Izlov u Crnom moru postao kritičan

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Nama se čini da dokle god znanstvenici napominju da “još nije kasno”, političari neće poduzeti ništa da se nešto promijeni.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Izumiranje morskih vrsta u Crnom moru doseglo je kritičnu razinu. Zalihe ribe se smanjuju i šteta po okoliš poprima oblike katastrofe. Kritično su ugrožene skuša, sve vrste jesetre i haringe, a od sisavaca više nema tuljana, dok je obični dupin izrazito ugrožen, pokazuje izvješće “Bugarsko ribarstvo i akvakultura u Crnom moru – ekonomska važnost, utjecaj na okoliš i utjecaj prirodnih čimbenika” koje je objavio Svjetski fond za prirodu (WWF) u suradnji s Bugarskom akademijom znanosti (BAN), a prenosi Euractiv Bugarska.

Loše stanje Crnoga mora, nije nikakva novost, među ostalim medijima i Bilten godinama opširno piše o uzrocima i razmjerima ekološke katastrofe: od zasićenja obala slatkom vodom, preko nemara fosilnih i transportnih kompanija, do prekomjernog izlova ribe. Novo izvješće bavi se primarno ovim posljednjim te pokazuje kako “više od 50 posto podmorja ispod 100 metara dubine pati od značajne abrazije zbog ilegalnog ubiranja morskih vrsta”. Izvješće Bugarske akademije znanosti uspoređuje stanje Crnog mora sa onim u cijelom Sredozemlju a na temelju podataka Ujedinjenih naroda. Usporedba je pokazala da je situacija u Crnom moru još gora od one na Mediteranu, moru koje se smatra najizlovljenijim na svijetu.

U Bugarskoj je prisutno manje od 10 posto biljaka i životinjskih vrsta koje žive u sredozemnom bazenu: “Glavni problemi su ilegalni, neprijavljeni i neregulirani ribolov, koji smanjuje zalihe ribe, uništava morska staništa, narušava konkurenciju, stavlja ribare u nepovoljan položaj i slabi obalne zajednice”, kazala je autorica izvještaja dr. Radoslava Bekova s Instituta za oceanologiju Bugarske akademije znanosti (BAN) za Euractiv. Ona smatra da industrijski ribolov ima najveći utjecaj jer izravno uništava značajan udio populacija određenih vrsta.

O tome se pisalo u izvješću Europske komisije još 2015. godine. Tada su u Bruxellesu primijetili da je 74 posto zaliha ribe u Crnom moru bilo pretjerano izlovljeno, u potpunosti izlovljeno ili uništeno, a samo 17 posto fonda se kasnije uspjelo oporaviti. Usprkos zaista brojnim upozorenjima, u politici očuvanja Crnoga mora još se ništa nije promijenilo, piše Euractiv, iako vremena još ima. Nama se čini da dokle god znanstvenici napominju da “još nije kasno”, političari neće poduzeti ništa da se nešto promijeni. Općenito je, kako u Jadranu, tako u Crnom, ali i drugim morima kod pokušaja zaustavljanja prekomjernog izlova problem takav da inspektorati koji bi trebali regulirati svoja područja nisu dovoljno snažni – od premalog broja brodica, preko zastarjele i spore flote, pa do premalog broja inspektora.

Problemi u zaštiti morskih ekosustava

Dodatne poteškoće stvaraju i sociološki obrasci, odnosno nemogućnost utjecanja na lokalna stanovništva koja od toga žive. Inspektori ribarstva dovedeni iz drugih krajeva bivaju napadani, pri čemu dolazi do konsolidacije lokalnog stanovništva protiv nametanja ograničenja na prirodna bogatstva s kojima su lokalci oduvijek u kontaktu. Ako se pak kao inspektore protiv krivolova obrazuje lokalne ljude ili pak bivše krivolovce izvedene na „pravi put“, oni moraju biti dovoljno snažni da se odupru svojim sumještanima. Ako to nekako i uspiju, i dalje ostaje argument problematičnih kompanija koje su stvarni problem. Socijalna i ekonomska nejednakost na relaciji firme – lokalni ribari stvara gotovo nepremostive političke probleme. Rješenja koja Bruxelles nudi – poput otkupa brodica lokalnih ribara ili „plavog džeparca“ tj. financijskih naknada lokalnim ribarima da ne love ribu – nisu zadovoljavajuća zbog toga što ne nude alternativna radna mjesta, osim preusmjeravanje ribara u turizam, što zanemaruje psihološke blagodati koje ribarstvo ima na lokalnu zajednicu. No, isto tako usprkos brojnim zabranama velike ribarske firme i dalje naočigled lokalnih ribara rade što im se prohtije često i uz zaštitu tijela koja bi to trebala sankcionirati.

Na slične probleme godinama su nailazili aktivisti i ekolozi koji su pokušavali spriječiti krčenje šuma u Africi, na Borneu i u Amazoni – gdje su zaključili da sudjelovanje u krčenju šuma lokalnom stanovništvu osigurava egzistenciju onemogućava rješavanje ovog problema na neki drugi način osim da ih se pretvori u radno pasivno stanovništvo koje će imati prihode od države ili ekoloških institucija da ne rade ništa, budući da je krčenje šuma, ili pak u našem slučaju ribarstvo, često jedina ekonomska aktivnost dostupna lokalnim ljudima. Bruxelles u Crnom moru nastavlja sa sličnom no ipak poboljšanom politikom pa je tako sredinom svibnja, Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta (PECH) usvojio izvješće bugarskog zastupnika u Europskom parlamentu Ive Hristova o “Izazovima i mogućnostima za crnomorski ribarski sektor”. U svom izvješću, europarlamentarac naglašava da su zalihe u Crnom moru prekomjerno izlovljene i poziva na poduzimanje hitnih mjera za rješavanje tog problema. Njihova rješenja su više poticaja za uzgajališta akvakulture. Dodatni poticaji za uzgajališta “sigurno će smanjiti pritisak na zalihe divlje ribe”, smatra Hristov, a prenosi Euractiv.

Prema Agenciji za ribarstvo i akvakulturu (EAFA) bugarskog ministarstva poljoprivrede, ukupan broj aktivnih ribogojilišta u Bugarskoj je 764, od čega 730 za slatkovodnu akvakulturu, a samo 34 za morsku akvakulturu. Uzgajališta i plavi džeparci malim ribarima trebali bi osigurati redukciju štete od industrijskog ribolova i zadržati radna mjesta u ribarstvu. No, i ribogojilišta imaju ekološki utjecaj, ali i zdravstveni, jer se ta riba često šopa antibioticima budući da se uzgaja na malenim površinama i u vlastitom izmetu. U firmama koje se bave industrijskim uzgojem riba postoje i cijela radna mjesta samo za izvlačenje ribe koja je umrla u vodi u kojoj bi trebala živjeti. Kako očuvati morske ekosustave a istovremeno i dalje konzumirati ove bogate proteinske izvore hrane je još jedan toliko kompleksan problem da idealnog rješenja nema. Preostalo nam je samo da biramo manje zlo.

Čitajte više