Opšte ganuće

Umesto izvinjenja, ganuti Srbi predlažu da se glavna ulica u Srebrenici nazove po Peteru Handkeu.
Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Patio je Miloš Zeman od 1999. do danas. Grizla ga je savest što je kao premijer Češke tada dao saglasnost da se bombarduje Srbija. Tek nekoliko nedelja bila je Češka članica NATO-a, ispoveda se Zeman, šta smo drugo mogli nego da pristanemo? Muči ga to, jada se. Srbija je stala uz Čehe i 1938. i 1968, da bi je Česi izneverili 1999. I konačno je 2021, posle više od dve decenije, a na mestu predsednika Češke je od 2013, sebi olakšao dušu i izvinio se. Kome drugom, nego Vučiću, jer Vučić je Srbija. Kao Srbija, Vučić je odmah proglasio da Česi i Srbi više nisu prijateljski narodi, nadalje biće… šta drugo nego – braća. Pršti bratstvo i jedinstvo na sve strane. Ganuti Zeman, uz izvinjenje, ponudio je Srbiji 100.000 vakcina Pfizer-BioNTech, kao simboličnu odštetu za rušenja iz 1999.

Nije se dogodilo. Mislim na odštetu. Zeman se samo izvinio, a Vučić je u stvari ponudio odštetu u vidu 100.000 vakcina. Ipak je više od dve decenije Zeman trpeo duševnu bol, treba mu to kompenzovati, makar i simbolično. Ne, nije se dogodilo. Nije Vučić Zemanu nudio vakcine, nego predsedniku vlade Češke Andreju Babišu, iako se Babiš nije izvinio, ni za šta. Naprotiv, njegova vlada odmah je podigla ogradu oko Zemanovog izvinjenja – to je lična stvar Zemanova, on se izvinio kao Zeman, a ne kao predsednik Češke. Što znači, ako se tumači Vučićevom pameću, da Srbi nisu postali braća sa svim Česima nego samo sa Zemanom. Reklo bi se, privatna stvar između Srba i Zemana. Ali, nije sa Zemanom Vučić razgovarao u četiri oka, nego baš sa Babišem, i u 4 oka mu ponudio 100.000 vakcina.

Kako god, u Srbiji opšte ganuće, na sve strane. Ko kaže da su Srbi duboko podeljeni. Dovoljan je jedan Zeman i jedno izvinjenje da ih ujedini u – ganuću. Bili smo, na kraju 20. veka, žrtve velike nepravde, tercira se u Srbiji Zemanovom izvinjenju. Godina 1999. je nulta godina. Tada je sve počelo. Sve pre toga nestalo je u dalekoj prošlosti. Zato niko odavde ni ne pokušava da podseti Zemana da tih preistorijskih 1938. i 1968. godine Češku nije podržala Srbija nego… kako se ono zvaše… da, Jugoslavija. A ni Češka nije bila Češka nego Čehoslovačka. Sve se to gubi u magli daleke prošlosti, iz koje jedino jasno i prepoznatljivo izlaze – oduvek i zauvek – Srbi i Česi. Dobro, neka bude da je u prošlosti uvek sve bilo kao što je ove 2021. Neka bude da su sve to bili samo Česi i Srbi.

Ipak je, kaže Vučić, Zeman ozbiljan intelektualac. Njegova reč kao reč intelektualca ima veliku težinu. Nema te vlade koja svojim ogradama može umanjiti važnost njegovih reči. I kada greši, Zeman greši kao veliki intelektualac, što da ga onda ispravljamo, rezonuje Vučić, kad taj intelektualac izgovara sve što godi (svim) srpskim ušima. Lako je Vučiću, i kada ih izgovaraju intelektualci, a pogotovo političari – reči ni na šta ne obavezuju, čvrsto veruje on. Čitalac je pak drugačiji. Čitalac se verovatno seća (pogodilo ga je to kao što ga svaki put iznova pogodi dobrotvorna akcija da se prikupi novac za lečenje nekog deteta u Srbiji) kada je iz Proton centra u Češkoj 2014. stigao zahtev da ovdašnji Fond garantuje da će platiti lečenje za jednu devojčicu.

Zeman je te 2014. već godinu dana predsednik Češke. A već 15 godina ga grize savest zbog bombardovanja. Mogao je tada Zeman, ne intelektualac, nego predsednik republike, da izađe u javnost i kaže sve isto što i 2021. U znak kajanja, mogao je još tada da doda, ovo dete iz Srbije lečiće se o trošku češke države. Nije se dogodilo. Zeman nije intelektualac, on je kalkulant. Te 2014. pred njim je još stajala mogućnost drugog mandata na mestu predsednika zemlje. Što da rizikuje i izvinjava se kada bi to moglo da ga košta izgleda na izborima – kako reče Vučić s divljenjem, dva puta je Zeman na svoje ime dobijao izbore. E pa, to je cena imena: nema javne griže savesti na početku prvog mandata. Ne čudi što Vučić ničice pada pred kalkulantima i deli im vakcine, a ne čudi ni to što su Srbi ganuti pred kalkulantima.

Tako to izgleda kada se moralnim pitanjima bave kalkulanti: Zeman se izvinjava u svoje ime iako je predsednik, premijer se ograđuje od izvinjenja, Vučić premijeru u 4 oka 100.000 vakcina. Pustimo sad izvinjenje, je li tih 100.000 vakcina moralo baš u Češku? Neka mi čitalac ne zameri na banalnosti, ali ako Srbija već ima vakcina na pretek (to što ih ima toliko viška, posebna je priča), zašto ih ne šalje onima koji ih sigurno nemaju i ne postoje izgledi da ih uskoro dobiju – recimo, skrajnutim, sasvim zapostavljenim afričkim državama? Ne, dobrotvor Vučić vakcine poklanja i u odnosu na Srbiju bogatoj Češkoj. Nisu se snašli nesrećni Česi u krizi, pa da im se nađu pri ruci muljatori iz Srbije. Na jadno izvinjenje odgovara se jadnim dobročinstvom – tako izgleda novouspostavljeno bratstvo Čeha i Srba.

Za kraj, kad su tako ganuti (praznim) Zemanovim izvinjenjem, hoće li se Srbi sada na njega ugledati i početi da se izvinjavaju uokolo, susedima? Mislim, kad to ionako ništa ne košta, a može i nešto da se dobije. Neće, naravno. Umesto izvinjenja, ganuti Srbi predlažu da se glavna ulica u Srebrenici nazove po Peteru Handkeu.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.