Novinara Patraseviča progone tvrdnje da se borio s jedinicom Azov u Donbasu

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Formalno, vlasti kažu da se Pratasevič suočava s optužbama da stoji iza građanskih nereda, što je krivično djelo kažnjivo s do 15 godina zatvora.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Život Ramana Prataseviča brzo je okrenut naglavačke.

Na dan 23. maja, nekoliko mjeseci nakon što je napustio Bjelorusiju kako bi izbjegao krivično gonjenje zbog optužbi za podsticanje nereda, za koje je rekao da ih je izmislila vlada Aleksandra Lukašenka, novinar i bloger, kao i njegova djevojka su uhapšeni, nakon što je njihov let Rajanera iz Atine za Viljnus preusmjeren u Minsk poslije, kako mnogi vjeruju, lažne prijetnje bombom, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.

Grupe za zaštitu prava, zapadne vlade i Bjelorusi koje se suprotstavljaju Lukašenku užasnuto su pratili kako se odvijao sljedeći razvoj događaj: Pojavljivanje na državnoj TV u kojima je Pratasevič, s tragovima na licu i zglobovima, dostavio ono što mnogi smatraju iznuđenim priznanjem i riječi hvale za Lukašenka.

Formalno, vlasti kažu da se Pratasevič suočava s optužbama da stoji iza građanskih nereda, što je krivično djelo kažnjivo s do 15 godina zatvora.

Neformalno su ga bjeloruski državni mediji i drugi optužili za borbu u ratu u istočnoj Ukrajini s bataljonom Azov, nacionalističkim snagama neonacističkih korijena koje su igrale istaknutu ulogu u sukobu koji je izbio kada su separatisti koje podržava Rusija zauzeli dijelove Donbasa 2014.

Da li je?

Odgovor možda nije bitan Lukašenku, koji je iskoristio te tvrdnje da pojača pritisak na Prataseviča, ili Kremlju, koji je podržao akciju susjeda i mogao bi samo da ima koristi od informacija koje bi mogle da diskredituju zatvorenog novinara i unaprijede narative Moskve o događajima u Bjelorusiji i Ukrajini.

U ovom trenutku ne postoje definitivni dokazi da se Pratasevič borio u istočnoj Ukrajini, gdje još uvijek tinja sukob u kojem je poginulo više od 13.000 ljudi.

Pratasevič to poriče. On je 2020. rekao da je proveo godinu dana u Donbasu u ratu i da je tamo ranjen ali je naglasio da je bio u ulozi novinara, a ne borca.

Komandant Azova negirao je da se Pratasevič borio u njihovim redovima, a drugi pripadnik bataljona je rekao da je on tamo bio kao fotoreporter. Njegovi roditelji takođe kažu da njihov sin nije bio borac.

Međutim, fotografije i video snimci koji kruže društvenim mrežama na kojima se vidi neko sličan Prataseviču u vojnoj odori i opremi podstakli su nagađanja o njegovoj ulozi.

Rusija je reagovala na pad Janukoviča tako što je preuzela kontrolu nad ukrajinskim regionom Krim i podsticanjem separatizma u dijelovima zemlje. U Donbasu je u aprilu 2014. izbio rat između ukrajinskih snaga i separatista koje podržava Rusija, a Pratasevič je tamo putovao nešto kasnije tokom godine.

U septembru 2020. godine, Pratasevič je rekao popularnom ruskom jutjuberu Juriju Dudu da je proveo godinu dana u Donbasu pokrivajući sukob kao honorarni kamerman. Rekao je da je ranjen na frontu, ali ne kao borac.

“Nisam učestvovao ni u kakvim bitkama. Nisam bacao Molotovljeve [koktele], kamenje, ili šta već. Uvijek sam se držao po strani”, rekao je Pratasevič.

Fotografije i vojna odora

Slučaj koji povezuje Prataseviča sa bataljonom Azov baziran je uglavnom, ako ne u potpunosti, na fotografijama ili video snimcima pojedinca ili onih koji liče na Prataseviča obučenih u vojne uniforme, pozirajući s oružjem, stojeći s borcima ili liječeći se od ranjavanja.

Neke od najranijih tvrdnji da se Pratasevič borio sa Azovom došle su od Anatolija Šarija, prokremaljskog blogera u Ukrajini, javila je latvijska medijska kuća Meduza.

U februaru 2021. ukrajinske vlasti optužile su Šarija za izdaju i govor mržnje, a Služba bezbjednosti (SBU) ga je stavila na potjernicu pošto se nije pojavio na ispitivanju. SBU tvrdi da je Šarij pomogao u organizovanju proruskih medijskih kampanja; što on poriče.

