematikom isto tako bezgranične i ne može im se naslutiti kraj. Ljudi su se od postanja bavili pitanjem: šta to ima u tuđoj glavi, šta li taj neko drugi misli, da li laže ili istinu govori, da li se pretvara dok plače i da li se iskreno smije, da li uspijeva prikriti ljubomoru itd, itd.

Kada se sedamdesetih godina čulo za detektor laži malo je bilo onih koji su povjerovali. Za laika je bilo ne shvatljivo da neko može prodrijeti u njegove misli. Ovaj uređaj je i pored zabrane primjene od strane pravnih organa našao – naravno- najširu primjenu u SAD. No i pored zabrane Armija, državne i vojne tajne službe su ga nastavile koristiti i usvršavati. Da bi danas „poligraf“ bio priznat i široko dostupan i prihvaćen u sudskim vještačenjima protiv kriminalaca.

Ljudi su nekada vjerovali da u mozgu postoji poseban odjeljak koji se aktivira kada treba sakriti istinu. Danas – od onoga koji se podvrgne poligrafu – se istina može izvuči iz njegovo/ve mozga i protiv njegove volje da je iskaže. Poligrafija i neurologija kažu da svaki mozak ima svoj kvazi-individualni jezik koji kompjuter mora naučiti razumijevati. Potom, kompjutor neće samo čitati i registrovati osjećanja nego i govorne izjave (visinu tona, akcenat, fonetiku, dužinu odgovora, dodatno obrazloženje, pogled, pokretljivost očiju, izraz lica, i još mnoge faktore koji sačinjavaju odgovore na postavljena pitanja) koje su različite u zavisnosti jesu li istinite ili lažne.

U principu to bi se moglo nazvati sceniranje mozga, ili sceniranje i izlistavanje misli. S tim što se u budućnosti može pretpostaviti da svako onaj koji bude interesantan bude čak u snu podvrgnut polgrafu ili sličnom tehničkom blizancu bez njegovog znanja. Osim toga timovi koji se bave ovim pitanjima će moći ustanoviti gdje i u kojem dijelu ili djeliću mozga se proizvodi konkretna laž, – pomoću osjetljivih senzora koji će biti instalirani od tabana do tjemena – što bi rekli od glave do pete. Dalje – postoje studije koje u budućnosti pomoću specijalnih scenera za mozgove treba da na aerodromima i frekventnim zonama detektuju potencijalne teroriste i njihove planove. Ali isto tako i poligrafi koji pomoću slika mjesta zločina, krađe, nesreće isl. može ustanoviti da li je dotični bio na kritičnom mjestu u kritičnom momentu. Slavni ne davno preminuli fizičar Stefan Wiliam Hawking da je još koju godinu poživio sa mnogim stvarima ne bismo više bili u dilemi.

Sada ili za deset pa čak i za pedeset godina – kada se ova tehnika dovede do savršenstva – za očekivati je da će sve biti pod kontrolom. Da će se znati ili moći saznati cijela istina o svakom i o svemu. No međutim, to se nama samo čini i to su naše puste želje. Možda bi bilo tako kada bi društvo očistili od „korova“ i kada se ne bi na odgovorne i najodgovornije pozicije infiltrirali ljudi sumnjivog morala. Kakve nam fajde ako poligrafija kazuje jedno a onaj u čijim rukama je ista kazuje i prezentira nam drugo – te bi i njega trebalo poligrafirati i tako u nedogled.

Odnosno, to je kao sada, kada tužilaštvo ima sve dokaze na stolu – a pokreće optužnicu sasvim za sporedne i ne važne stvari i to još u pogrešnom pravcu i protiv pogrešnih „počinilaca“ .
Dakla za badava je cijela tehnika i tehnologija i svi softweri ovog svijeta ukoliko ne dođe do radikalne i temeljite preobrazbe svijesti i međusobnih i općenitih društvenih odnosa. A te promjene sa ovakvim učiteljima, odgajateljima, političarima i ovakvim političkim sistemima, pa smijem se usuditi kazat i sa ovakvim pojedinim roditeljima neće još dugo biti. Najdjelotvorniji poligraf – a to samo možemo priželjkivati – bi bio onaj kojem bi se podvrgla buržoaska klika – pa još kada i ako bi ga mogli istovremeno prikopčati i uključiti dok govori i daje izjave tako da zapišti ukoliko govornik izrekne kakvu laž.

Čitajte više