Husein Đozo o fetišizaciji i trgovini Kur’anom

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Na mnogo mjesta u Kur’anu najoštrije se osuđuje takva prljava rabota.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Rahmetli, Husein Đozo, za kojeg profesor Enes Karić kaže da je bio najdosljedniji i najodaniji sljedbenik ‘Abduhuove metodologije ne samo tumačenja Kur’ana, već i metoda mišljenja i promišljanja islama i islamskog svijeta u proteklom stoljeću, bio je veliki kritičar mnogih priprostih praksi koje su se uvriježile u našem narodu, kao i slijepog slijeđenja (taklida), o kojem je uvijek govorio s podozrenjem.  S obzirom da je pripadao modernističkoj školi Muhammeda ‘Abduhua (u. 1905), bez ustručavanja je kritizirao ili pak reinterpretirati određene prakse ovdašnjih muslimana. Jedna od njih je svakako i kritika uvijek aktuelnih hatmi i tevhida, koje su, u to doba bile mnogo osjetljivija tema, negoli je to slučaj danas. Iz prostog razloga što je većina imama u bivšoj Jugoslaviji, ali i periodu prije ’45, bila na rubu egzistencije i doslovno su bili primorani posezati za takvom rabotom kako bi “sastavljali kraj s krajem”. Unatoč takvim okolnostima, Husein Đozo je bio najžešći kritičar fetišizacije i trgovine Kur’anom, kao i učmale i sklerotične prakse taklida (slijepog slijeđenja) među tadašnjim muslimanima širom svijeta.  Tako o fetišizaciji i trgovini Kur’anom u jednoj od u svojih fetvi, kaže sljedeće:
“Stvar ispravljanja grešaka i zabluda koje su poprimile obilježje vjere nije baš tako lahka i jednostavna. Mi smo svjesni toga. Zato nas otpor nimalo ne uzbuđuje. Učenje Kur’ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrešne orijentacije i pogrešnog odnosa prema Kur’anu. (…) Kur’an je prestao biti zakon života. Držimo ga u kući radi berićeta. Pišemo iz njega hamajlije i zapise, učimo ga mrtvima. Uživamo i u njegovoj muzici i dobrom mekamu. Sve je više nego ono radi čega je objavljen. Bit će mnogo poteškoća u mijenjanju ove koncepcije. Već je u toku proces mijenjanja, ali će on dugo trajati. Za hator istine, htjeli bismo reći da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima i kod priznatih fakiha i autora, uopće ne postavlja pitanje učenja Kur’ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti učenja Kur’ana mrtvima bez novca: da li od takvog učenja ima koristi umrli ili nema. Učenje Kur’ana mrtvima dozvoljava se, isključivo, pod uvjetom da učač ne naplaćuje to učenje.” (Fetve, I tom, str. 335)

Dalje, Husein Đozo o učenju Kur’ana za novac kaže:
“Treba jedanput zauvijek znati da se sa Kur’anom ne može ni u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur’anskim ajetima predstavlja težak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur’anu najoštrije se osuđuje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja ‘gotovih hatmi’ spada u zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko poniženje i uvreda za Kur’an da ga upletemo u naše špekulacije i pretvorimo u sredstvo za postizanje naših sebičnih materijalnih interesa.” (Fetve, I tom, str. 98)

Također, nastavlja:
“Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema učenju Kur’ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje plaća u hedije je najobičnija priča i nedopustiva špekulacija. Gledali smo sličnu špekulaciju i vrlo prozirnu hilei-šer’ijju kod prodaje Kur’ana u Turskoj. Umjesto riječi cijena, piše hedija 800 lira. Ova igra, koliko je odraz jednog naivno formalističkog i primitivnog shvaćanja, istodobno predstavlja grubu špekulaciju. I iskati-salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem njihovog oslobađanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra počiva na istoj špekulativnoj osnovi. Mi forsiramo i preporučujemo da se umjesto hatmi i tevhida šalju prilozi medresi sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za dušu umrloga, u čije se ime šalje, ne zahtijevajući od medrese učenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa učenjem islama. Od ovog priloga umrli će zaista imati veliki sevap. Njemu će trajno teći dio sevapa od svih dobrih djela medrese i učenika, koja su omogućena ovim prilozima.” (Fetve, II tom, str. 83)

Čitajte više