Draginja brani Crnu Goru i svetosavski probni baloni

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Čak i pod uslovom da je u emotivnom zanosu možda i malo pretjerala, mora joj se odati priznanje na otvorenom i hrabrom javnom nastupu i neslaganju sa potezima aktuelne vlasti, što je za svako poštomanje.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Početni dio naslova ove kolumne “Draginja brani Crnu Goru” nije aluzija na poznati film “Valter brani Sarajevo”, a mogla bi u nekom obliku i biti. Nikada kao građanin nisam glasao SDP Crne Gore čiji je Draginja Vuksanović Stanković član, iako sam od osnivanja, na njena osnovna građanska programska opredjeljenja, pa i na djelovanje, gledao sa simpatijama, sve dok onaj što je stalno, upadljivije od svih ostalih, držao ruku na srcu u jednom trenutku nije poželio da bude malo Milo, nakrivio kapu i … otišao u političku anonimnost, i više se ne vidi i ne čuje, ne samo njegova ruka na srcu, nego ni bilo šta drugo.

Ipak, nakon što je 30. avgusta Srpska crkva i prosrpska opozicija, zahvaljujući pomoći, do tog datuma čisto Građanskog pokreta “URA”, odnosno Koalicije Crno ba bijelo iliti Ni crno ni bijelo, uspjela da sa jednim poslaničkim mandatom više, smijeni do tada nepobjedivu vlast DPS i njenih koalicionih partnera, situacija je drastično promijenjena i to umjesto na bolje, na gore i to u mnogim bitnim elementima građanske i proevropske Crne Gore. Iako sam od 1997.godine, (premda duboko svjestan mnogih njenih slabosti), podržavaoo najjaču državotvornu partiju bez čijeg učešća do sada, a ni ubuduće za duži vremenski period, Crna Gora nije mogla postati nezavisna, ni demokratska, ni multietnička, multivjerska ni antifašistička; nisu to mogli sami ostvariti i ni sjajni liberali Slavka Pervića, a o SDP i samim manjinskim narodima, da i ne govorimo, potpuno sam bio svjestan da se u DPS CG nešto mora mijenjati. Možda je, čak, i trebalo da se malo i skrajne sa vlasti, ali nisam ni pomišljao, niti mi je padalo na pamet da će je smijeniti ova – sadašnja vlast, primarno sastavljena pod dirktnom dirigentskom palicom, sada pokojnog, mitropolita Amfilohija. Ovakva vlast, jasno je to danas u Crnoj Gori i vrapcima na grani, nije trebalo i nije smjela da dođe. To nikako. I tu je, čini se, najveća istorijska greška GP “URA” koja je svojim pristakom da uđe u takvu vlast, ipak, promijenila većinsku volju građana Crne Gore, pogotovo kada su u pitanju njene temeljne vrijednosti: nezavisnost, njena građanska suština, antifašizam, sekularnost, evroatlantski put…

Sa potpisivnjem Ugovora nove vlasti da će poštovati evroatlanski put Crne Gore, članstvo u NATO savezu, i neće stavljati na dnevni red (ne) priznavanje Kosova, te neuključivanjem u vladu pripadnika DF, odnosno koalicije koju on predvodi, moglo se i povjerovati, da će se Vlada toga i držati i da će joj prioritet u radu biti, poboljšanje životnog standarda građana, dalja afirmacija građanskiih i evropskih vrijednosti… Međutim, što vrijeme više odmiče, kako se sve veći broj svih partijskih kadrova aktuelne većine instalira po tzv. dubini (a bogme i širini), apetiti koalicije sa DF-om na čelu rastu, ucjenjuju Vladu i ozbiljno potkopavaju i premijera Zdravka Krivokapića i njegovog zamjenika Dritana Abazovića, i pitanje je trenutka kada će i jednog i drugog pregaziti. Samo, ako ovakvo stanje duže potraje. O tome najbolje svjedoči činjenica da aktuelni premijer bez pomoći DPS, koja trenutno bojkotuje parlament, neće moći da smijeni ministra pravde i manjinskih prava Leposavića, koji ne priznaje odluku Haškog tribunala odnosno činjenicu da se u Srebrenici dogodio genocid, iako to čitav svijet zna.

