Šta odnosi Pakistana i Kine govore o Pojasu i putu

Dalekosežni projekat predstavlja šire geopolitičke ambicije Pekinga, dok CPEC čini okosnicu kineskog prisustva u Pakistanu i simbolizuje "prijateljstvo za sva vremena" dve zemlje.
Screenshot 2021-06-09 at 15.47.22
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Nedavna studija o kineskoj Inicijativi pojas i put (BRI) u Pakistanu sugeriše da Peking ima manje kontrole nad svojim ogromnim razvojnim projektima nego što se isprva mislilo, kao i da često mora da menja svoje planove da bi se prilagodio pakistanskim zvaničnicima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

Od kada je pokrenut pre šest godina, Kinesko-pakistanski ekonomski koridor (CPEC) postao je centralni deo BRI-ja, s ciljem da se izgradi infrastruktura, prošire trgovinski odnosi i prodube veze širom Evroazije i Afrike.

Tokom godina, menjani su veličina i obim CPEC-a. Peking je već uložio 25 milijardi dolara, dok neke procene govore da bi paket energetskih i razvojnih projekata mogao dostići vrednost od 62 milijarde dolara kada bude završen.

Dalekosežni projekat predstavlja šire geopolitičke ambicije Pekinga, dok CPEC čini okosnicu kineskog prisustva u Pakistanu i simbolizuje “prijateljstvo za sva vremena” dve zemlje.

Međutim, studija Karnegijeve zadužbine za međunarodni mir zašla je dublje u unutrašnju mašineriju kako se CPEC razvija na terenu, posmatrajući pregovore Pekinga i Islamabada i kako Kina prilagođava svoje planove domaćim prilikama u Pakistanu.

“Često postoji utisak da kod BRI-ja Kina nameće svoje projekte i planove zemljama primaocima koje mogu malo šta da kažu o tome kako će se razvijati stvari na terenu”, rekao je za RSE Filipo Boni, jedan od autora izveštaja i predavač na Otvorenom univerzitetu u Velikoj Britanija. “Dok je ono što smo mi primetili u Pakistanu mnogo složenije i da agenda i prioriteti zemalja primalaca imaju veliki uticaj na razvoj stvari.”

CPEC je zbog sve većeg otiska Pekinga u Pakistanu preko tog projekta, postao jedan od najvidljivijih studija slučaja povećanja prisustva Kine u inostranstvu i doveo je do optužbi kritičara da je grupa projekata oruđe za kinesku ekspanziju i način da nametne svoju volju Islamabadu.

Boni i koautorka istraživanja o CPEC-u Katerina Adenej, međutim, ističu kako su kineski akteri prilagodili projekat u skladu s menjanjem potreba i želja pakistanskog političkog rukovodstva i kako je Islamabad tokom godina oblikovao sprovođenje projekata.

“Kina ne može tek tako da pređe preko lokalnog konteksta kako to neki možda sugerišu”, rekao je Boni. “Radi se o pregovorima i obostranom interesu. Kineska moć ima svoje granice i mora da se prilagođava”.

Oblikovanje CPEC-a

O planovima za CPEC prvi put se razgovaralo 2013. godine. Zvanično je pokrenut dve godine kasnije i došao je u obliku paketa energetskih, infrastrukturnih i industrijskih projekata u Pakistanu.

Prema Adenej i Boniju, stranačka politika u Pakistanu odigrala je ključnu ulogu u oblikovanju CPEC-a, kako u pogledu njegovih ruta tako i vrsta projekata na kojima se radilo.

Oni posebno ukazuju na to kako je bivši pakistanski premijer Navaz Šarif stavio prioritet na usmeravanje CPEC-a prema provincijama Sind i Pandžab kako bi povećao izglede svoje stranke na izborima obezbeđujući investicije u politički važne regione.

Slično tome, Šarif je insistirao da početne investicije CPEC-a idu ka energetskim projektima u nadi da bi okončanje nestašica električne energije moglo poboljšati njegovoj kandidaturi za ponovni izbor 2018. godine.

Pakistanska politika nastavila je da igra ulogu u oblikovanju CPEC-a pod premijerom Imranom Kanom, koji je nasledio Šarifa 2018. godine.

Iako je Kanova vlada ispočetka izrazila sumnju prema BRI-ju, a i dalje brine o dugoročnim posledicama prevelike zavisnosti od Kine, CPEC je prihvaćen kao preko potreban podsticaj za pokretanje pakistanske ekonomije u vreme kada se Islamabad mučio da privuče strane investitore.

Kanova vlada takođe je iskoristila CPEC da ojača svoju političku bazu, odlučivši da osnuje specijalnu ekonomsku zonu u provinciji Hajber-Pahtunhva, iako je Peking dao prednost drugim lokacijama, dok su studije izvodljivosti pokazivale da bi druge oblasti imale bolji učinak.

“Svaka vlada je koristila CPEC na različite načine za svoje ciljeve”, rekao je Boni. “Ali obojica su to videli kao način da se pokažu i ispune obećanja o razvoju.”

Luka Gvadar na jugu Pakistana je možda projekat u okviru CPEC-a koji je dobio najviše pažnje. Luka je privukla veliku međunarodnu pažnju zbog svog strateškog položaja blizu Ormuskog moreuza – najvažnije rute na svetu za brodski prevoz nafte – i zato što Kini omogućava pristup Indijskom okeanu.

Ali, kako naglašavaju Adenej i Boni, luka u Gvadaru bila je prioritet pakistanskih vlada skoro dve decenije, pre nego što je pokrenut BRI.

“Ne radi se samo o kineskim strateškim interesima i geopolitičkim prioritetima, već i o pakistanskim”, rekao je Boni.

Retorika i realnost

Iako je CPEC prioritet i Pekinga i Islamabada, projekat nastavlja da se suočava s brojnim preprekama.

Mnogi projekti kasne ili zasad nisu dali obećane rezultate. To je dovelo do toga da je pakistanska vojska preuzela veću kontrolu stvaranjem CPEC uprave 2019. godine – vladinog tela ovlašćenog za nadzor BRI projekata u Pakistanu – dok Islamabad nastoji da vojsci ustupi dalje ovlašćenja za sprovođenje CPEC-a.

Ali i to je dovelo do negativnih posledica.

U avgustu 2020. godine izbila je kontroverza posle izveštaja da je Asim Salim Badžva, penzionisani general na čelu CPEC uprave i specijalni asistent Kana, iskoristio svoj uticajni položaj da pomogne svojoj porodici da stekne ogromno bogatstvo.

Separatističke i ekstremističke grupe u Pakistanu takođe su pokrenule planove za napade na CPEC i kineske interese u Pakistanu.

Pobunjenici iz etničke grupe Baluči koji tvrde da im pomažu separatisti iz naroda Sindi napali su pakistansku berzu u junu, a 2018. su tri naoružane osobe pokušale da uđu u kineski konzulat u Karačiju pre nego što su ubijene u razmeni vatre. Odgovornost za napad je kasnije preuzela separatistička organizacija Baločistanska oslobodilačka vojska.

Uprkos sve većim preprekama, Boni kaže da su i Peking i Islamabad uložili previše novca i političkog kapitala da bi odustali od CPEC-a.

“(CPEC) ima mnogo problema, ali i dalje ide napred”, rekao je Boni. “Kina je uložila novac i kredibilitet u Pakistan i napredovanje (CPEC-a) šalje važnu poruku o širem stanju BRI-ja.”

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.