O selektivnoj primjeni zakona i vladavini (ne)prava

Vlada čiji premijer stalno krši zakone i pravda selektivnu primjenu zakona, ministar MUP-a koji to takođe pravda, jednostavno ne može izgraditi pravnu državu.
Ilustracija: Nick Larocca
Ilustracija: Nick Larocca
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Već dvadeset godina se kod nas priča o vladavini prava. Toliko da smo otupljeli na pominjanje tog pojma i više mu uopšte ne pridajemo značaj. Vladavina prava je postala floskula koju političari stalno pominju, a sve rade da ona ne zaživi.

Vladavinom prava skoro svi problemi u Crnoj Gori bi bili riješeni, čak i oni ekonomski. Jer ona podrazumijeva i nenamještenje tendera, stručno a ne partijsko zapošljavanje, jednak tretman svih u poslovanju – bez povlašćenih pojedinaca. Čak bi se suzbila međunacionalna i međuvjerska mržnja. Vladavinom prava i neselektivnom primjenom zakona svako javno ispoljavanja mržnje od strane bilo koga, od građana do poslanika ili vjerskih velikodostojnika, bilo bi sankcionisano, tako da bi se svi dobro pazili od korišćenja jezika mržnje.

Institut alternativa, u saradnji sa Akcijom za ljudska prava me je 26.05. pozvao na konferenciju pod nazivom „Okupljanje za ljudska prava: Sloboda javne riječi u javnom prostoru“. Jedan od panelista je bio ministar MUP-a Sergej Sekulović. Tea Gorjanc Prelević je ukazala da i nova Vlada vrši selektivnu primjenu zakona, navodeći sledeći primjer:

12. maja su održavana dva javna skupa, oba neprijavljena. Jedan je bio masovno okupljanje u Nikšiću povodom dana svetog Vasilija Ostoškog, drugi je bio u znak podrške Palestini. Na prvom skupu, po procjeni policije, se okupilo 9000 građana, na drugom 80. Prvi skup se održava svake godine u isto vrijeme, stoga je trebao i morao biti prijavljen, drugi nije. Naime, po evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, javni skup ili protest koji se organizuje spontano, usljed vanrednih okolnosti (a rat između Izraela i Palestine je vanredna, iznenadna okolnost koja se nije mogla predvidjeti) ne mora proći proceduru prijavljivanja. Policija je u vrijeme održavanja ovog drugog, manjeg skupa, došla da upozori učesnike da on nije prijavljen i pozvala ih da se raziđu, dok kod prvog nije izdala nikakvo upozorenje, naprotiv, obezbjeđivala ga je. Ministar je takvo, selektivno postupanje branio time da policiji nije rečeno da nasilno rasturi ovaj drugi skup, već da učesnike skupa samo upozori! Poslije upozorenja, dio učesnika se odmah razišao, što se, opet po Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima, tumači kao neprimjereni pritisak državnih organa na učesnika skupa koji nije imao nijedan element nasilnosti.

Uzeo sam riječ i rekao da premijer, pozivajući se na metafizičke i duhovne potrebe vjernika, podstiče i opravdava kršenje i selektivnu primjenu zakona, da je očigledno u pitanju selektivno postupanje, te da sam iz protesta narednog vikenda pošao na primorje, bez propusnice za međugradski saobraćaj, kako bih bio uhapšen i procesuiran, pa da na sudu branim svoje  pravo na moju „metafizičku i duhovnu potrebu“ – odlazak na more. Metafizičke i duhovne potrebe mogu zavisiti od afiniteta: nekima je to odlazak u crkvu ili džamiju, drugima to može biti odlazak na more ili bilo gdje u prirodu!

Ministrova protivargumentacija na moje izalaganje i primjedbe o očitom i nedvosmisleno selektivnom postupanju MUP-a je bila, da nekima očigledno smeta što je premijer vjernik(!), da on ima pravo da vjeruje – i slične zamjene teza, koje obično upotrebljavaju botovi sa društvenih mreža – a nedolične su jednom pravniku i ministru unutrašnjih poslova. Falilo je još samo da kaže kako su takva poređenje i ukazivanje na primjenu dvostrukih standarda dokaz mržnje prema pravoslavlju.

Problem sa vladavinom prava i slektivnom primjenom zakona – što je najgore bezakonje – je ne samo u zarobljenom sudstvu i tužilaštvu, već u ponašanju najviših javnih i državnih funkcionera. Kada oni svojim  primjerom pokazuju nepoštovanje zakona, onda  građanima, tj. poštovanom narodu daju za pravo da to isto čini. Premijer non-stop krši zakone i mjere protiv sprečavanja širenja zaraznih bolesti koje je donijela Vlada na čijem je čelu, stalno se izvinjava, pravda i obećava da to više neće raditi, a onda to ponovi. Juče je to uradio opet (slika3), iako je pri poslednjem kršenju mjera obećao da se to više neće događati, da će svojim primjerom pokazati kako se one trebaju poštovati.

Da li vam je zamisliva situacija u kojoj ministar Sekulović šalje juče policiju na doček novoizabranog mitropolita Joanikija, koja saopštava da je skup neprijavljen, da se njime krše epedimiološke mjere i da se učesnici raziđu? (Ne)normalno da nije. E, kad takvo postupanje bude očekivano i normalno prema svima koje krše zakon, tada ćemo postati pravna država.

Vlada čiji premijer stalno krši zakone i pravda selektivnu primjenu zakona, ministar MUP-a koji to takođe pravda, jednostavno ne može izgraditi pravnu državu. A ona je, ponavljam, osnov svega.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.