Istraživanje u raljama mafije, makroa, trgovaca ljudima i organima

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Tobore Ovorije je ovogodišnja dobitnica Nagrade za slobodu govora koju dodeljuje DW. Nigerijska novinarka se proslavila istraživačkim radom – rizikujući pritom i svoj život. Ovo je njena neobična, potresna priča.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Tobore Ovorije je bila ukočena od straha. Po odjeći joj je bila krv, a pored nje su bila dva obezglavljena tijela. Mračnim kampom odzvanjali su vrisci. Mlade žene oko nje pobjegle su u noć. Na kraju se onesvijestila.

Kada se sjeti te noći, Ovorije i dalje plače i drhti. I danas, sedam godina kasnije. Tada 33-godišnja novinarka, mjesecima je tajno istraživala o trgovini ljudima i prisilnoj prostituciji u Nigeriji. Svojim izvještavanjem razotkrila je mračne mahinacije kriminalnih bandi, umiješanih u prostituciju, trgovinu ljudima i organima.

‘Lično sve proživjeti’

Nekoliko sedmica prije početka istraživanja, urednica je zamolila Ovorije da izvještava o trgovini ženama u Nigeriji i da razgovora sa žrtvama. Ovorije se smije kada se sjeti tog razgovora:

„Pa sigurno im ne piše na čelu: ‘Hej! Uskoro ću biti oteta“, kaže za DW.

Za Ovorije je bilo jasno: „Moramo sami kroz to da prođemo. U suprotnom će priča biti prazna.“ Glasno pljesne rukama kod svake riječi, kako bi ih dodatno naglasila. U njenom radu nema mjesta za kompromise.

Njena hrabrost zadivljuje mnoge – i Deutsche Welle koji joj ove godine dodjeljuje Nagradu za slobodu govora.

„Ako neko sebe dovede u takvu opasnost da bi otkrio istinu, onda je to vrijedno svakog poštovanja“, kaže generalni direktor DW Peter Limburg. „Važno je da osnažimo dobitnicu nagrade, ali i novinarstvo u Africi.“

Oteta iz Nigerije

Prema ocjeni Međunarodne organizacije za migracije (IOM) 80 odsto svih djevojaka i žena koje su iz Nigerije stigle u Evropu su potencijalne žrtve trgovine ljudima i prisilne prostitucije. Jedna od njih bila je najbolja prijateljica od Ovorije. Umrla je od HIV-a nakon što je bila prokrijumčarena u Italiju.

Ovorije se u istraživanju bavila sudbinom te prijateljice, kao i mnogih drugih žena. Bavila se ličnim pričama hiljada žrtava koje se svake godine iz Nigerije odvode u Italiju.

Uz pomoć svojih koleginica i kolega iz nigerijskog lista Premijum tajms, na sedam mjeseci je ušla u taj opasan svijet: promijenila je identitet, odjeću, frizuru, šminku, pa čak i način govora. Predstavljala se kao prostitutka i dospjela je u ruke jednog makroa.

Istraživanje u tom mračnom svijetu ostavilo je tragove na njenom tijelu. Odsjekli su joj kosu, pretukli je, zlostavljali, prebačena je u bolnicu i jedva je izbjegla smrt.

Nakon nekoliko mjeseci od makroa je dobila zeleno svjetlo da bude prokrijumčarena u Italiju. Sa grupom mladih žena autobusom je prebačena u susjednu državu Benin. Na putu je vidjela kako su dvjema zatvorenicama odrubljene glave. Njihovi organi su bili za prodaju na crnom tržištu. U Beninu je uz pomoć jedne koleginice uspjela da pobjegne.

Protiv svih predrasuda

Još kao dijete u nigerijskoj privrednoj metropoli Lagos, Tobore Ovorije je znala da želi da postane novinarka – i prije nego što je krenula u školu. Svake sedmice je nigerijskim listovima slala svoje, rukom ispisane, priče i pjesme. Nije se obazirala na to što ih redakcije nisu objavljivale, nastavljala je da ih šalje.

Kada je bila u srednjoj školi, majka jedne njene prijateljice iz razreda bila je optužena da je vještičarenjem ubila svog muža. Tobore je protiv toga protestovala – bezuspješno.

„Svi su mi uvijek iznova govorili: ‘Ti si djevojčica, moraš da budeš mirna, previše pričaš’. Bila sam bijesna. Nisam htjela da se prilagodim“, kaže u intervjuu za DW.

Zatvorila se u svoju sobu i zapisivala svaki detalj svog života. Kada je otac jednoga dana u fioci pronašao bilješke, ohrabrio ju je da se pisanjem bori protiv nepravde.

Ovorije je to i učinila. “Odlučila sam da to radim do kraja svog života: da se snagom riječi borim za one čiji se glas ne čuje.”

Ali najprije je kao mlada novinarka morala da se suoči sa predrasudama u nigerijskom medijskom svijetu prema ženama. “Teme kojima su se žene bavile bile su porodica, moda i zabava. Teže teme su bile namijenjene muškarcima.”

Borba se nastavlja

Mnoge rane zadobijene tokom istraživanja o nigerijskoj seks-mafiji, do danas nisu u potpunosti izliječene. Ovorije se bori sa depresijama i sa Posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).

Njen kolega, novinar iz Gane, Anas Aremejav Anas, divi joj se što i pored svega ne odustaje.

„U jednom trenutku njene karijere smo pomislili da bi to mogao da bude kraj njenog rada. Ali onda se ponovo vratila. Nepravda koju vidi u društvu joj ne dozvoljava da stane. Bori se za to da slabije grupe, žene i djeca, osjete pravdu“, kaže za DW.

I nakon istraživanja o prisilnoj prostituciji, Tobore Ovorije se bavi teškim temama: izvještavala je o žrtvama trgovine ljudima u Libiji i o stigmatizaciji nigerijske djece koja su HIV pozitivna.

Trenutno istražuje i da li su zaposleni u ambasadama uključeni u trgovinu ljudima.

Na pitanje da li se kaje što je svoj život dovela u opasnost zbog istraživačkog novinarstva, istog trenutka odgovara: „Apsolutno ne. To je natjeralo ljude da ponovo razmisle. Mogu mirno da spavam. Za mene je to smislen život.“

Čitajte više