Čiste plaže, šporko more

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Samo 38 posto europskih površinskih voda (rijeke, jezera te prijelazne i obalne vode) klasificirano je kao dobrog kemijskog stanja.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Europska agencija za zaštitu okoliša (EEA) i Europska komisija predstavile su godišnje rezultate istraživanja o kvaliteti voda i mora za kupanje u EU. Prema godišnjem izvješću o kvaliteti europskih obalnih i kopnenih voda za kupanje, u 2020. godini, 93 posto zemalja EU-a zadovoljava minimalne standarde kvalitete vode. Cipar, Austrija, Grčka, Malta i Hrvatska nalaze se na vrhu liste čistih plaža, a 95 posto voda za kupanje u tim je zemljama ocijenjeno kao izvrsno, baš kao i prethodnih godina.

Kao što je Bilten prošle godine upozoravao, naša mora su čista samo zbog vrste i struktura analiza koje se uzimaju. Na isto su ove godine upozorili i ekolozi iz organizacije Surfrider Europe, a prenosi Euractiv. Oni naime smatraju da rezultati analiza ne odražavaju “realno stanje stvari”. Ekolozi smatraju problematičnim što u ove analize nisu uvrštene rekreacijske vode (npr. na kojima se kajakari), nego samo lokacije dezignirane kao “plaže”. No, još je veći problem u tome što nisu uzeti u obzir svi zagađivači – analize ne obuhvaćaju određene onečišćujuće tvari pronađene u morima i rijekama, a kao što smo sami pisali, u obzir se ne uzimaju niti virusi. Ekolozi stoga zagovaraju dodavanje novih kriterija u direktive koje uređuju praćenje kvalitete plaža i voda. Na primjer, nove kategorije trebale bi analizirati zagađenost mora i voda mikroplastikom, većem broju kemikalija i algi.

Da su ekolozi u pravu, polako priznaje i EEA koja se bavi utvrđivanjem “jesu li trenutna pravila još uvijek primjerena za zaštitu javnog zdravlja i poboljšanje kvalitete vode ili postoji potreba za poboljšanjem postojećeg okvira, ili će se sustav procjene morati mijenjati”. S tim ciljem napravljen je i portal za komunikaciju s javnošću, odnosno otvorena je javna rasprava u kojoj i vi možete sudjelovati. Aktivisti ističu kako u izvješću o 2020. godini nedostaje Akcijski plan za nula-onečišćenja, usvojen prije godinu dana kao dio Zelenog plana za Europu. Podsjetimo, vode i mora onečišćuju ljudske aktivnosti na kopnu i moru, npr. kataklizma koja se dogodila ispred Šri Lanke ovoga tjedna samo je jedan od takvih primjera. Otpadne vode iz domaćinstava, bolnica i industrije izlijevaju se u vode i mora. Pomorski promet je očajno kontroliran i praktički ima bianco kartu za zagađenje, okićenu neprovedivim zabranama. Na kopnu se ovo zagađenje prenosi vodom, ispiranjem tla ili vjetrom i konvergira prema rijekama i potocima prije nego što završi u oceanu.

Koliko se onečišćenja prati?

Onečišćenje može biti vidljivo ili nevidljivo, kruto ili tekuće te ima različito podrijetlo. Općenito, bakteriološko zagađenje koje se u ovim analizama dobro kontrolira (prisutnost u vodi patogenih mikroorganizama kao što su bakterije, virusi ili paraziti) dolazi iz gradskog otpada i otpadnih voda. Kemijska onečišćenja mogu se pojaviti na različite načine i biti prisutna u tlu, zraku ili vodenom okruženju. Trenutno postoji više od 100.000 kemijskih tvari koje završavaju u oceanu, od kojih veliku većinu čine sintetičke molekule. Teški metali, ugljikovodici, ostaci lijekova, pesticidi ili gnojiva sve su kemijske onečišćujuće tvari koje završavaju u rijekama i oceanu. Samo 38 posto europskih površinskih voda (rijeke, jezera te prijelazne i obalne vode) klasificirano je kao dobrog kemijskog stanja.

Zagađenje nutrijentima, prvenstveno nitratima i fosfatima, uzrokovano je upotrebom pesticida u poljoprivredi i potrošačkih proizvoda poput deterdženata koje koriste kućanstva. Korištenje dušika koji uzrokuje nitrate u gnojivima je masovno. Većina voda za koje se smatra da su zagađene visokom razinom nitrata nalaze se u blizini gusto naseljenih područja ili slivnih područja nizvodno od poljoprivrede. Eutrofikacija uzrokovana tim prekomjernim unosom hranjivih sastojaka smatra se velikim problemom u Baltičkom, Crnom moru, u dijelovima sjeveroistočnog Atlantika i Sredozemnog mora, dakle u gotovo svim europskim morima. Kao izravni učinak klimatskih promjena, koje zagrijavaju obalne vode i rijeke, cvjetanje algi sve je češće, posebno u ljetnom razdoblju. Pojavu pogoršava i unos viška hranjivih tvari u europske vode. Na moru je cvjetanje algi često rezultat otrovne proliferacije algi, dok u slatkoj vodi često dolazi zbog cvjetanja cijanobakterija. Konačno, još jedna vrsta onečišćenja koja utječe na vode za kupanje je otpad. Može se naći na obali, na vodenoj površini u velikoj količini, u vodenom stupcu i na morskom dnu, bilo u makro ili mikro obliku koji se lako unosi. Otpad dovodi do smanjenja kvalitete vode. Velika većina otpadnih mikročestica izrađena je od plastike i u morskom se okolišu može izbrojati u milijunima tona.

Štetno može biti i cvjetanje algi, kako po morsku biološku raznolikost, tako i po ljudsko zdravlje (prigušivanje morskog dna, stvaranje toksina, itd.). Vrste otrovnih algi koje se razmnožavaju razlikuju se od regije do regije. U Sredozemlju se pojavila Ostreopsis ovata, mikroalga koja proizvodi palitoksin, opažena još 2000-ih (2001. u Balearskom moru, 2003. u Egejskom moru, 2005. u Ligurskom moru i 2006. na Jadranu). Iako izvorni izgled Ostreopsis ovata u Sredozemlju nije jasno utvrđen, mogao bi se povezati s povoljnim klimatskim uvjetima. Od prvog pojavljivanja, Ostreopsis ovata kontinuirano se širi. Učinci na biološku raznolikost su različiti, npr. toksična bioakumulacija u mesu riba i mekušaca (ponekad smrtonosna), zasićenja okoliša i deficit kisika. Ostreopsis ovata također uzrokuje iritacije kože, infekcije (konjunktivitis, rinofaringitis, groznice, itd.) I respiratorne probleme kod ljudi. Cvjetanje algi i njihov utjecaj prati se za sada samo u Francuskoj, dok će ostatak EU pričekati reviziju direktive o kupaćim vodama najavljenu za 2023. godinu. Alge i cijanobakterije trebaju biti pod nadzorom država članica u skladu s člancima 8. i 9. Direktive o kupaćim vodama kako bi se utvrdilo je li njihova prisutnost prihvatljiva i utvrdili zdravstveni rizici. Oni također moraju biti uključeni u studije profila plaža. Potrebno je promijeniti i kriterije za kontrolu otpada – što je zasad ograničeno samo na svoju vidljivu verziju, navodi Surfrider Europe. Aktivisti ističu da je mikroplastika jedan od najvećih zdravstvenih rizika, stoga apeliraju na što ranije uvođenje kriterija za javnozdravstvenu kontrolu nad takvim tvarima.

Čitajte više