Pod pritiskom ucjena najjače poslaničke grupe aktuelne vlasti, umjesto očekivanih pitanja na dnevni red je po hitnom postupku uguran i usvojen revidirani Zakon o vjeroispovjesti bez osvrtanja na ustavnost i zakonitost tog čina. Ucjenama aktuelna “apostolska” vlada je primorana da odloži usvajaanje budžeta, i po hitnom postupku uvrsti u dnevni red novi Zakon o tužilaštvu, bez obzira na mišljenje Venecijanske komisije koja je imala nekoliko bitnih primjedbi… U takvoj situaciji ogromni broj crnogorskih građana, suvrenističke, sekularne i proevropske orjentacije, neposredno poslije završetka izbora šokiran neočekivanim obrtom, naprosto je zanijemio, pa je nekoliko mjeseci zavladala nepodnošljiva opšta šutnja. Revoltiran upravo tom šutnjom u tom perioodu napisao sam i na svom FB profilu objavio pjesme “Crna Gora progovorit mora”, pa zatim “Crna Gora neće stanovati ovdje” (ako kojim slučajem fašizam prođe!), “Čojska Crna Gora” i “Na branikulijepog” sve sa ciljem da se ohrabri i probudi onaj dio najiskrenijih privrženika nezavisne, građanske, multivjerske, multikulturne, sekularne i proevropske Crne Gore.

I konačno: progovorila je Crna Gora iako se i dalje najmanje čuju oni, od kojih se očekivalo da budu najgrlatiji, najhrabriji i najubjedljiviji i najodlučniji, oni koji su decenijama bili na najznačajnijim državnim i partijskim pozicijama i mnogo dobra od toga imali, zatm, akademici, zaslužni kulturni i sportski radnici, dobitnici najviših državnih nagrada i priznnja i sl.

Akademici, istina, već decenijama primaju za crnogorske prilike poprilične apanaže, a sve vrijeme su o najvažnijim pitanjima, (čast izuzecima), uglavnom šutjeli i od njih se mnogo nije ni očekivalo. Prilično mlako reaguju i aktuelni opozicioni poslanici, opet sa par izuzetaka. Dugo su šutjeli tzv. nezavisni intelektualci, sa izuzetkom dekana Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, Adnana Čirgića, književnika Mija Popovića, Novaka Adžića, Mika Živkovića, Živka Andrijaševića, književnika i novinara Andreja Nikolaidisa i Darka Šukovića, Tamare Nikčević… Interesantna je i pojava inicijatora i lidera Građanskog pokreta Crne Gore, Velibora Ivanovića, koji iz Nkemčke preko društvnih mreža svakodnevno reaguje na sve negativne poteze i i izjave i sl., poziva na formiranje jakog građanskog pokreta i formiranje Vlade u sjenci, ali koji ne poričući izuzetno visoke zasluage aktuelnog predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, i njega oštro kritikuje, pa stoga mnogi koji bi mu prišli oklijevaju da mu se priključe, jer i ovoga puta, kao i u vrijeme obnove nezavisnosti Crne Gore, postojeća vlast se teško može smijeniti bez DPS i njenog predsjednika.

Na duštvenim mrežama svakodnevno svoje kolumne ima i predsjednik Savjeta Građanskog pokreta 21. maj Miko Živković… Sve je to, međutim još uvijek nedovoljno i da nije aktivnosti na društvenim mrežama pripadnika manjinskih naroda, pretežno Bošanjaka, koji skoro listom podržavaju takozvani suverenistički blok, te aktivnosti Patriotskog bloka (Komitski pokret i Lovćenske straže) bilo bi skoro i zanemarljivo.

Dolazak “apstolske” vlasti, kada je riječ o javnom neslaganju sa nekim njenim potezima i pojavama, iznio je na vidjelo i tzv. ženki faktor u Crnoj Gori kao pozitivan primjer. Tako se u ovom, za razliku od ranijeg perioda, mogao čuti snažan otpor ženskih glasova poputa Ane Pejović iz Nikšića, Seke Mekdonaj iz Podgorice i još nekoliko drugih, mlađih, veoma hrabrih i odvažnih djevojaka. Kada su u pitanju poslanice treba “skinuti kapu” Aleksandri Vuković iz DPS koja jasno i nedvosmisleno i hrabro zastupa svoje stavove i brani čojsku Crnu Goru. Kao posebna pozitivna pojava nametnula se i Draginju Vuksanović Stanković.

Na sjednici Skupštine Crne Gore (prije nedjelju dana) Draginja je u skoro praznom dijelu sale rezervisanom za opoziciju (DPS bojkotuje rad Parlamenta) hrabro ustala iako kao usamljena slamka među svetosavskim vihorima koji su prijetili da je “oduvaju”, jasno i glasno zaprijetila: “Nećemo vam dozvoliti da mijenjate istoriju Crne Gore, izdajnici! I načas zbog bure reagovanja, prekinula zasijedanje…

Čak i pod uslovom da je u emotivnom zanosu možda i malo pretjerala, mora joj se odati priznanje na otvorenom i hrabrom javnom nastupu i neslaganju sa potezima aktuelne vlasti, što je za svako poštomanje. I pored neosporne činjenice da se svima iz vladajuće koalicije ne može dati epitet “izdajnika”, (ona ,sigurno nije ni mislila na sve), u ovom i svim ranijim njenim reagovanjima ima puno osnova.

