Dolazi vrijeme da i “globalnim igračima” plate porez

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pandemija je istovremeno ispraznila državne blagajne i napunila džepove međunarodnih internetskih koncerna. Nevladina organizacija je pokrenula inicijativu za globalni porez - a šansa ovaj put barem postoji.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Nevladina organizacija ActionAid je izračunala: oko 26 milijardi eura više u državne blagajne za škole, vrtiće, prometnice – ili ako hoćete, za cjepivo i nove bolnice. To bi bilo dovoljno za cijepljenje svih stanovnika planeta, a te milijarde bi trebale stizati svake godine – i to računajući samo porez od najvećih globalnih tehnoloških divova: koncerna Google, Apple, Facebook, Amazon i Microsoft.

“Čitav sustav ubiranja poreza više ne funkcionira, mi trebamo globalnu reformu poreza”, sažima Anders Dahlbeck netom predstavljeno istraživanje ActionAida i koji se u toj nevladinoj organizaciji bavi pitanjem poreza. Ovaj nalaz je objavljen u danima kad se u tim tehnološkim divovima slavi – ne samo zbog rekordnih prihoda u doba pandemije, nego jer su im sudovi dali za pravo u njihovoj potrazi za “rupom u poreznom zakonu”.

Europska komisija je pred sudom u Luksemburgu od Amazona zatražila nadoplatu poreza, ali je sud EU-a prošlog tjedna presudio u korist – Amazona. Slično je prošao i proces protiv Applea zbog neplaćanja poreza u Irskoj – i tu je EU ostao praznih džepova, makar sad taj slučaj iznosi pred Europski sud.

Čačkalicom protiv Jumbo Jeta

Realnost u plaćanju poreza je još bizarnija: poreznici Luksemburga su Amazonu koji tamo ima svoje europsko sjedište čak odobrili 56 milijuna eura povrata poreza – makar je u pandemiji Amazon povećao svoj promet za čitavu trećinu na oko 42 milijarde eura.

Problem je doista u temeljima poreznog sustava: on se određuje na razini jedne države – ili čak regije pa tako u samoj Njemačkoj postoje komune koje stvaraju svoju vlastitu “poreznu oazu”. S druge strane stoje koncerni koji ne poznaju nikakve granice i imaju dovoljno novca angažirati vrhunske porezne stručnjake koji će naći “rupu” u baš svakom zakonu i propisu gdje bi mogle “otploviti” njihove milijarde. “Double Irish” ili “Dutch Sandwich” se običnim ljudima čini da su stavke na jelovniku nekog restorana, ali to su porezni trikovi za koje bi trebali nekoliko stranica da bi im objasnili samo osnovna načela – i u pravilu su prilično legalni. Barem po postojećim zakonima.

Zvuči razumno

Andres Dahlbeck upozorava kako sve to pogađa i razvijene i zemlje u razvoju – siromašne zemlje možda još više, pogotovo kad su prisiljeni sanirati posljedice ove pandemije. ActionAid u svom izvješću nazvanom Mission Recovery predlaže jednostavno: globalni porez od 25%. Ako je očito da je neki koncern platio manje jer je promet “oprao” u nekoj poreznoj oazi – a to se vidi već i iz godišnje bilance koncerna, onda neka ostatak nadoplati u državi u kojom mu je sjedište.

Inicijativa zapravo dolazi u dobro vrijeme jer tome konačno teži i nova američka vlada. Ovog travnja je Joe Biden predložio Europskoj uniji da zajednički “prekinu ovo natjecanje niskih poreza na čitavom svijetu”. Američko ministarstvo financija govori o stopi od 21%, ali već po ideji je to prava revolucija. Berlin i Pariz su smjesta javili kako su “za”.

Najbitnije jest naći rješenje koje bi imalo isti razmjer djelovanja kao i ti koncerni – dakle globalno. “Za to je naravno potrebna kritična masa. Tu svakako trebaju biti SAD, Kanada, zemlje EU-a i – nadajmo se, barem neke veće zemlje Azije. To su mjesta gdje koncerni imaju svoja sjedišta”, kaže Dahlbeck.

Nezahvalne akcije pojedinih zemalja

A dok je to i u razvijenim zemljama pitanje bitno veće kvalitete života i socijalne sigurnosti njihovih građana, za siromašne zemlje je to životno pitanje. Neke zemlje Afrike poput Nigerije, Kenije ili Sijera Leonea “krpaju” svoje porezne propise i od međunarodnih tehnoloških koncerna traže određene pristojbe za pojedine usluge – na primjer za streaming ili za pristup društvenim mrežama. Takozvani Digital Service Taxes se, po spoznajama OESS-a, ubire već u četrdesetak zemalja svijeta. I Indija prati promet koji takve globalne kompanije ostvaruju u toj zemlji. Ako taj promet premašuje određen iznos, treba platiti porez i u Indiji.

Zvuči jednostavno – ali nije: takvi propisi su na rubu onoga što propisuje Svjetska trgovinska organizacija i drugi međunarodni dogovori o slobodnoj trgovini, neki od tih poreza čak posve jasno krše ono na što su se države obvezale. “Države u kojima se zbiva gospodarska aktivnost imaju pravo ubrati porez”, tvrdi aktivist organizacije ActionAid. Na dodanu vrijednost – da. Ali na prihod – zapravo nemaju: to je sam duh sporazuma protiv dvostrukog oporezivanja kako bi se potakla međunarodna aktivnost. Pojedine zemlje takve iznimke “u kućnoj radinosti” po postojećim propisima mogu skupo koštati: sankcijama, globama i kaznama.

Možda…

Jedino rješenje jest opet međunarodni dogovor i tu i Dahlbeck priznaje kako će do njega teško doći u skorije doba. Ipak, stvari se mijenjaju, a prazne državne blagajne zbog pandemije su dodatni motiv političarima da malo bolje pogledaju na dobit tih globalnih koncerna. Osobito zahvaljujući inicijativi Washingtona, do nekog sporazuma bi moglo doći već ovog ljeta.

Ne treba imati iluzija: Amazon, Google i njima slični će učiniti sve što mogu da spriječe takav globalan porez – a čak i ako do njega dođe, njihovi vrhunski porezni stručnjaci će svu silu uprijeti da i u njemu nađu “rupu” gdje bi se porez mogao “optimirati”.

Čitajte više