Defter hefte vapi za mentalno-moralnom definicijom

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Na osnovu čega se toliko osilio Fatmir Alispahić, može se nagađati, ali jedan od više razloga za njegovu otvorenu aroganciju mogla bi da bude slava za koju se zna da može svakome udariti u glavu.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Manipulacije su zaista moćnije od same gole laži. Poluistina je ono čime se medijski ostvari veća dobit nego od nekakve kompletne izmišljotine koja bi kao takva lakše bila provaljena. Možda je toga svjestan i čuveni Fatmir Alispahić dok štanca svoje brojne youtube uratke.

Mnogi njegovi snimci se bave malverzacijama i nedosljednostima unutar Islamske zajednice u BiH, ali u zadnje vrijeme se sve više Alispahić bavi temom “opstanka” Bošnjaka na takav način da stvara dojam kao da je on jedina, ili rijetka, javna ličnost koja zna šta je za Bošnjake najbolje. Ovaj put je otišao predaleko. Sada već širi kolektivni defetizam među Bošnjacima, a da li svjesno ili nesvjesno, neka svako procijeni za sebe. Nije mu doduše prvi put, samo što sad već upadljivo gubi orijentir, a oni koji su pratili njegova pisanja posljednjih par decenija, mogu da prepoznaju više promijenjenih gledišta i kontradiktornih izjava u njegovim sadašnjim nastupima na svom kanalu zvanom Defter hefte. Sada djeluje kao da pati od famoznog ‘mesijanskog sindroma’ ili nečega sličnog. Samog sebe postavlja za “spasitelja” bošnjačke populacije. Takvim postavkama izaziva vjernike usred ramazana, priziva prijetnje samome sebi, pa i fizičke napade stvarajući od sebe žrtvu. Naime, praveći od sebe mirotvorca i mudraca, on se verbalno okomio na udruženja Antidayton i na bosanski pokret Vjera, Narod, Država – VND, naročito na predvodnika VND-a profesora Sanina Musu.

Okomio se Alispahić ni manje ni više nego izravno ih optužujući za “guranje Bošnjaka u rat,” i to bez dokaza i bez potvrde za mnoge od svojih tvrdnji, već uglavnom kroz insinuacije. Na kraju, ispostavilo se da je najmanje govorio o Antidaytonu i o VND-u, a najviše je rekao o sebi samome. I nije se zaustavio samo na takvim optužbama, nego ih je proizvoljno još ‘nabacao,’ a pritom se cinično izrugivao. Pošto je primjetno da još postoje ljudi koji vjeruju Alispahiću, ili koji ga iz nekih razloga i dalje podržavaju, ovo nije namijenjeno njemu samome nego baš tim ljudima. Za njega se još ne zna koliko sve to radi svjesno, ili je pod nekom hipnozom, poremećajem, može se samo nagađati zasad, ali među onima koji ga brane i onda kada nije napadnut, možda ima razumnih koji su samo pogrešno shvatili Alispahićeve postavke.

Kad Alispahić prati trendove

Pa evo, da prođemo kroz najudarnije ili najznačajnije detalje iz gomile onoga što je rekao u svojim video ruganjima.
Nakon što je zbog non-paper afere sa mapama o novoj podjeli Bosne i navodnoj vezi cijelog skandala sa kontroverznim slovenskim političarom Janezom Janšom, skupina članova spomenutog VND pokreta javno demonstrirala ispred ambasade Slovenije u Sarajevu, Alispahić je reagirao sa nekom sumanutom terminologijom. Pored ostalog je, naime, skupinu demonstranata je nazvao “sarajevskim ISIL-ovcima.” Dakle, po Alispahiću ispada kako ISIL-ovci koriste zelene zastave sa polumjesecom, iako prema svim medijskim izvještajima, bilo da su objektivni ili ne, oni koriste samo crne zastave sa pečatom šehadeta. Usput, po njemu ISIL-ovci koriste i bosanski grb sa ljiljanima. Tako ispada po Alispahićevoj konstrukciji, jer su demonstranti mahali sa dvije spomenute zastave.

