Magistrala smrti u Novom Pazaru

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ulica dužine 2 kilometra i 150 metara nema nijedan metar trotoara ni s jedne strane. Tri udesa u samo tri mjeseca.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Žitelji Ulice Save Kovačevića bore se za trotoar. I ne zovu ovu magistralu koja je i ulaz u Grad Novi Pazar, magistralom smrti. Za peticiju koju su predali u Gradsku upravu sa jednim zahtjevom da se sagradi trotoar, nikad nisu dobili odgovor. Ovdje su stalne brze vožnje, takozvani noćni trkači, ovdje se gine, a ljudi ostaju i invalidi. I niko ništa.

Kontejneri, što je apsurd, ispod puta, a sve su kuće iznad magistralnog puta pa svako iz svoje mora preći ulicu da bi bacio smeće. Tako je nastradala i supruga Muja Džamovića.

–Polomljena noga na pet mjesta od koljena do dolje, ruka, glava, đuturum, kaže Mujo.

Prije tri mjeseca mještani su u Gradsku upravu predali i peticiju. Osim obavijesti da je primljena, drugog odgovora nema a kamoli konkretne akcije za gradnju trotoara.

–Mi smo ukazivali na ovaj problem i ranije ali nisu uopšte imali sluha da nas saslušaju. Imamo svi problem. Ovdje je više od hiljadu stanovnika. Stariji smo od sve tri stranke. Mi to ne gledamo. Svi smo ovdje u istom problemu. To smo dolazali i s peticijom. Davali su svoje potpise, obradovali se kao mala djeca, bez riječi podržavali tu našu inicijativu. Međutim, nažalost, nema nikakvog odgovora.  Slali smo na četiri adrese Skupštini, predsjednici Skupštine, gradonačelniku, pomoćniku gradonačelnika, priča Amel Ibrahimović.

Ejub Bećirović doselio davne 1974. godine. Prisjeća se kako je tu nekad bila zelena transverzala gdje je trebalo da prođe pruga. Na placeve koje su tad kupili plaćali su poreze kao korisnici. Danas sve drugačije. Šest metara od puta je državnio zemljište, ono što je izvan toga prodaje se, legalizuje, prave kuće, placevi. Jedna, čini se, komplikovana priča mada ništa drugačija od svega što se dešava na ovom prostoru. Sve košta, samo je ljudski život za džaba.

–Živim u inostranstvu ali kad dođem ovdje da mi se zgadi. Žalosno, niti pješačkog prelaza, pješačke staze. Sve su uzeli, kupili, napravili zgrade a narod gine. Ja bih često izašao radi sebe, radi rekreacije da prošetam ja ne smijem. Jedino s autom, drugačije ne smijem.

Umjetnost je u ovom naselju živjeti u ovakvim uslovima, naglašava Anes Biberović.

–Naša ulica je previše opterećena. Svi kamioni i sva teška vozila koja su  išla starim putem za Tutin sad su prebačena na ovaj i to je još dodatan problem. Kad treba da se uključimo, isključimo s magistrale to je stvarno umjetnost.

Ulica dužine 2 kilometra i 150 metara nema nijedan metar trotoara ni s jedne strane.  Tri udesa u samo tri mjeseca. U svemu tome, po društvenim mrežama bezumni vozači koji se snimaju i hvale svojim podvizima. Identifikovati ih je nemoguće jer snimaju ruke, volan i svakako brzinomjer ali ne i lice. Dok se u Novom Pazaru smjenjuju bahaćenje i krv kojima očito kraja nema, niko nije siguran jer, čini se nikog nije briga ni za osnovno- trotoar.

Čitajte više