Nagrađivanje Petera Handkea

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Uvreda i poniženje za žrtve genocida.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Široj svjetskoj javnosti je poznato da je austrijski pisac i dramaturg Peter Handke dobitnik Ibsenove nagrade 2014. za doprinos svjetskoj dramaturgiji i scenskoj umjetnosti kao i prestižne Nobelove nagrade za književost 2019.

Nije čudno što su vlastodršci u Srbiji i Republici Srpskoj ovih dana, a to su činili u više navrata i ranije, također dodijelili najveća priznjanja ovom svom velikom prijatelju, dokazanom fašisti, negatoru genocida i megafonu ultranacionalističkog srpskog ekstremizma. Handke dakle prima brojna nezaslužena priznanja umjesto da bude osuđen i kažnjen za svoja nedjela –poricanje genocida, otvorenu podršku fašističkoj ideologiji srpskih nacionalista i javnom govoru mržnje.

Ali je u ovom sramnom činu posebno maglovito zašto uvaženi međunarodni komiteti ćine neoprostivu grešku procijenjivajući Handkeov radni opus neovisno od njegove bezrezervne podrške ratnim zločincima čije su ruke prepune krvi nedužnih ljudi. Zašto žiriji previđaju činjenicu da je Peter Handke imao bliži kontakt sa srpskim ratnim zločincima, bio gost Slobodana Miloševića u njegovoj ratnozločinačkoj ćeliji u Haagu (2004), držao zapaljivi govor na njegovoj sahrani (2006), u tajnosti posjetio ratnog zločinca Radovana Karadžića na Palama neposredno nakon što je bilo poznato da je bila raspisana potjernica za njim zbog počinjenih ratnih zločina, da je napisao šitav niz kontroverznih članaka i knjiga o ratovima na Balkanu, negirao genocid u Srebrenici i minimizirao srpske ratne aktivnosti punih 20 godina, upoređivao sudbinu Srba sa sudbinom Jevreja, te smatrao da je Srbija žrtva geopolitike Zapada i “muslimanske propagande”? Da li su žiriji znali ko je bio Handke i zašta se zalagao? Zašto se dodjeljuju nagrade ovakvom cčovjeku koji podupire jednu opasnu fašističku ideologiju koja je dovela do najstrašnijih događanja u novijoj evropskoj historiji, čovjeku koji ne priznaje Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu niti presude koje dolaze iz ovog suda? Kakve signale šalju Norveška i Švedska u svijet kad nagrađuju i ukazuju čast jednom političkom ekstremu koji se bavi revizijom historijskih činjenica i podupire agresivni i nasilnički nacionalizam? Ovo je veliki čin svjetske sramote a uvreda i poniženje za žrtve.

Još je u svježem pamćenju da se nešto slično dogodilo kada je Nobel-komitet 2012, vođen Norvežaninom Thorbjørn Jagland, dodijelio nagradu za mir EU. Ovo se dogodilo uprkos da su reprezentanti EU bili na licu mjesta i gledali vlastitim očima kako nestaje jedan narod u genocidnom pohodu na rebrenicu ljeta 1995. u tzv “UN-sigurnosnoj zoni”. Više hiljada ljudi bi bili danas u životu da su UN/EU izveli svoj glavni mandatski zadatak – zaštitu civila. I umjesto da odgovara za svoju neučinkovitost EU se nagrađuje najprestižnijom svjetskom nagradom – Nobelovom nagradom za mir, a mi žrtve moradosmo još jednom progutati gorku pilulu poniženja. Gube li Internacionalni komiteti kredibilitet? Koliko dugo će se ovo nastavljati? Šta je slijedeća uvreda?

Čitajte više