Ne budi od onih koji skupljaju znanje učenjaka i mudraca, a čine djela glupaka i neznalica

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Istinski islamski učenjaci nisu tragali za znanjem zbog samog znanja, već zbog toga što su bili svjesni da je znanje put do dobrog djela i da je cilj znanja djelo.
Ilustracija; Hend Moharram
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Učenjaci su na zemlji poput zvijezda na nebu, oni zbunjenima i izgubljenima pokazuju put u tmini, i potreba ljudi za njima veća je od potrebe za hranom i pićem.”

Stoga nas Kur'an i Sunnet upozoravaju i podstiču da slijedimo istinske i iskrene islamske učenjake i reformatore te da slijedimo stazu kojom su oni hodili, a koja je osvijetljena svjetlom Allahove Objave.

Postoji povijesna veza i most koji nas povezuje s našim dobrim prethodnicima i Allahovim poslanicima, i sa onima koji su slijedili njihov put, kao što je došlo u ajetu: ”Njih je Allah uputio, zato slijedi njihovu Pravi put.” (El-En'am, 89.-90.)

Muslimani su jedan ummet čija je sadašnjost povezana sa prošlošću, a njegov početak sa njegovim krajem. Zatim se ova veza proteže i na Ahiret ako budemo slijedili taj put, kao što je došlo u ajetu: ”Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti!” (En-Nisa’, 69.)

Mnogi islamski učenjaci ostavili su iza sebe mnogobrojna djela, savjete i izreke koje su imale veliku ulogu u pozivanju u Allahovu vjeru i odgoju muslimanskih generacija. U nastavku donosimo neke od njihovih izreka koje nam mogu biti od velike koristi u vlastitom odgoju, kao i u odgoju naših porodica i mladih naraštaja.

Iskrenost i bogobojaznost

Nezamislivo je da se stazom Allahovih poslanika može ići bez iskrenosti, stoga su svi islamski učenjaci posebnu pažnju posvetili iskrenosti u vjerovanju i djelovanju, jer je iskrenost mjerilo našeg imana i našeg odnosa prema Allahu, dželle šanuhu.

Sufjan es-Sevri, rekao je: ”Riječi nisu ispravne bez djela, djela nisu ispravna bez nijeta ili namjere, a riječi, djela i nijet nisu ispravni ako nisu u skladu sa Sunnetom.”

Ibrahim ibn Edhem, veli: ”Ne može se smatrati istinski bogobojaznim i iskrenim prema Allahu, onaj ko voli da ljudi spominju njegova dobra djela.”

Haris el-Muhasibi, rekao je: ”Bogobojaznost (et-takva) je prvi stepen ili prva stanica pobožnjaka na putu ka Allahu. Bogobojaznošću se spoznaje i najuzvišeniji stepen i njome se čiste djela, jer Allah od nas neće primiti osim onog djela koje je učinjeno isključivo u ime Njega.”

Odgoj duše i vršenje samoobračuna

Među pitanjima koja su puno zaokupljala islamske učenjake i istinske pobožnjake, svakako je i odgoj duše i rad na onome što će je popraviti i očistiti, i bili su vrlo oprezni u pogledu toga da se strast ne ušulja u njihove duše i da ih ne zaprlja i ne odvede na stranputicu, svjesni Allahovih riječi: ”Uspjet će samo onaj ko je očisti, a bit će izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!” (Eš-Šems, 9.-10.)

Ibrahim ibn Edhem, rekao je: ”Na ovome svijetu nisam doživio ništa opasnije za mene od moje duše; jednom je protiv mene, a jednom je za mene. A što se tiče mojih hirova, Allaha mi, tražio sam pomoć od Allaha protiv njih i On mi je pomogao.”

Prenosi se da je Sulejman ed-Darani, rekao: ”Ko se ne brine o svojoj duši, njegova strast će ga brzo odvesti u propast. Gorčina bogobojaznosti danas, slast je i užitak sutra na Sudnjem danu. Pravi stradalnik je onaj ko strada na kraju putovanja kad je već bio na domak svoje kuće, a pravi gubitnik je onaj ko se ljudima pokazuje i predstavlja svojim najboljim djelima, a Onome Koji mu je bliži od vratne žile kucavice pokazuje se i predstavlja svojim najružnijim djelima.”

Hasan el-Basri, rekao je: ”Čovjek će biti neprestano u dobru sve dok bude samom sebi vazio i dok samoobračun bude njegova preokupacija.”

Znanje i djelo

Istinski islamski učenjaci nisu tragali za znanjem zbog samog znanja, već zbog toga što su bili svjesni da je znanje put do dobrog djela i da je cilj znanja djelo. Također su shvatili da se s povećanjem znanja povećava i odgovornost.

Upitan je Ibrahim ibn Edhem: ”Zašto se intenzivnije ne baviš sakupljanjem i proučavanjem hadisa?” Rekao je: “Ja nisam ostavio sakupljanje hadisa zbog toga što nemam potrebe za tim, već zbog toga što sam sakupio i naučio dovoljno hadisa, pa sad želim da ih primijenim u praksi.”

Sufjan es-Sevri, govorio je: ”Dragi brate, traži znanje da bi radio po njemu, a nemoj tražiti znanje da bi se pokazivao i hvalisao među učenjacima, niti da bi raspravljao sa bestidnicima i neznalicama, niti da bi jeo imetak bogataša i da bi iskorištavao siromahe, jer, znanje po kojem radiš je u tvoju korist, a znanje po kojem ne radiš je protiv tebe.”

Omer ibn Abdul-Aziz, rekao je: “Ko radi bez znanja, više će pokvariti nego popraviti, a čije riječi ne prate djela, kod njega se neće povećati ništa osim grijeha.”

Prenosi se da je Hasan el-Basri rekao: ”Ne budi od onih koji skupljaju znanje učenjaka i mudraca, a čine djela glupaka i neznalica.”

Islamski učenjaci su upozoravali na veliku ulogu učenjaka u društvu i na veliki emanet i teret koji im je povjeren u reformi društva, pa su stalno upozoravali na bolesti koje bi mogle pogoditi njihova srca i dovesti do njihovog odstupanja, a među najopasnijim bolestima koje napadaju učenjake jesu: ljubav prema dunjaluku i težnja za bliskošću s vladarima.

U tom smislu su i riječi imama Sufjana es-Sevrija: ”Islamski učenjak je doktor vjere, a dirhemi i dinari su bolest vjere,  pa ako ljekar oboli od te bolesti, kada će liječiti druge?”

A imam Šafija, rekao je: ”Ugled učenjakâ je bogobojaznost, njihova harizmatičnost i šarm je lijep ahlak, a ljepota plemenitost duše.”

Seleme ibn Dinar, rekao je: ”Zapamtili smo vrijeme kada su emiri, veziri i sultani (halife) dolazili pred vrata islamskih učenjaka i izgledali su pred njihovim vratima kao robovi, a onda je došlo vrijeme kada smo gledali islamske pravnike, alime i pobožnjake kako stoje pred vratima emira, vezira i bogataša. Kada su ovi vidjeli kako se islamski učenjaci ponašaju, počeli su ih prezirati i govorili su: ‘Da nije ono što je u našim rukama bolje od onoga što je u njihovim rukama, oni se ne bi tako odnosili prema nama.”’

Čitajte više