Za one koji nekritički brane ili pravdaju Alispahića, evo nekoliko podataka koje vjerovatno ne znaju. Demonstranti VND-a su pred ambasadom Slovenije kratko protestirali. Ništa nisu pritom razbili, što se inače dešava na mnogim drugim javnim protestima, kada to rade navijački huligani, desničarski šovinisti ili radikalni ljevičari. Nisu se bavili vandalizmom, ništa nije zapaljeno, ništa sprejom išarano, ništa bacano prema zgradi. Također, nije bilo ni verbalnih uvreda upućenih bilo kome, pa ni kontroverznom Janši. Nikome se nije ni prijetilo. Članovi VND-a su kratko skandirali ‘Bosna,’ ‘Mi Bošnjaci,’ ‘vjera narod država,’ i onda su otišli. Bilo je nekoliko tekbira, i to je ono što je možda zasmetalo Alispahićevim sličnomišljenicima, za pretpostaviti je. U samom tekbiru inače nema ništa sporno, jer se njima izvikuje ono što se svakako čuje svaki dan u ezanima sa brojnih munara. Pritom, sve skupa se ionako odvilo u vrijeme Ramazana. U svakom slučaju, nikakvog pozivanja na ratove nije bilo. Samo izražavanje nezadovoljstva zbog javnih prijetnji sa novom podjelom Bosne i novim getoiziranjem Bošnjaka.

Inače, ovakvim pojmovima kakvim se koristio Alispahić, u ovom kontekstu, kao “sarajevski ISIL-ovci” i slično, najviše se koriste velikosrpski šovinisti, HDZ-ovski propagandisti, neokomunisti, jugofuturisti, ekstremni ateisti, agresivni sekularisti, cionisti te brojne druge vrste islamofoba, bilo desničara ili ljevičara. Jasno je znači da se Alispahić svrstao među njih, da li svjesno ili nesvjesno neka opet svako za sebe procijeni. Inače, u vrijeme kada je Alispahić sarađivao sa časopisom Saff i branio domaće selefije od verbalnih napada, nije još bilo tog poluapstraktnog ISIL-a. Tada je bila moderna tajanstvena Al Kaida. Njemu tada (valjda) nije smetalo da njega i kolege iz redakcije Saffa neko uporedi sa Al Kaidom, a bilo je i toga, po internetu i ponekim drugim medijima. Kako se mijenjala medijska moda, tako se promijenila i terminologija, pa mu se sada više sviđa naziv ISIL nego zastarjela i skoro zaboravljena Al Kaida.

Ljepota tuđeg defetizma

Nije Alispahić imao vremena, ili živaca, da sačeka završetak Ramazana, nego je usred mubarek mjeseca počeo da javno vrijeđa i da javno izmišlja. Kako mu ni to nije bilo dovoljno, odlučio je da arogantno vrijeđa kroz ruganje, pa je tako sastavio svoju rugajuću “kasidu” posvećenu Saninu Musi, a kompletno članstvo VND-a nazvao lažnim patriotama, kao i cijelo pripadništvo pokretu Antidayton skupa sa predvodnikom Nihadom Aličkovićem. Na osnovu čega se toliko osilio Fatmir Alispahić, može se nagađati, ali jedan od više razloga za njegovu otvorenu aroganciju mogla bi da bude slava za koju se zna da može svakome udariti u glavu.

Za čiji račun širi defetizam, laži i potvore, moglo bi se naslućivati, da li je solidno plaćen od nekoga za ovo, da li radi iz stvarnih “uvjerenja” ili je samo mentalno poremećen, vjerovatno će se otkriti vremenom. Zanimljivo je kako u svom youtube snimku o “lažnim patriotama” Alispahić upadljivo ističe kako je Srbija naoružana do zuba najmodernijim oružjem a da su Bošnjaci sasvim demilitarizirani. On to spominje kao nekakav ekskluzivan podatak, reklo bio se kao da otkriva “toplu vodu.” Te stvari su manje više javne i jasne skoro svima koji prate društvena i politička zbivanja oko sebe. On spočitava Musi, Aličkoviću i pripadnicima oba pokreta da su glumci, da prave pozorišnu predstavu od svog aktivizma te da su lažnjaci koji rade upravo ono, kako Alispahić ističe – što Srbija želi od njih, ili islamofobna Evropa. U još jednom videu on spominje kako je Bošnjacima i Bosni danas kao potrebna mudrost i ratovanje na pravnom polju, i da samo tako Bosna može biti “odbranjena,” a Bošnjaci spašeni. Pravi se kao da ne zna kako pravna bitka za Bosnu traje već decenijama, i bez njegovih uputa i savjeta. Stvara dojam kao da ne zna da je upropaštena međunarodna tužba BiH protiv Srbije za agresiju, etničko čišćenje i genocid.