Šarij je među prvima ukazao na naslovnu stranu izdanja onlajn publikacije ‘Crno sunce’ iz jula 2015., koja prikazuje mladića u vojnoj uniformi koji podsjeća na Prataseviča.

Neki posmatrači kažu da je naslovna fotografija previše zrnasta da bi se utvrdilo da li prikazuje Prataseviča. Međutim, Oleksij Kuzmenko, novinar i saradnik organizacije Belingket (Bellingcat) za sajber istraživanja, napisao je na Tviteru (Twitter) da je skeniranjem prepoznavanja lica utvrđeno da je u pitanju ista osoba.

Drugi su, međutim, tvrdili da je to mogao biti Andrij Snitko, borac bataljona Azov koji je poginuo u borbi, a koji također izgleda liči na osobu na naslovnoj strani Crnog sunca.

Postoje i druge fotografije, uključujući jednu od osobe koja liči na Prataseviča, koja nosi uniformu i stoji s drugima pod zastavama bataljona Azov na, kako se navodi, skupu u Mariupolju, strateški važnom lučkom gradu na Azovskom moru, u junu 2015.

Druga pokazuje nekoga ko liči na Prataseviča, kako stoji na prašnjavom terenu u borbenoj odjeći i s automatskim oružjem prebačenim preko ramena, mada je nejasno kada i gdje je ova fotografija snimljena.

Fotografija je izgleda identična onoj koja prati intervju čovjeka koji se predstavlja kao bjeloruski borac u istočnoj Ukrajini koji je 18. septembra 2015. objavio Bjeloruski servis RFE/RL, osim što je potonjem lice blokirano.

Osoba s kojom je obavljen intervju, identifikovana samo kao “Kim”, govori o tome da je ranjena tokom borbi 22. marta u blizini sela Širokin, oko 10 kilometara od Mariupolja. On je rekao da je jedan od mnogih bjeloruskih boraca u takozvanom odredu Pagonja.

Rekao je da Pagonja, što je bjeloruski naziv za potjeru, nije odvojena jedinica i da su njeni pripadnici služili u raznim ukrajinskim bataljonima.

“Kim” je kazao da ima mnogo razloga za borbu, uključujući i to što ima “ukrajinsku krv”. On je rekao da rat u Donbasu “nije samo za Ukrajinu već i za Bjelorusiju” jer bi “naša zemlja mogla da bude sljedeća ako ruska putinistička horda sada ne bude zaustavljena”.

Rusko zauzimanje Krima i uloga u sukobu u Donbasu izazvali su zabrinutost da bi Moskva mogla time da oblikuje druge bivše sovjetske republike. U avgustu 2015. godine, Lukašenko je izrazio uvjerenje da Rusija nikada neće zaratiti s Bjelorusijom ali je rekao da ako neko izvrši invaziju “borićemo se za svako parče zemlje”.

Ukrajinski televizijski kanal Hromadske objavio je video 23. marta 2015. godine, o tučama u Šrokinu i okolini. Izvještaj govori o “Azovcima” u borbi “protiv neprijatelja” koja se završila “s jednim ranjenim dobrovoljcem”, i pokazuje da se jedna osoba očito liječi zbog rana.

Kao i kod zrnaste fotografije na naslovnoj strani Crnog sunca, Kuzmenko je rekao da prema softveru za prepoznavanje lica postoji “visoka” vjerovatnoća je pojedinac na snimku Pratasevič.

Drugi primjećuju da ako je pojedinac na snimku zapravo Pratasevič, čini se da nosi civilnu odjeću, što potencijalno potkrepljuje njegovu tvrdnju da nije bio borac već fotoreporter.

Poricanja

U redovima onih koji kažu da se Pratasevič nije borio u istočnoj Ukrajini su njegovi roditelji i visoki pripadnici bataljona Azov.

Bivši komandant Azova Andrij Biletski, sada lider krajnje desničarske političke stranke Nacionalni korpus, naveo je na svom Telegram kanalu da je Pratasevič bio kod Širokina kao reporter.

“Raman je zaista bio sa Azovom i drugim vojnim jedinicama koje su se borile protiv okupacije Ukrajine. Bio je s nama blizu Šrokina, gdje smo bili ranjeni. Međutim, njegovo oružje kao novinara nije bila automatska puška, nego pisana riječ”, napisao je Biletski u postu krajem maja.

U izvještaju od 27. maja, bjeloruska novinska kuća ‘Naša Niva’ citirala je neidentifikovanog borca opisanog kao pripadnika Azova da je Pratasevič odradio osnovnu obuku s bataljonom, ali da nije učestvovao u stvarnim borbama.

