Privremeno zaposleni u EU: imigranti i žene

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Kod objašnjenja većeg pada zaposlenosti među imigrantima u trenutnoj krizi, važna je činjenica da su oni puno su češće zaposleni putem privremenih ugovora o radu.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kriza izazvana pandemijom teže je pogodila imigrante nego domaće stanovništvo na tržištu rada u EU: dok se stopa zaposlenosti osoba rođenih u EU između 2019. i 2020. smanjila za 0,4 postotna boda, za imigrante je zaposlenost pala za 2,5 postotna boda. Kao što smo nedavno pisali, europski imigrantski radnici rođeni izvan EU se po više pokazatelja nalaze na dnu europskog tržišta rada: teže pronalaze posao – i to čak kada imaju viši stupanj obrazovanja od domaćeg stanovništva, imaju niža primanja (u prosjeku čak 25% niža od domaćeg stanovništva), češće su zaposleni na part-time poslovima (u nepunom radnom vremenu), i češće žive u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Kod objašnjenja većeg pada zaposlenosti među imigrantima u trenutnoj krizi, važna je činjenica da su oni puno su češće zaposleni putem privremenih ugovora o radu.

Novi podaci Eurostata pokazuju da je jedna petina (20,3%) radnika rođenih izvan EU u 2020. godini radila putem privremenog ugovora o radu, u usporedbi sa 13,8% imigranata koji su rođeni u drugoj članici EU i 11,8% domaćeg stanovništva. Između 2019. i 2020. godine u sve tri skupine udio privremeno zaposlenih se smanjio, ali najviše privremenih poslova izgubili su imigranti rođeni izvan EU (1,5 postotnih bodova manje u odnosu na 2019.).

U pogledu razlike među državama-članicama, u 2020. najviši udio zaposlenika rođenih izvan EU koji rade putem privremenih ugovora o radu imale su Poljska (40,6%), Cipar (35,8%), Španjolska (35,1%), Portugal (6,8%) i Švedska (25,2%). S druge strane, najniži udio privremeno zaposlenih imigranata rođenih izvan EU imale su Estonija (2,1%), Austrija (6,9%), Mađarska (7,2%) i Irska  (7,5%). Što se tiče migracija između različitih zemalja članica, najviše privremeno zaposlenih imigranata rođenih u nekoj drugoj članici EU u 2020. imale su Španjolska (27%), Nizozemska (19,3%) i Italija (18,3%). Najniži udio privremeno zaposlenih imigranata rođenih u drugoj članici EU imale su Mađarska (4,2%), Irska (6,6%), Luksemburg (6,8%), Austrija (7,2%), Cipar (7,3%) i Slovenija (8,4%).

Iako u većini država članica migranti imaju puno veću šansu da budu zaposleni na privremenim poslovima od domaćeg stanovništva, navedeni udjeli po pojedinim zemljama ovise i o drugim faktorima poput oslanjanja na pojedine ekonomske sektore u kojima su privremeni poslovi glavni vid zaposlenosti (turizam, poljoprivreda), pa je u takvim državama visok i udio domaćeg stanovništva koji radi putem privremenih ugovora o radu: Španjolska (21,8%), Poljska (17,9%), Portugal (16,6%).

Udio privremeno zaposlenih u ukupnom broju zaposlenih u EU u 2020. bio je viši za žene nego za muškarce u sve tri skupine radnika: među domaćim stanovništvom, imigrantima rođenima u EU i imigrantima rođenima izvan EU. Najveći rodni jaz zabilježen je među domaćim stanovništvom – udio privremeno zaposlenih žena bio je 1,9 postotni bod viši od udjela privremeno zaposlenih muškaraca, u usporedbi s rodnim jazom od samo 0,5 postotnih bodova u obje skupine imigranata.

Čitajte više