Ravnopravnost bez sindikalne zaštite?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Predstavnici sindikata moraju biti posebno aktivni u borbi protiv svih vrsta diskriminacije – diskriminacije pri zapošljavanju, izvršavanju zadataka i odlukama o napredovanju.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Posljednjih godina se u EU povećala diskriminacija na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta/izražavanja, a u nekim državama članicama postoji zabrinjavajući trend sve češćih anti-LGBTIQ incidenata, poput napada na javnim događanjima, takozvanih “zona bez LGBTIQ ideologije“, i rasta anti-LGBTIQ pokreta. Stoga je Europska komisija u studenom 2020. objavila prvu Strategiju EU za LGBTIQ ravnopravnost 2020-2025 kojom Komisija poručuje da Europska unija mora preuzeti vodstvo u borbi za bolju zaštitu prava LGBTIQ osoba i suzbijanju diskriminacije.

Iako tekst Strategije između ostalog spominje problem nejednakosti na radnom mjestu i najavljuje jačanje ravnopravnosti i “raznolikosti“ na radnom mjestu, kao i poboljšanje socio-ekonomskog položaja marginaliziranih članova LGBTIQ zajednice, u Strategiji se ne spominju sindikati kao akteri koji u tome mogu biti saveznici. Upravo to je jedna od zamjerki koje je ETUC (Europska sindikalna konfederacija) uputio Komisiji, uz snažnu podršku samoj inicijativi Komisije da Strategijom pokuša osigurati bolju zaštitu LGBTIQ prava u Europskoj uniji.

Kako navodi ETUC, podaci pokazuju da unatoč postojećoj pravnoj zaštiti borba protiv diskriminacije LGBTIQ osoba na radnom mjestu vrlo sporo napreduje. Upravo zato je potrebno uključiti sindikate u akcije osvještavanja o ravnopravnosti na radnom mjestu, a i sami sindikati se trebaju više posvetiti tom problemu: “Borba protiv diskriminacije trebala bi biti uključena u dnevni red sastanaka radničkih vijeća i trebala bi rezultirati usvajanjem konkretnih akcija, poput obveznih kampanja za podizanje svijesti u tvrtkama, stvaranja standardnih procedura u slučaju uznemiravanja, kao i konkretnih alata za otkrivanje i eliminacije takvih ponašanja na radnom mjestu. Predstavnici sindikata moraju biti posebno aktivni u borbi protiv svih vrsta diskriminacije – diskriminacije pri zapošljavanju, izvršavanju zadataka i odlukama o napredovanju.“ Predstavnici sindikata su i ključne kontakt osobe kojima se LGBTIQ zaposlenici/e mogu obratiti u slučaju uznemiravanja i diskriminacije na radnom mjestu, te dobiti od njih pravnu pomoć u slučaju potrebe.

Međutim, osim “inkluzivne radne sredine“, piše ETUC, LGBTIQ osobama potrebne su i konkretne stvari poput pristojnih plaća i pristupa kvalitetnim javnim uslugama u području zdravstva, obrazovanja i stanovanja, sa zaposlenicima koji su svjesni specifičnih izazova i problema LGBTIQ zajednice – brojne LGBTIQ osobe su siromašne, rade u nesigurnim uvjetima ili su nezaposlene. Politike vezane uz tržište rada moraju to uzeti u obzir, a posebno ranjivu situaciju interseksualnih, trans i ne-binarnih osoba koje imaju vrlo visoku stopu nezaposlenosti i česta su žrtva diskriminacije diljem Europe. U reakciji na donošenje Strategije, ETUC je podsjetio EK da je kolektivno pregovaranje ključni alat za ostvarivanje LGBTIQ prava na radnom mjestu, i najavio da će promovirati kolektivne ugovore kao dio šire borbe protiv svih vrsta diskriminacije na radnom mjestu.

Čitajte više