“Sjećam ga se u Urzufu”, rekao je borac, misleći na grad u blizini Mariupolja gdje je Azov upravljao bazom za obuku. “On je bio taj mlad momak. Biletski mu nije vjerovao jer se pojavio i počeo sa: ‘Pa gdje su ostali Bjelorusi? Pustite me kod njih.’ Ljudi su mislili da prikuplja informacije, tako da nikada nije bilo mnogo povjerenja i nisu ga uključili u bilo kakve operacije. Odradio je malu osnovnu obuku, napravio selfi sa oružjem na streljištu, i vjerovatno shvatio da se neće pridružiti timu, pa je otišao. Da li se borio? Ako je tako, mislim da to nije bilo sa Azovom.”

U intervjuu za Meduzu, Pratasevičova majka je također rekla da se njen sin nije borio u istočnoj Ukrajini.

“Bio je tamo kao novinar, rekla je Natalija Pratasevič. ” Sve ovo [o njegovoj borbi] je gomila gluposti…. Otišao je tamo kao fotograf i slobodni novinar.”

U izjavi 25. maja za Karent tajm, medijski projekat na ruskom jeziku koju vodi RFE/RL u saradnji s Glasom Amerike (VOA), Pratasevičev otac, Dzmitrij, rekao je da “lično [ne zna] za njegovu borbu u Donbasu”.

Također je istakao da želi da pojasni komentare koje je dao u ranijem intervjuu za Karent tajm u kojem je rekao da se njegov sin “borio na strani Ukrajine”.

“Kada se desi bitka i rat traje, a oni pucaju svuda oko vas, da li ljudi samo stoje okolo? Učestvuju u ratu, zar ne? Bio je tamo kao novinar, kao dio snimateljske ekipe”, rekao je Dzmitrij Pratasevič.

‘Kim’

Identitet “Kima” ostaje nejasan.

Upitan o intervjuu iz 2015. godine, direktor bjeloruskog servisa RFE/RL Aleksandr Lukašuk rekao je da redakcija ne zna pravo ime sagovornika i da su dobili fotografiju s već blokiranim licem.

“Tako smo dobili tu fotografiju; anonimnost iz bezbjednosnih razloga bila je uslov intervjua koje smo uradili s nekoliko bjeloruskih državljana s obje strane sukoba”, rekao je Lukašuk.

Intervju RFE/RL nije bio jedini koji je “Kim” dao medijima. U intervjuu za ukrajinski sajt Fokus u junu 2015. godine, je rekao da se “stotine Bjelorusa” bore u istočnoj Ukrajini na obje strane.

Zvanične brojke nisu dostupne. Belsat, poljska satelitska TV stanica fokusirana na Bjelorusiju, izvijestila je 2018. da je broj Bjelorusa koji su se borili u Donbasu možda bio i do hiljadu.

Rat se nastavlja uprkos prekidu vatre, ali borbe su mnogo manje žestoke nego što je bilo u prvim godinama sukoba.

Pratasevič, koji sada ima 26 godina, bio je student novinarstva stipendije Vaclav Havel u periodu 2017.-2018. u Pragu. Novinarska stipendija Vaclav Havel– zajednička inicijativa RFE/RL i češkog ministarstva vanjskih poslova — dostupna je ambicioznim nezavisnim novinarima u zemljama Istočnog partnerstva Evropske unije i Rusije.

“Prvi put sam naišao na njegovo ime 2017. kada se prijavio za stipendiju”, rekao je Lukašuk. On je rekao da Pratasevič “nikada nije bio povezan sa RFE/RL prije ili poslije stipendije”.

“Pratasevič i oni koji su pisali pisma u kojima podržavaju njegovu nominaciju naveli su njegov novinarski rad u istočnoj Ukrajini. RFE/RL u to vrijeme nije bio upoznat s bilo kakvim optužbama u vezi s drugim aktivnostima u Ukrajini”, rekao je Martins Zvaners, zamjenik direktora za komunikacije i javne poslove u RFE/RL.

Bataljon Azov

Bataljon Azov formiran je u proljeće 2014. pod rukovodstvom krajnje desničarske grupe pod nazivom Patriote Ukrajine. Oznake grupe Azov odlikuje Volfsangel i Crno sunce, dva nacistička simbola. U prvim danima sukoba u istočnoj Ukrajini, Kijev je uglavnom bio nadjačan, s oko 6.000 borbeno spremnih vojnika.

Vlada je postavila malo pitanja onima koji su spremni da uzmu oružje i odbrane teritorijalni integritet zemlje, a do početka 2015. procjenjuje se da je 30 dobrovoljačkih jedinica djelovalo u borbama na istoku Ukrajine.

Pored krajnje desničarskih veza, milicije su – sa separatistima koje podržava Rusija – bile umiješane u moguće ratne zločine, kako je izvijestio Amnesti Internešene.

