Špijunaža među prijateljima? Nažalost, normalna stvar!

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Danska je navodno američkoj tajnoj službi NSA pomogla da špijunira njemačke političare. Naivan je svako ko se tome čudi. Naime, odavno postoji krunski svjedok za takvu praksu.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Sada je i Danska na nezvaničnoj listi onih zemalja koje zvanično prijateljske zemlje navodno tretiraju kao neprijatelje. Sjeverni njemački komšija je po svemu sudeći pomogao Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji (NSA) Sjedinjenih Američkih Država da između 2012. i 2014. prati elektronsku komunikaciju njemačkih vrhunskih političara: njemačku kancelarku Angelu Merkel, ministra spoljnih poslova Frank-Valtera Štajnmajera (u međuvremenu je postao predsjednik države) i socijaldemokratskog kandidata za mjesto kancelara na izborima 2013. Pera Štajnbrika.

Odavno je poznato da su špijunirali Merkel i Štajnmajera. Zahvaljujući Edvardu Snoudenu. Podaci koje je on otkrio 2013. izazvali su zgražavanje širom svijeta. Oduvijek je bilo jasno da tajne službe demokratskih država nisu bezazlena pjevačka društva. Ali, razmjere beskrupuloznosti je zapanjila i političke „teškaše“ kakva je bila Angela Merkel. Njena reakcija: „Prisluškivanje među prijateljima, to ne može nikako“, odavno je postala narodna uzrečica. Ali, u stvarnosti može sve – špijunaža ne poznaje granice, ni geografske, ni moralne.

Oštrija kontrola tajnih službi

Čovjek može i dalje da se zgražava nad tim do koje mjere američka tajna služba NSA ili njemačka BND vode samostalan život.

Ali, otkako znamo ono što nam je otkrio Snouden, ta razumljiva ljudska reakcija djeluje naivno. Mnogo važnije bi bilo da odgovorni političari u Njemačkoj, Danskoj ili bilo kojoj drugoj zemlji koja počiva na principu podjele vlasti, napokon mnogo bolje stave pod kontrolu tajne službe. Ali, to jedva da iko spominje.

U Njemačkoj se doduše jedan parlamentarni anketni odbor godinama bavio skandalom NSA/BND, ali rezultat je bio skandalozan i sraman. Reforma se završila tako što je ilegalna praksa prisluškivanja na koju je ukazao Snouden – legalizovana. Na sreću, u Njemačkoj se čovjek može osloniti na Ustavni sud koji je 2020. spriječio tu podvalu.

Skandal: Snouden u ruskom egzilu

Ko hoće da shvati kako razmišljaju SAD, Njemačka i demokratska Evropa u slučaju tajnih službi, mora da se sjeti sudbine američkog uzbunjivača Edvarda Snoudena. Nakon što je objelodanio svoja nevjerovatna saznanja on živi u egzilu u Rusiji. To što gospodar Kremlja i bivši obaveštajac KGB Vladimir Putin mora da štiti Snoudena, svjedoči koliko je ukupni Zapad u ovom slučaju jadan.

Nažalost, ništa, ama baš ništa ne govori u prilog tome da će se cijela stvar u skorije vrijeme promijeniti. Naime, protivnici tridesedsedmogodišnjeg američkog uzbunjivača sa one i sa ove strane Atlantika su jedinstveni – on je u njihovim očima izdajica. Tako je mislio i bivši predsjednik Barak Obama, za vrijeme čijeg mandata su Snoudenova otkrića objelodanjena. I aktuelni američki predsjednik Džo Bajden ima isti stav.

Potrebna je promjena kulture

Doduše, nije zabilježeno da su takve teške riječi za uzbunjivača koristile žrtve američkog špijuniranja kao što su Angela Merkel, Frank-Valter Štajnmajer i drugi. Ali tako je govorio bivši šef njemačke obavještajne službe Hans-Georg Masen.

Ljudi poput njega i njihova slika tajnih službi bez kontrole jesu ono što stoji na putu promjeni kulture u tom miljeu. Sve dok imaju dovoljno podrške zakonodavaca i vlada, to će tako i ostati. Tek kada se to promijeni, Edvard Snouden bi mogao da okonča svoj kontroverzni egzil u Rusiji.

Čitajte više