Orbanova “paralelna država” ili najveća pljačka u povijesti Mađarske

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Orbanova politička karijera ipak polako završava, ali još je stigao državni imutak prebaciti u "zaklade" koje će osigurati moć, novac i utjecaj njemu i njegovim prijateljima - praktično zauvijek.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Jedno se svakako mora priznati mađarskom premijeru Viktoru Orbanu: on je među najlukavijim političarima u trenutnoj Europi. Kako bi ostao na vlasti je već učinio mnogo toga, od promjena u većini medija pa do novog izbornog zakona koji pogoduje njegovoj stranci Fidesz.

Ali i on mora spoznati kako se političko raspoloženje u Mađarskoj polako mijenja i kako bi se moglo dogoditi da izgubi izbore. Mađari su već umorni od Orbana, a sve više im smeta i samoljublje i korupcija Orbanove obitelji, prijatelja i stranačkih sljedbenika. Izbori su već sljedećeg proljeća i ako se oporba i dalje uspije održati zajedno, lako bi se moglo dogoditi da Orbanov Fidesz izgubi vlast.

Zato se Orban pobrinuo da, čak i ako izgube vlast, on i njegova ekipa još dugo, dugo neće izgubiti i praktično apsolutnu moć u Mađarskoj. Čitava ideja još jedva da ima ikakve veze čak i s ostatkom demokratskog sustava koji je još ostao u današnjoj Mađarskoj, ali zapravo bi se mogla učiniti simpatičnom zagovornicima neoliberalne ideje o “što manjoj državi” kakvih ima mnogo i u Bruxellesu i u međunarodnim, osobito financijskim tijelima.

Sva vlast i imutak – zakladama

Jer Orban je već počeo stvarati pravu “paralelnu državu” gdje više ne bi državni organi, nego “neovisne” zaklade raspolagale i imovinom i politikom institucija kojima su na čelu. Osnova tog plana ima naizgled nevini i komplicirani naziv: “Javne zadaće uspostavljenih upravnih zaklada od javnog značaja.” Prošlog utorka je parlament u Budimpešti dvotrećinskom većinom prihvatio zakon o osnivanju te nove institucije i formiranje prve 32 zaklade te vrste.

Većina njih će biti nosioci odluka državnih sveučilišta i time se praktično čitav mađarski visokoškolski sustav prebacuje u okrilje zaklada, uključujući i pripadajuće institucije kao što su sveučilišne klinike.

Manji, ali bitniji dio tih zaklada su općeg karaktera i zadužene su za gotovo sve zadaće koje ima država: od obrazovanja, obitelji, umjetnosti, mladih i sporta pa do medija, zaštite okoliša, poljoprivrede, znanosti… Sve do održavanja međunarodnih odnosa i podrške mađarskoj manjini u inozemstvu.

Kako objašnjava bivši mađarski liberalni zastupnik, Andras Schiffer, tako se svaka buduća vlada u Mađarskoj prisiljava dijeliti vlast i moć sa “sakrivenom kroz upravu i duboko u korijenu potpuno državnom paralelnom vladom kojom će upravljati Viktor Orban.”

Milijarde eura padaju s neba

Te zaklade će biti opremljene imutkom teškim nebrojenim milijardama: osim sveučilišta i njihovih posjeda, zaklade preuzimaju i njihove nekretnine svih vrsta, od zgrada pa do dvoraca, parkova i šuma. Ne samo to: kako bi bile i likvidne, država im prepušta i udio u državnim kompanijama.

Dobar primjer je Matthias Corvinus Collegium (MCC) – izvorno tek malena, ne osobito značajna institucija za formiranje kadrova stranke Fidesz koju je osnovao Andras Tombor, jedan od najutjecajnijih ljudi bliskih Orbanu. No sad je potezom pera taj kolegij postao vlasnikom po 10% vlasništva naftnog koncerna MOL i farmaceutske tvrtke Gedeon Richter. Vrijednost tog udjela je negdje oko milijardu eura. Povrh toga postaju vlasnici vrijednih nekretnina i zemljišta po čitavoj zemlji, ali i dalje će primati milijarde forinti iz državne blagajne.

Prema zakonu, te zaklade bi djelovale samostalno i ne podliježu nikakvom državnom nadzoru. Teoretski, smiju izdavati novac samo za predviđenu namjenu, ali kako ih nitko neće smjeti nadzirati, mogu zapravo činiti što ih je volja. Već prošlog prosinca je donesen zakon prema kojima je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu kako bi se tim zakladama promijenile ovlasti i način funkcioniranja. A vrlo je malo vjerojatno da će oporba uspjeti osvojiti toliku većinu u parlamentu u dogledno doba.

Od sad pa zauvijek

Na čelu tih zaklada će biti upraviteljii i ovo je ključni trenutak za Orbanovu ekipu zauvijek zadržati nadzor nad javnim životom Mađarske: jer samo kod osnutka zaklade će kuratore imenovati vlada – na neodređeno vrijeme, a onda će oni sami imati pravo imenovati svoje nasljednike. Zato ne čudi kako su upravitelji koji su već sad poznati redom Orbanovi ministri, državni tajnici i mnogi dobri prijatelji mađarskog premijera.

Vlada objašnjava kako su te zaklade budućnost i kako se državni utjecaj u 21. stoljeću mora drugačije promisliti. Upravo je to ono što neoliberali neprestance ponavljaju: javne zadaće se moraju provoditi učinkovitije nego što ih provode državna tijela.

No mađarska oporba za tu “reformu” ima drugih naziva: ona smatra to “pljačkaškom privatizacijom” i “krađom”. “Najodlučnije osuđujemo to što se ovaj režim želi proširiti i prenosi javni imutak i prihod od poreza u privatne ruke sljedbenika Fidesza”, piše Udružena oporba u priopćenju.

Diktatura?

Miklos Ligeti koji je na čelu mađarskog ogranka Transparency International također smatra osnivanje tih zaklada čin koji će ostaviti najdublje posljedice u čitavom razdoblju od 2010. kad je Orbanova stranka osvojila dvotrećinsku većinu u parlamentu: “Sve je to vješta, ali zlobna ideja koja se u svojim razmjerima jedino može usporediti s komunističkom nacionalizacijom”, kaže nam Ligeti. “Tu je riječ o apsolutno jedinstvenom modelu kakav u ovom obliku ne postoji nigdje na svijetu, niti u zapadnim demokracijama jer tamo postoje načela pravne država, a niti u diktaturama istoka jer se tamo ionako ne obraća pažnja na formu.”

Točno je da ova forma malo podsjeća na način upravljanja američkim sveučilištima, ali uz dvije bitne razlike: u jedva kojoj upravi zaklade američkih sveučilišta postoji samo jedan nasljednik ili opunomoćenik mecene sveučilišta tako da je redovito velika rasprava i natjecanje u utjecaju. Druga razlika je još veća: dobrotvori tih sveučilišta su im povjerili svoj novac, a ne novac i imutak koji zapravo pripada svim građanima države.

Mađarska oporba je već obećala kako će, ako pobjede na izborima, imutak koji je predan tim zakladama opet vratiti državi i čitavom društvu. No i Miklos Ligeti upozorava kako to formalno neće biti lako i zapravo će zahtijevati “revoluciju pravne države”: “Jedinu mogućnost ja vidim u pozivanju na članak C, stavka 2. mađarskog Ustava.” Taj članak se odnosi na zabranu formiranja diktature i samovoljne vladavine i određuje kako je “svatko ovlašten i obavezan pravnim sredstvima onemogućiti takva nastojanja.”

Čitajte više