Ali uprkos kontroverzi, za mnoge Ukrajince paravojne snage su bile ključne u odbrani zemlje kada njene formalne snage nisu to mogle. Bataljonu Azov pripisuju se zasluge za preuzimanje kontrole nad Mariupoljem u junu 2014.

Do septembra 2014. bataljon je uključen u Ukrajinsku nacionalnu gardu, a njegovo ime je formalno promijenjeno u Azovski puk.

To je sada “heterogeni društveni pokret radikalne desnice”, smatra Majkl Kolborn, novinar koji se fokusira na krajnje desnice i piše knjigu o pokretu Azov.

“U svojoj srži, pokret obuhvata sam puk, političku stranku Nacionalnog korpusa, paravojnu organizaciju Centurija (nekada Nacionalna milicija) kao i niz povezanih podgrupa i inicijativa, uključujući klub knjiga, omladinske kampove, “školu liderstva” i (privremeno zatvoren) trosobni društveni centar odmah pored centralnog Trga nezavisnosti u Kijevu”, napisao je Kolborn u tekstu objavljenom 2. juna 2021.

U Sjedinjenim Državama je bilo poziva da Azov bude označen kao strana teroristička organizacija (FTO), kao što je republikanka Elisa Slotkin, zatražila u pismu američkom državnom sekretaru Antoniju Blinkenu u aprilu.

Ako se Pratasevič borio sa bataljonom Azov, to ga ne čini neonacistom, tvrdi Hana Hristenko, istraživačica krajnje desnice sa sjedištem u Kijevu.

“Iako je tačno da su njeni lideri poznati po krajnje desničarskim uvjerenjima i da je širi Azovski pokret u kontaktu sa stranom krajnje desnicom, nema dokaza da svaka [umiješana] osoba dijeli neonacističke uvjerenja”, napisala je.

Pritisak na Prataseviča

Kakve god da su činjenice, Lukašenko koristi tvrdnje da se Pratasevič borio sa bataljonom Azov u Donbasu kao dodatnu polugu pritiska na njega.

Nekoliko dana poslije hapšenja, separatisti koje podržava Rusija, a koji drže dijelove ukrajinskog regiona Luhansk, rekli su da žele da Patrasevič bude “izručen” kako bi se suočio s optužbama za zločine počinjene u vezi s borbama u Donbasu, za koje su tvrdili da nemaju dokaza.

Lukašenko je to prihvatio, sugerišući 1. juna da su “istražitelji” iz Donbasa dobrodošli da ispitaju Prataseviča u Minsku i nagovještavajući da bi kazne koje bi mogli izvršiti ljudi koji tamo kontrolišu teritoriju mogle biti oštrije od onih s kojima se Patrasevič suočava u Bjelorusiji.

Mada bjeloruske vlasti nisu povezale Pratasevičevo hapšenje s vremenom koje je proveo u istočnoj Ukrajini, zvaničnici i medijske kuće koje su u vlasništvu ili pod kontrolom države istakle su te tvrdnje, u, kako kažu njegove pristalice, nastojanju da ga oslikaju kao opasnog neonacistu.

Šef glavne bjeloruske bezbjednosne agencije KGB Ivan Tertel je 26. maja, kazao – bez ponude dokaza ili detalja – da je Pratasevič “aktivno koristio” svoje, kako je tvrdio, borbeno iskustvo nakon povratka u Bjelorusiju iz Ukrajine.

Navodi su izazvali strastvenu onlajn debatu. Pratasevičeve pristalice dovode u pitanje njihov tajming, ukazujući da se većina pojavila tek kada je priveden 23. maja, a ne prošle godine, kada ga je Lukašenkova vlada stavila na “terorističku” potjernicu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin podržao je Lukašenka i u široj akciji u Bjelorusiji i u hapšenju Prateseviča, rekavši autoritarnom lideru na sastanku u Rusiji prošle nedjelje da su zapadne kritike na preusmjeravanje aviona Rajanera u Minsk 23. maja bile “izliv emocija”.

Ruski zvaničnici, državni mediji i drugi saveznici Kremlja doprinijeli su onome što je Anton Šehovcov, politikolog sa sjedištem u Beču, koji analizira postupke autoritarnih vlada, tvrdio da je to bio pokušaj da se opravda preusmjeravanje aviona i potkopa međunarodna podrška Prataseviču, djelimično gurajući narativ da je neonacista.

“Iako je u ovom trenutku nejasno da li su ruske službe učestvovale u aferi Rajaner, otkriva se da su agenti Kremlja ti koji su aktivni u opravdavanju/normaliziranju operacije”, napisao je Šehovcov na Fejsbuku 24. maja, dan nakon što je putnički avion preusmjeren u Minsk, a Pratasevič uhapšen na aerodromu.

Čitajte više