Siromašnija djeca se ne prijavljuju na Zoom

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Foto: AFP / Nicolas Tucat
Mladi koji su napustili školu postaju regrutacijski bazen za mafiju i razne bande koje im nude “bolje uvjete” od neizvjesnosti na, uglavnom, crnom tržištu rada.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Problemi koje je pandemija uzrokovala školskom sustavu i obrazovnom procesu dobro su poznati. Dugotrajno izbivanje djece iz škole i on line nastava odrazili su se na socijalizaciju djece, kvalitetu učenja i obiteljske prilike: od nevolja s čuvanjem djece dok su roditelji na poslu do povišenih tenzija ako roditelji rade od doma ili su ostali bez posla. No, problemi nisu “univerzalni” i načini njihova “rješavanja” ovise o socijalnoj pozadini i klasnom statusu. Na primjer, u siromašnijim obiteljima se nerijetko događa da se problemi rješavaju tako da djeca, pogotovo ona u tinejdžerskoj dobi, naprosto odustanu od obrazovanja i napuste školu.

Ne barata se još točnim brojkama na europskoj razini, ali iz Italije dolaze prve dramatične reakcije i apeli nastavnika i profesora. Prema istraživanju iz siječnja, gotovo trećina tinejdžera u Italiji starosti od 14 do 18 godina poznaje bar jednog učenika koji je u pandemijskom periodu potpuno nestao s on line nastave. S tim da je situacija puno gora na siromašnijem jugu zemlje nego na bogatijem sjeveru. Naime, petina djece u Italiji živi u relativnom siromaštvu, ali u bogatijim regijama sjevera poput Furlanije-Julijske krajine i Emilije-Romagne rizik od siromaštva i socijalne isključenosti za djecu iznosi 13%, dok na Siciliji i u Kalabriji iznosi 56 odnosno 43%. Pandemijski utjecaj na obrazovni proces će ove razlike samo dodatno produbiti.

Postoji više razloga zašto djeca iz obitelji slabijeg imovinskog stanja odustaju od školovanja: kako u standardnim, tako i u pandemijskim uvjetima. Neki su on line nastavu “iskoristili” kako bi pokušali pronaći posao i pridonijeti kućnom proračunu jer su im roditelji ostali bez posla u krizi. Postoji i nezanemariv broj djece koji u svojim domovima nemaju adekvatnu infrastrukturu za prisustvovanje nastavi poput kompjutera i dostupnog brzog interneta. Takva situacija vrlo brzo obeshrabri djecu. Također, siromaštvo i stalna potraga za bilo kakvim sredstvima za preživljavanje onemogućuje roditelje u iskazivanju podrške djeci – od emocionalne do materijalne – za nastavak školovanja. Pogotovo kad znaju da im viši stupanj obrazovanja ionako ne mogu priuštiti. On line nastava je toj djeci “omogućila” da tiho napuste škole i “oslobode” se tog tereta.

Pored očitog dodatnog pritiska u smjeru klasnog raslojavanja, ova situacija na talijanskom jugu sa sobom nosi još jednu problematičnu dimenziju. Mladi koji su napustili školu postaju regrutacijski bazen za mafiju i razne bande koje im nude “bolje uvjete” od neizvjesnosti na, uglavnom, crnom tržištu rada. Problem je prepoznat i na državnoj razini i u nekoliko navrata su alocirana milijunska sredstva za borbu protiv obrazovnog siromaštva na jugu zemlje. Uključene su i razne organizacije i udruge koje u siromašnim kvartovima Napulja i drugih gradove nastoje pomoći djeci da ostanu u obrazovnom procesu. Tek će početkom 2022. godine znati točan broj djece koja su napustila školu u pandemijskom periodu. Slični procesi se u većem i manjem intenzitetu zasigurno događaju i u ostalim zemljama, a posljedice ćemo saznavati naknadno.

Čitajte više