Oprosti bratu muslimanu, jer nemaš nikakve koristi od toga ako Allah njega kazni zbog tebe

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Srce plače kad oči prestanu plakati i kad, zbog prevelikog plača, suze presuše.
Ilustracija: Andrea Figuera
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ibn Hibban, rekao je: ”Da u traženju isprike i izvinjenja od brata muslimana nema druge koristi osim što u tom trenutku nestane umišljenosti i samodopadljivosti kod onoga ko se izvini, pametnom bi bila obaveza tražiti ispriku i izvinjenje pri svakom pogrešnom koraku.” (Revdatul-‘ukala, str. 186.)

Imam Šafija je rekao: ”Ko je iskren prema svome bratu i prijatelju, on prihvata njegove isprike, ispravlja njegove nedostatke i oprašta njegove pogreške.” (En-Nevevi, Tehzibul-esma’, I/55.)

Imam Ahmed ibn Hanbel, veli: ”Oprosti svom bratu muslimanu, jer nemaš nikakve koristi od toga ako Allah njega kazni zbog tebe.”

Kada srce plače?

Srce plače onda kad bespomoćno stojiš pred tiranijom i nepravdom ljudi prema tebi, a ti nemaš drugog izbora osim da šutiš.

Srce plače onda kad te izda onaj koga ti nikada nisi izdao i koji omalovažava tvoja osjećanja.

Srce plače kad oči prestanu plakati i kad, zbog prevelikog plača, suze presuše.

Srce plače onda kad shvatiš da si sâm iako si okružen mnoštvom ljudi.

Srce plače onda kad izgubiš voljenu osobu s kojom se više nećeš vidjeti na ovome svijetu.

Ali, uprkos plaču srca, život ide dalje.

Šejtan nema pristupa srcu koje je pokorno Allahu

Ibnul-Kajjim el-Dževzije, rekao je: ”Pokornost Allahu, dželle šanuhu, prosvjetljuje srce, jača ga, učvršćuje na istini i čisti, tako da postane poput ogledala koje izgleda veličanstveno zbog svog sjaja i čistoće. Takvo srce se ispuni svjetlom i nurom imana, pa kad mu se šejtan približi bude pogođen iskrom te svjetlosti i tog nura, kao što šejtani, koji pokušavaju dotaknuti nebesa i prisluškivati, budu pogođeni zvijezdama padalicama.” (Dževabul-kafi)

Rekao je također: ”Allah, dželle šanuhu, neće uskratiti Svom iskrenom robu ništa od dunjalučkih blagodati, a da mu neće dati nešto bolje i korisnije od toga. Međutim, čovjek zbog nepoznavanja vlastite koristi i nepoznavanja Allahove plemenitosti, mudrosti i dobrote, ne zna napraviti razliku između onoga što mu je uskraćeno i onoga što je za njega pohranjeno i rezervirano, već on trči za trenutačnom dunjalučkom koristi, makar bila i prezrena.” (El-Fevaid, str. 57.)

Odlike naših roditelja i prijašnjih generacija

Naši roditelji nisu znali čitati i pisati, ali su usavršili kulturu govora.

Nisu proučavali prirodne zakone, ali su nas naučili umjetnosti življenja.

Nisu čitali knjige o međuljudskim odnosima i vezama, ali su nas naučili lijepom ophođenju i poštovanju.

Nisu proučavali mnogobrojna vjerska (teološka) pitanja, ali su nas naučili značenju istinskog vjerovanja (imana).

Nisu proučavali strategije planiranja, ali su nas naučili dalekovidosti.

Naučili su nas da poštujemo stav, princip i riječ.

Allaha molimo da se smiluje našim majkama i očevima i našim dobrim precima, i da nas okupi u džennetskim perivojima.

Čitajte više