Iz onih najekstremnijih krugova pristalica vladajuće kalicije, s vremena na vrijeme i sve češće, puštaju se opasni politički probni baloni sa namjerom da se na osnovu reagovanja “ispituje” javno mnenje za nove ozbiljnije korake. Najbolji primjer za to je isticanje četničkih simbola u prvom redu šubara sa kokardama koje je crnogorska javnost posebno na društvenim mrežama, mogla da vidi prije nekoliko godina na glavi tadašnjeg predsjednika Skupštine opštine u Beranama, a nedavno i na glavi sadašnjeg predsjednika opštine u Nikšiću, istina iz perioda kada možda nije bio funkcioner. To se u prvi mah moglo smatrati i kao nestašluk i šala i zaključiti:pustite ih neka se izmerače, pošto u Titovo doba na to nisu smjeli ni pomisliti.

Ove pojave kao i snimak sa društvenih mreža koji je postavljen vjerovatno prije nego što je i postavljena za ministarku obrazovanja, kulture i sporta, a ispod koga piše “žena četnik” Vesna Bratić, mogle su se smjestiti i u korpus neodmjerenih mladalačkih šala i poigravanja. Međutim, u takav korpus se ni u kom slučaju ne može smjestiti pojava da sada predsjednik opštine Nikšić organizuje zvaničnu proslavu uz glasno pjevanje četničkih pjesama! To je već opasan probni balon koji se istura na velika vrata. Još eklatantniji je primjer predsjednika opštine Budva, Bata Carevića, koji na video snimku i sam pjeva četničku pjesmu, a na toj “svečanosti” jasno se čuju i pjesme koje veličaju pored Pavla Đurišića koji se sam hvalio Draži Mihailoviću da je od Donjeg Bihora do Foče poubijao više hiljada ljudi, žena i djece islamske vjeroispovijesti, kao i presuđeni ratni zločinci, Ratko Mladić i Radovan Karadžić.To je već ozbiljan “probni balon” za sljedeći korak – pokušaj da se izjednači četnički i partizanski antifašistički pokret, kako je to učinjeno u Srbiji.
Kada se sa takvih adresa sve ovo čuje i vidi, onda je glas poslanice Draginje Vuksanović Stanković: “Nećete nam mijenjati istoriju Crne Gore, izdajnici!” više nego opravdan. Ovo tim, prije što se na ovakve pojave na najvišim opštinskim adresama, ipak, mlako reagovalo.

Nešto drugačiji slučaj je reakcija javnosti na usvajanje predloga na sjednici Opštinskog savjeta u Beranama da se nekim ovdašnjim ulicama daju imena ratnih zločinaca, Ratka Mladića i popa Đujića, poslije čega Odluka nije nikada stavljena ni na dnevni red Skupštine opštine, a i sam, tadašnji predsjednik Opštine, Dragoslav Šćekić, je rekao da takvu odluku ne bi potpisao.

Sve ovo govori, da kad se radi o pokušajima prekrajanja istorije, nacionalističkim i šovinističkim ispadima, treba mnogo otvorenije i odlučnije regovati, kao što je to prije petanaestak gorina učinio tadašnji predsjednik vrnogorske vlade, Milo Đukanović, koji je dao nalog i digao u vazduh pripremljeno postolje za postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću u selu Donje Zaostro gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo sjedište njegovog štaba. Poslije takvog odlučnog čina, sve do ovih dana, ime tog ratnog zločinca se nije ni pominjalo. Upravo stoga, antifašistička i građanska Crna Gora mora odlučno reagovati na sve slične pojave koje prijete da na mala vrata izjednače fašizam i antifašizam, da poremete međunacionalne i međukonfesionalne odnose, da revidiraju istoriju bez ikakvih novih irelevantnih istorijskih izvora i sl. Ne smije se čekati da samo Draginja reaguje, pa da ispada da samo ona brani Crnu Goru.

I na kraju riječ – dvije o proslavi 15 godina nezavisnosti: Veoma je dobro što smo ove godine po prvi puta bili u prilici da vidimo da nova vlast slavi Dan nezavisnosti, iako su na Trgu nezvisnosti bili prisutni samo oni koji su tu morali biti po službenoj dužnosti i poneki građanin. Na drugoj strani: proslava na Ivanovim koritima na Lovćenu sa crvenim zastavama, podsjetila je na predreferendumski period i nedvosmisleno je potvrdila da je u Crnoj Gori ogroman broj stanovništva građanski i proevropski opredijeljen, pa valja vjerovati da će svaki antievropski, antigrađanski, nacionalistiški ili šovinistički probni balon brzo puknuti, odnosno naići na žestok otpor, te da Draginja Vusksanović Stanković i rijetki pojedinci i novinari, izloženi nečuvenoj kampanji mržnje i prijetnji, ne osjete da su sami.

Čitajte više