Sibirskom novinaru koji je razotkrio krađu nafte prijeti zatvor

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Jedan od tužitelja bio je penzionisani general FSB, a drugi bivši oficir FSB-a koji je u međuvremenu uhapšen i optužen za krađu nafte.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Još od vremena kada je Eduard Šmonin bio mlad, oduvijek je želio da bude gangster.

Međutim, razočarenje kriminalnim svijetom došlo je brzo za mladića rodom iz regiona Sverdlovsk nakon što je 1990-tih odslužio dvije godine zatvora zbog provale. Šmonin, danas 50-godišnjak, umjesto toga odlučio je da se bavi novinarstvom – profesijom za koju je brzo utvrdio da je neraskidiva od lokalnih borbi oko novca, resursa i uticaja, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Poslovni model koji je usvojio uključivao je iskopavanje prljavštine o zvaničnicima i akterima industrije — a zatim objavljivanje ili neobjavljivanje, u zavisnosti od ponuđača.

“Tada sam shvatio da je posao novinara da bude plaćen za ono što ne piše”, rekao je Šmonin prošle godine ruskom servisu RSE, lokalno poznatom kao Radio Svoboda.

Sada su tužioci zatražili od suda da osudi Šmonina na 11 godina zatvora na osnovu optužbi za ucjenu i distribuciju pornografije – tvrdnje povezane s medijskim aktivnostima koje je vodio u ruskom, naftom bogatom, autonomnom okrugu Kanti-Mansi u zapadnom Sibiru.

Presuda na suđenju Šmoninu, koje je bilo zatvoreno za javnost, očekuje se sljedeće sedmice.

I mada Šmonin nikada nije negirao trgovinu “kompromatom”, ili kompromitujućim informacijama, on vjeruje da je bio meta iz potpuno drugog razloga: dokumentarnog filma koji je objavio – razotkrivajući dokaze o masovnoj krađi nafte u regionu Kanti-Mansi sa saučesništvom korumpiranih zvaničnika kriminalističkih službi.

Arhiva materijala koje je Šmonin prikupio za izlaganje i planirani nastavak koji nikada nije emitovan poslužila je kao stub nezavisne istrage Radija Svoboda u martu u kojoj je izložena centralna uloga koju zvaničnici Federalne službe bezbjednosti (FSB) i Ministarstva unutrašnjih poslova igraju u industrijskoj krađi nafte iz ruske mreže naftovoda.

Radio Svoboda je uspio nezavisno da potvrdi brojne detalje ovog nezakonitog poslovanja, koji, prema procjeni državne investicione banke VTB Kapital iz 2013. godine, košta ruske naftne kompanije od 1,8 do 3,5 milijardi dolara godišnje, a ruski budžet od 632 miliona do 1,2 milijarde dolara.

Šmonin je objavio svoj dokumentarni film „Kriminalna nafta“ u novembru 2016. godine i uhapšen je narednog aprila ne samo zbog optužbi za ucjenu i pornografiju, već i zbog sumnje u klevetu na osnovu pritužbe četiri osobe pomenute u filmu – od kojih su sve radile u obezbjeđenju podružnice Rosnjefta, državnog naftnog giganta čiji je generalni direktor Igor Sečin blizak saveznik predsjednika Vladimira Putina.

Jedan od tužitelja bio je penzionisani general FSB, a drugi bivši oficir FSB-a koji je u međuvremenu uhapšen i optužen za krađu nafte.

Šmonin je bio gotovo godinu dana u istražnom zatvoru, dok su njegova internet stranica i njegov televizijski kanal ‘Jugra’ prestali s radom. On tvrdi da su ga u pritvoru mučili službenici FSB-a pokušavajući ga prisiliti da otkrije ko je finansirao dokumentarac o krađi nafte.

“Rekli su: ‘Imate tri opcije da izađete odavde: prvo mogu vas iznijeti odavde; možete progutati optužbe, oslobodićemo vas uz kauciju, a vi napustite zemlju; ili otkrijete ko stoji iza vas, i označit će vas kao svjedoka”, rekao je Šmonin Radiju Svoboda, dodajući da je istražiteljima rekao da je dokumentarac snimljen na sopstvenu inicijativu.

Šmonin je tvrdio da su mu ispitivači potom omotali glavu plastičnom kesom i zalijepili je, mada Radio Svoboda nije bio u stanju da nezavisno potvrdi njegove tvrdnje o mučenju. FSB nije odgovorila na zahtjeve za komentar poslane u martu.

Neobična stvar dogodila se prije presude u Šmoninom slučaju: mnoštvo dokaza je nestalo ili je oštećeno, uključujući hard diskove, kompjutere, mobilne telefone i fleš diskove koje su vlasti oduzele. I optužbe za klevetu vezane za njegov dokumentarac o krađi nafte su na kraju odbačene.

Od 13 prvobitnih optužbi s kojima se Šmonin suočio, ostale su samo dvije: ucjena i ilegalna distribucija pornografije.

Optužba za ucjenu odnosi se na navodni Šmoninov zahtjev za novcem Jevgeniju Vostrikovu, zakonodavcu u gradu Neftejugansku iz Kanti-Mansija, u zamjenu za neobjavljivanje filma u kojem je, između ostalog, optužen za trgovinu drogom i zlostavljanje u porodici. (Mnoge od ovih tvrdnji već su se pojavile na Šmoninovoj internet stranici prije konačnog objavljivanja filma.)

Optužba za pornografiju odnosi se na tajno snimljeni video snimak na kojem se vidi seksualni odnos između zakonodavca u gradu Nižnjevartovsk i drugog muškarca. Šmonin je porekao da je objavio video.

Ističe da dokazi koji su nestali u njegovom slučaju uključuju alibije koji bi ga oslobodili krivice.

Sva ova dešavanja odigrala su se iza zatvorenih vrata: suđenje je bilo zatvoreno za javnost, formalno zbog intimne prirode video snimka vezanog za optužbu za pornografiju.

Šmoninu, koji je izašao uz kauciju 2018. dok čeka presudu na suđenju, zakonom je zabranjeno da raspravlja o tom slučaju s medijima.

U međuvremenu, nastavlja se suđenje Romanu Černogoru, bivšem oficiru FSB-a koji je podnio tužbu za klevetu protiv Šmonina zbog njegovog filma o kriminalnoj nafti.

Černogor je optužen za nezakonito prisluškivanje naftovoda. Njegov saučesnik, bivši oficir FSB Vladimir Černakov, također je bio umiješan u sheme krađe nafte u Šmoninovom filmu.

Čitajte više