Zeleni ekosistemi planete bili su presudni saveznik u borbi za suzbijanje emisija CO2 koje su u 2019. premašile 40 milijardi tona. Zahvaljujući šumama, biljkama i tlu, oko 30% tih emisija se stalno apsorbira u posljednjih 50 godina, čak iako su se u tom razdoblju one povećale za više od 50%. A tko je bio „lider“ u tom spašavanju planete? Amazonija.

Navedena brojka, međutim, ne uzima u obzir količinu ugljičnog dioksida koji se oslobađa deforestacijom i šumskim požarima. Nakon gotovo desetljeće mučnih prizora za najveći prirodni prostor na svijetu, Amazonija je počela emitirati više CO2 nego što ga je apsorbirala.

Studija. Smatrana dugo vremena bedemom protiv klimatskih promjena zbog svoje sposobnosti apsorpcije CO2, epoha ovog zadivljujućeg krajolika bliži se kraju. Nove studije ukazuju na to da su porast temperature, povećane suše i velika krčenja šuma vjerojatno umanjili sposobnost Amazonije da apsorbira više stakleničkih plinova nego što ih emitira. Amazonija je u posljednjoj deceniji oslobodila gotovo 20% ugljičnog dioksida više nego što ga je apsorbirala. Od 2010. do 2019. amazonijski bazen u Brazilu emitirao je 16,6 milijardi tona CO2.

„Jednim dijelom smo to i očekivali, ali ovo je prvi put da imamo brojke koje pokazuju da se brazilska Amazonija promijenila i da je ona sada jasan emiter CO2“, zaključuju istraživači.

Zašto? Jedan od glavnih uzroka za ovakvo stanje je krčenje šuma. Kada drveće raste, ono upija ugljični dioksid iz atmosfere. Umjesto toga, sada ga mrtva stabla ponovno oslobađaju. I pored toga, više milijuna drveća izgubljeno je zbog sječe i požara u posljednjim godinama. 2019. nestalo je 3,9 milijuna hektara šume – u usporedbi sa dvjema ranijim godinama kada su te brojke bile četiri puta manje – što je površina veličine Nizozemske. Bit će puno teže suočiti se sa klimatskom krizom s obzirom da se regija pretvara u čistog emitera CO2 umjesto da bude njezin kanal.

I ne radi se samo o ugljičnom dioksidu. Ključna stvar u navedenoj studiji jest ta što ona ne govori samo o ugljičnom dioksidu. Iako je CO2 često glavna tema rasprava na području klimatskih promjena, postoje mnogi drugi važni staklenički plinovi koji utječu na globalno zatopljenje, poput metana, dušikova oksida, aerosola i ugljikove čađe. Amazon ispušta upravo te stakleničke plinove.

Na primjer, suha močvarna i zbijena tla koja su rezultat velikih sječa često povećavaju emisije dušikovog oksida, a požari koji se koriste za čišćenje zemljišta za stoku i poljoprivredu oslobađaju čestice čađe, tj. crni ugljik, koje apsorbiraju sunčevu svjetlost i uzrokuju lokalizirano zagrijavanje.

Iako većina prašume i dalje zadržava sposobnost apsorpcije velike količine CO2, posebno u vlažnijim godinama, čini se da je dio naknadno pošumljene šume izgubio tu sposobnost. Istraživanja sugeriraju da je jugoistočni dio šume – koji predstavlja oko 20% od njene ukupne površine – već postao izvor emitiranja ugljika. „Svake godine je sve gore“, navode istraživači. Više nije važno je li godina vlažna ili sušna: 2017. i 2018. bile su vlažne godine i razlike nije bilo.

Dovoljno je reći da nova istraživanja ukazuju na to da bi se u narednih 30 godina više od polovice Amazonije moglo pretvoriti iz prašume u savanu. Drugo istraživanje objavljeno prije godinu dana u časopisu Nature, na tragu tendencije o kojoj govorimo, zaključuje da bi Amazonija do 2035. mogla prestati smanjivati CO2 na Zemlji.

Nestanak šuma u brazilskoj Amazoniji tijekom prva četiri mjeseca 2021. | MAAP

 

Krčenje šuma je u porastu. Sve u svemu, obrazac funkcionira na razini povratne sprege: krčenje šuma povećava emisiju stakleničkih plinova, što povećava zagrijavanje, dok to zagrijavanje rezultira povećanim emisijama stakleničkih plinova i tako u krug. Između jula i septembra prošle godine, razaranje šuma premašilo je 1000 četvornih kilometara mjesečno. Nova analiza satelitskih snimaka MAAP-a pokazuje da je u prva četiri mjeseca ove godine sravnjeno oko 1740 četvornih kilometara Amazonske prašume, što je površina otprilike 12 puta veća od Sarajeva.

Postoji čak zabrinutost i predsjednika Brazila Jaira Bolsonara (čija je politika produbila amazonsku katastrofu, op. prev.) koji pregovara o sporazumu sa američkim dužnosnicima da njegovoj administraciji usmjeri milijarde dolara kako bi se prestalo sa ilegalnim krčenjem šuma u narednom desetljeću. Da, spašavanje Amazonije barem za sada je stvar političkog izbora. No, znanost sugerira da se te opcije neće nuditi još dugo.

Sa španjolskog preveo: D. V.