Potom, spočitava ovim udruženjima nekakav “islamizam,” rekavši usput kako je “Islam blagorodan za Bošnjake” za razliku od “islamizma,” potvrđujući usput kako ni sam ne zna razliku između ovih pojmova, ali naravno nastupajući kao da sve zna. Sve ovo je dovoljno za sljedeće zaključke u vezi sa Alispahić Fatmirom, namijenjenih i dalje njegovoj publici, prije nego njemu samome.

U spomenutim youtube snimcima, Alispahić indirektno poziva Bošnjake da se kao populacija pokore i Srbiji i rastućoj islamofobiji u Evropi, tako što će šutjeti i prihvaćati svaku kolektivnu nepravdu koja im se nudi, iznutra i izvana, svako političko, kulturološko, vojno, ekonomsko i društveno poniženje, svaku medijsku podvalu. On poziva Bošnjake na kolektivno vlastito ponižavanje.

On indirektno poziva Bošnjake da zaborave kako im je uoči 1992 godine po gregorijanskom kalendaru poručivano da nemaju šanse za opstanak, da mogu nestati u sukobu sa Srbijom odnosno Jugoslavijom. Karadžić Radovan je slao slična upozorenja Bošnjacima o tome da nemaju šansu za opstanak u svom dosta ponavljanom televizijskom nastupu iz 1991. godine po gregorijanskom kalendaru. Da li je Alispahić svjestan ovakvih podudarnosti, ne zna se, jer još nije poznato stanje u njegovom umu. Zato je ovaj tekst, istovremeno i poziv da se medicinski pomogne Alispahiću, bez ironiziranja ili ruganja. Ovaj čovjek zaista djeluje kao da mu je potrebna stručna psihološka ili neuropsihijatrijska pomoć, možda i skidanje sihri, ko zna. Ne može se sa sigurnošću govoriti o njegovom mentalnom stanju dok se ne ispita koliko toga radi po tuđem nahođenju i svjesno, a koliko usljed nekog vlastitog unutrašnjeg poremećaja.

“Čitač” tuđih misli i osjećaja

U međuvremenu, poslije godina verbalnog napadanja javne promocije homoseksualizma, Alispahić sada odjednom postaje kao neki zagovornik homoseksualnih parada po sarajevskim ulicama, te poziva Bošnjake da pristanu na to, samo da bi dokazali kako se “uklapaju” u savremene evropske trendove. On spočitava bosanskom pokretu VND javno protivljenje homoseksualnoj paradi u Sarajevu od prije par godina, ne spominjući da je to paradiranje u Sarajevu prošlo bez ijednog incidenta, da je bilo mirno, za razliku od Beograda gdje se nekoliko puta vodio rat na ulicama zbog iste vrste parade, ili za razliku od Splita, a pri davnijem prvom pokušaju i Zagreba, da ne nabrajamo druga mjesta gdje su te stvari bile dovoljno nasilne. Znači, on nije imao nikakav konkretan dokaz protiv Muse i njegovog pokreta u ovom slučaju, osim što Musa i pokret javno ukazivali na problem masovne promocije seksualnih devijacija i perverzija, bez nasilja. Dakle, Alispahić poziva Bošnjake na prihvatanje javne pornografije maskirane pod nazivom “ljudska prava.” Alispahić se cinično i sa pokušajem da na silu ispadne duhovit, ruga usred Ramazana sa onima koji obilježavaju godišnjicu osnivanja Armije BiH, nazivajući ih “guzije” od “gazije,” iako se oni nisu za sebe ništa slično ni govorili niti insinuirali da su “gazije,” ali su odali počast pravim gazijama sahranjenim na mezarju Kovači. Možda je Alispahić htio reći da su i to “guzije” po njegovom viđenju. U tom slučaju njegovo vrijeđanje onih koji su izginuli da bi on danas mogao da slobodno i “demokratski” prosipa svoju aroganciju dobija na težini – blago rečeno.

