Može li žena doći na čelo UN-a?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Činjenica da generalni sekretar UN-a zastupa interese 7,8 milijardi ljudi, nevjerovatno je da je tako tiho pred izbor na tu funkciju. Jedna inicijativa želi to promijeniti.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Kada se uđe u sjedište UN-a u New Yorku, odmah na samom ulazu se, prije svega, najprije mogu primjetiti majestetični portreti generalnih sekretara UN-a. Riječ je o devet slika urađenih tehnikom ulje na platnu. Na svih devet su muškarci koji su tokom posljednjih 76 godina bili na čelu Ujedinjenih nacija.

Ako bi se postupilo u skladu sa inicijativom civilnog društva „Forward”, tada bi se ovdje uskoro našao jedne portret žene. I to bivše ekvadorske predsjednice Rosalíe Arteage. Žena, kandidatkinja civilnog društva koja je izvana prvi put demokratski legitimirana od “pravih” ljudi, konkuriše na mjesto generalnog sekretara UN-a.

Ona pak nema realnu šansu. Jer će António Guterres, bivši portugalski premijer, ove godine opet biti izabran – skoro je sigurno. To je nešto poput nepisanog zakona – do sada je, uz samo jedan izuzetak, svaki generalni sekretar, koji je to htio, bio izabran za drugi mandat. To ne zavisi samo od njega, već i načina, kako se to određuje.

 Dug i komplikovan put do generalnog sekretara

“Proces odabira je nejasan, nedemokratski i nemamo pravo glasa”, kaže Colombe Cahen-Salvador. Ona je, zajedno s Andreom Venzon, prije samo mjesec dana pokrenula kampanju „Forward”. Obje imaju iskustva s ovom vrstom vrbovanja pristalica, jer su pomogle u osnivanju i evropske Volt stranke.

Od pokretanja inicijative one su, djelujući iz Londona, mobilizirale 8.000 pristalica. Pronađene su i dvije kandidatkinje koji su pristupile timu: pored Arteage, tu je i argentinska diplomatkinja Paula Bertol. One su za to potvrdu dobile i tokom glasanja preko 4.000 pristalica inicijative iz 71 zemlje svijeta.

Njihov cilj: skrenuti pažnju na činjenicu da se izbor za ovu važnu poziciju još uvijek dijelom održava iza zatvorenih vrata. “Stvar je u tome da je danas 2021. godina, a naša politika se još uvijek nalazi zaglavljena 50 godina u prošlosti,” izjavila je Venzon za DW. “Zaista po tom pitanju moramo se poboljšati.”

U Povelji UN-a je definisano da generalnog sekretara UN-a predlaže Vijeće sigurnosti, a zatim ga bira Generalna skupština UN-a. Budući da pet stalnih članova Vijeća sigurnosti imaju pravo veta, kandidatkinja ili kandidat, ukoliko želi postići uspjeh, mora imati njihovu podršku. Guterres ju je već izričito dobio od nekoliko članova, uključujući Kinu i Veliku Britaniju. Onda postoje i mnogi nepisani zakoni.

Na primjer, kandidatkinju ili kandidata moraju podržati države članice; to pak nigdje nije izričito navedeno, ali je uvijek bilo tako. I trebalo bi se geografski rotirati na toj poziciji. Nejasno je i kada će i kako tačno Vijeće sigurnosti predložiti kandidata. Ove godine će se to dogoditi između maja i oktobra.

A pri tome se puno toga već dogodilo. Također, na inicijativu civilnog društva. Nijedan generalni sekretar nije izabran tako transparentno kao António Guterres prije pet godina. Generalna skupština donijela je rezoluciju u kojoj su navedeni detalji procesa izbora. Po prvi put su svi kandidati morali predstaviti viziju, održane su javne rasprave i saslušanja sa civilnim društvom.

Izbor civilnog društva

Na papiru, Rosalía Arteaga ispunjava mnoge preduslove koje mora ispuniti generalna sekretarka UN-a – zvanično i nezvanično. Ona je kratko vrijeme bila predsjednica Ekvadora, potom potpredsjednica, a ima iskustvo i ministra i generalnog sekretara velike organizacije. I – ona dolazi iz Latinske Amerike, regije koja bi bila “sljedeća na redu”. Zajedno s argentinskim diplomatkinjom Paulom Bertol kao zamjenicom, inicijativa “Forward” ih je poslala u utrku.

Na konferenciji za medije Forward-a, Rosalía Arteaga djeluje pomalo nervozno, uzbuđeno. Naglasila je kako je sretna zbog podrške, zbog brojnih poruka koje je dobila od predstavnika civilnog društva širom svijeta. Da su je čak nazvali i iz vlada njene zemlje i obećali joj podršku. Ali, kako je rekla, ona je ne bi prihvatila.

Jer, ona, istakla je, želi ostati u utrci kao kandidatkinja civilnog društva. Može se primjetiti da je to odluka koja bi kod onih koji odlučuju u Forward-u bila drugačija, jer je, naime, njihov glavni cilj bio dobiti vladinu podršku za svoju kandidatkinju.

Ima li šanse jedna kandidatkinja izvana?

Naravno, nigdje se ne kaže da kandidati izvana također ne mogu imati šanse. Postoje i druga imena, na primjer 34-godišnja zaposlenica UNDP-a sama se predložila za tu funkciju. Međutim, zasad se na web stranici UN-a može naći samo profil Antónia Guterresa.

Da bi se postalo oficijelnom kandidatkinjom ili kandidatom, njih u pismu moraju predložiti i predsjednik Vijeća sigurnosti i predsjednik Generalne skupštine, što se do sada dogodilo samo kada su bili predloženi od strane neke države članice. Inače, kandidatura ostaje više samo kao simbol.

“Ovi simbol-akti su apsolutno neophodni i potrebni kako bi izazvali interes”, kaže Andreas Bummel, koji ima iskustva s reformama UN-a. Od svoje 16. godine ovaj 45-godišnjak, kako je rekao u intervjuu za DW, bavi se Ujedinjenim nacijama i time kako bi one mogle postati demokratski legitimnije, transparentnije i otvorenije za civilno društvo.

Zajedno sa još 100 drugih organizacija, njegova organizacija Democracy without Borders upravo je objavila tri prijedloga za reformu UN-a, uključujući i parlamentarnu skupštinu. “UN su naravno najvažnija organizacija koju imamo za multilateralizam”, kaže Bummel. “U interesu je svih država članica imati učinkovitiji i legitimniji UN.”

“Forward” želi nastaviti sa svojom kampanjom. Planirane se protestne akcije, razrađuju se načini kako se izvana može pomoći velikom UN-ovom aparatu da se pomjeri. “Čvrsto vjerujemo da ako sada napravimo puno buke, onda možemo pomoći promjeni tog procesa u budućnosti”, rekao je još Cahen-Salvador.

Čitajte više