Šta je nama rodna gruda?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ovih dana svjedočimo po ko zna koji puta strahote kroz koje prolaze Palestinci, koje proživljavaju na rodnoj im grudi.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Insan svaki na ovome svijetu od trenutka rođenja biva predodređen za mnoge stvari. Najveći dio svog dunjalučkog života provede radeći i privređujući za sebe i svoju porodicu. I upravo u tom vrtlogu rada, obaveza i trke za nafakom često propusti da osjeti slast života i rahatluka u mjeri u kojoj mu to dunjaluk dozvoljava. Zastati na tren i razmisliti o domovini, o Bosni, je nešto što uistinu svakog čovjeka odmara.Bosna nije samo komad omeđene zemlje u kojoj neki ljudi žive. Bosna je predah, Bosna je rahatluk i mehlem duše. Možda je baš zbog toga toliko puta osuđivana od strane komsija, jer niko nema taj sevdah i rahatluk kojim se duša poji kao što ga ima naša domovina Bosna i Hercegovina.
Prenj, Maglić, Čvrsnica, Prokoško jezero, kanjon Neretve, vrelo Bune, Vlašić i ostale ljepote nikoga u svijetu ne ostavljaju ravnodušnim. Nimmeta Božijih na svakom koraku i čiste vode i domaće hrane. Svako godišnje doba u Bosni ima posebu čar, jer kao što je svaka godina spoj različitih doba tako je i Bosna spoj različitih klima i predjela. Tako se u našoj domovini može osjetiti i dah mediterana, dah čistih planina i visoravni, ali i pitome posavske i krajiške plodne zemlje koja je blagonosna za naš narod.

Bosna nije samo spoj različitih predjela i klime, već je ona kao išaret Božiji spoj i različitosti, vjere, jezika, kulture i običaja.
I tako nakićena i nagizdana, uvijek je bila trn u oku komšiluka, koji bi joj često pozavidjeli na hiljadugodišnjoj historiji, odupiranju zubu vremena i različitim kulturnim identitetima koje je brižno kroz historiju odgajala i hranila.
Nemojmo se onda iznenaditi kada ljudi koji prvi puta dolaze u našu domovinu, a da prethodno nisu je smatrali za zanimljivu destinaciju, iznenade gostoprimstvom ljudi, ljepotom i zelenilom. I uvijek će se iznova vraćati iz dalekog svijeta i pričati o njoj, jer Bosna nikog ne vrijeđa, niti ga podrugljivo gleda. Naprotiv ona mu nudi iskrenu ruku i konačište ma odakle musafir bio.

Ovih dana svjedočimo po ko zna koji puta strahote kroz koje prolaze Palestinci, koje proživljavaju na rodnoj im grudi. Gleda i cijeli svijet, ali neće baš da pohrli zaštiti nedužni narod Palestine. Nešto nam je to kao i poznato. Srebrenica i zaštićene UN zone kao da se juče vrtiše u naslovnicama svjetskih medija. U ono vrijeme devedesetih krik Bosne čuo se do neba, ali izuzev rijetkih niko se nije obazirao na taj krik i vrisak nedužnih insana. Sada i u ovim mubarek danima isto tako taj krik do neba ispušta i Palestina. I gle čuda, izuzev rijetkih u svijetu, niko Palestinu nit vidi nit čuje. Kako je samo historija zanimljiva. Ponavlja se uvijek i stalno. Juče je bila Bosna, a evo Palestina sada.

Čemu nas to uči, o čemu nas navodi da razmišljamo?
Rodna gruda je svetinja, komad zemlje za koji ne postoji cijena na dunjaluku. Nije ni plemeniti Poslanik Muhammed s.a.w.s tek tako čeznuo za svojom Mekkom u danima hidžre i poslije nje. Bošnjački plemeniti narod nikad nije bihuzurio komšije nit musafire u svojoj historiji. Dokaz tome su i međunarodni sudovi koji govore o anam njima i tuđim nedjelima.

Nemojmo se zavaravat da će našu kuću neko drugi zidati i održavati je. Taj teret i obavezu samo smo mi dužni da izvršimo, svi koji Bosnu doživljavaju kao svoju kuću i avliju. Vratimo se na početak teksta i pogledajmo da ta kuća i ta avilija koju Bosnom zovemo nikada i nikome nije bila tijesna, ma kako da se zvao.

Uzmimo za primjer i svoj i tuđi šta znači kada je rodna gruda ugrožena. Nestaju svi oni rahatluci i komocija života, a insan hudni gleda da sačuva živu glavu. Zbog toga i svega kazanog, okrenimo stranicu u svome životu i počnimo ozbiljno i odgovorno da cijenimo i poštujemo svoj toprak. Nemojmo nasijedati na podjele koje nam serviraju i kojima se nadaju. Cijena za tu neslogu bit će međa. Budimo iskrene patriote i čuvajmo Bosnu za sebe i svoj ewlad. Samo na taj način ćemo je sačuvati i za sve druge.

Dobri pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar bi rekao:

Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade
i posna i bosa da prostiš
i hladna i gladna
i k tomu još, da prostiš,
prkosna od sna…

Zapamtimo to da nam se historija ponovila ne bi!

Čitajte više