Dalje, Alispahić tvrdi kako širom Evrope cvjeta politička islamofobija, pa bi po njemu svako manifestiranje islama u BiH bilo pogubno za Bošnjake. On smatra valjda kako se islamofobiji ne treba suprotstaviti nego joj treba iznova povlađivati, izostavljajući opće poznatu činjenicu da se genocid nad Bošnjacima desio u vrijeme kada skoro da nije ni bilo te famozne javne manifestacije islamskih vrijednosti, friško nakon komunizma. Drugim riječima, po njemu je najbezbjednije za Bošnjake da sasvim zaborave na Islam i da ga se otarase, tek radi pukog preživljavanja i uklapanja u trendove koji dolaze ili do zuba naoružane Srbije po njemu, ili onih koji stižu iz Evropske Unije, sloboda izbora. Sve ovo djeluje nekako poznato, zvuči kao repriza.

Nije se on dakle namjerio tek na Nihada Aličkovića na Antidayton, na Sanina Musu i na VND, nego na bezbroj ljudi, prvenstveno Bošnjaka kojima priziva ponižavanje ili nestanak. Prema komentarima ispod njegovih video uradaka pod nazivom Defter hefte, ili drugdje po internetu, vidi se da ga podržavaju i prate likovi koji se na najprizemnije načine verbalno vrijeđaju i provociraju. Neki od komentara njegovih sljedbenika nisu za svačiji želudac.

Ipak, i pored svih tih vulgarnih samozaljubljenika, još uvijek je ovo sve upućeno prvenstveno poštovateljima Alispahićevog lika i nedjela, više nego njemu samome, barem onima koji još nisu ogrezli u papanluk i za koje ima nade da skontaju šta se događa oko tog famoznog deftera. Ukoliko shvate, pa ga i dalje podržavaju, onda neka se dogovore međusobno i pomognu Fatmiru, plate mu liječenje ili nađu nekoga da mu uspostavi medicinsku dijagnozu. Ovo može nekome djelovati kao kontraruganje, a zapravo je objektivan prijedlog. Nakon toga bi se valjda otkrilo da li čovjek ima zaista unutrašnji poremećaj ili je svjesno sve radio i govorio. Tek nakon toga će se moći donijeti krajnji sud o njegovoj pojavi, koliko je opasna za Bošnjake a koliko je više opasna za njega samoga. Za kraj evo samo još jednog podsjetnika o njegovom pristupu bosanskoj stvarnosti u različitim vremenskim razdobljima. Pod ovim linkom je njegov stari članak o odnosu između sarajlija i preminulog genarala Jove Divjaka, u vrijeme kada je Divjak bio zamalo pa uhapšen od srbijanskog pravosuđa: Ðiha, điha, SaraJOVO!

Evo kako to radi danas, uz dodatni osvrt na Divjaka, iako mu on nije bio primaran za ovaj snimak, samo ga je iskoristio. Više pod ovim linkom:

Vokabular koji Alispahić koristi u ovom videu, neodoljivo podsjeća na izraze nekadašnjih spikera srpskih televizija u Miloševićevo vrijeme, računajući i Ristu Đogu. Banalno i zastarjelo spominjanje otrcanih fraza kao što su “muslimanska država,” ili “muslimanska ideologija.” Usput se da primjetiti još nešto tragikomično. Na primjer, kako za preminule generale Armije BiH Divljaka i Stjepana Šibera, on zna i šta bi oni mislili da su znali o nekim pokušajima pravljenja “muslimanske države” u Bosni. Znači, poed ostalog, predstavlja se i kao čitač misli dvojice generala koji cijelo ratno razdoblje proveli u Bosni i imali prstup raznim dokumentima i političkim dogovorima. Ako se nekad srbijanski, jugonostalgičarski pa i jugofuturistički propagandisti umore od pokušaja podjele Bosne i Bošnjaka, manipulativno ih demonizirajući zbog Islama, praveći od njih bauk za skoro cijelu Evropu, tada mogu računati na Alispahića koji bi to odradio za njih iznutra. Osim ako u međuvremenu ostane bez dovoljno publike, ili ako sam dođe tobe.

Čitajte više