Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Tobore Ovorije je bila ukočena od straha. Po odjeći joj je bila krv, a pored nje su bila dva obezglavljena tijela. Mračnim kampom odzvanjali su vrisci. Mlade žene oko nje pobjegle su u noć. Na kraju se onesvijestila.
Kada se sjeti te noći, Ovorije i dalje plače i drhti. I danas, sedam godina kasnije. Tada 33-godišnja novinarka, mjesecima je tajno istraživala o trgovini ljudima i prisilnoj prostituciji u Nigeriji. Svojim izvještavanjem razotkrila je mračne mahinacije kriminalnih bandi, umiješanih u prostituciju, trgovinu ljudima i organima.
‘Lično sve proživjeti’
Nekoliko sedmica prije početka istraživanja, urednica je zamolila Ovorije da izvještava o trgovini ženama u Nigeriji i da razgovora sa žrtvama. Ovorije se smije kada se sjeti tog razgovora:
„Pa sigurno im ne piše na čelu: ‘Hej! Uskoro ću biti oteta“, kaže za DW.
Za Ovorije je bilo jasno: „Moramo sami kroz to da prođemo. U suprotnom će priča biti prazna.“ Glasno pljesne rukama kod svake riječi, kako bi ih dodatno naglasila. U njenom radu nema mjesta za kompromise.
Njena hrabrost zadivljuje mnoge – i Deutsche Welle koji joj ove godine dodjeljuje Nagradu za slobodu govora.
„Ako neko sebe dovede u takvu opasnost da bi otkrio istinu, onda je to vrijedno svakog poštovanja“, kaže generalni direktor DW Peter Limburg. „Važno je da osnažimo dobitnicu nagrade, ali i novinarstvo u Africi.“
Oteta iz Nigerije
Prema ocjeni Međunarodne organizacije za migracije (IOM) 80 odsto svih djevojaka i žena koje su iz Nigerije stigle u Evropu su potencijalne žrtve trgovine ljudima i prisilne prostitucije. Jedna od njih bila je najbolja prijateljica od Ovorije. Umrla je od HIV-a nakon što je bila prokrijumčarena u Italiju.
Ovorije se u istraživanju bavila sudbinom te prijateljice, kao i mnogih drugih žena. Bavila se ličnim pričama hiljada žrtava koje se svake godine iz Nigerije odvode u Italiju.
Uz pomoć svojih koleginica i kolega iz nigerijskog lista Premijum tajms, na sedam mjeseci je ušla u taj opasan svijet: promijenila je identitet, odjeću, frizuru, šminku, pa čak i način govora. Predstavljala se kao prostitutka i dospjela je u ruke jednog makroa.
Istraživanje u tom mračnom svijetu ostavilo je tragove na njenom tijelu. Odsjekli su joj kosu, pretukli je, zlostavljali, prebačena je u bolnicu i jedva je izbjegla smrt.
Nakon nekoliko mjeseci od makroa je dobila zeleno svjetlo da bude prokrijumčarena u Italiju. Sa grupom mladih žena autobusom je prebačena u susjednu državu Benin. Na putu je vidjela kako su dvjema zatvorenicama odrubljene glave. Njihovi organi su bili za prodaju na crnom tržištu. U Beninu je uz pomoć jedne koleginice uspjela da pobjegne.
Protiv svih predrasuda
Još kao dijete u nigerijskoj privrednoj metropoli Lagos, Tobore Ovorije je znala da želi da postane novinarka – i prije nego što je krenula u školu. Svake sedmice je nigerijskim listovima slala svoje, rukom ispisane, priče i pjesme. Nije se obazirala na to što ih redakcije nisu objavljivale, nastavljala je da ih šalje.
Kada je bila u srednjoj školi, majka jedne njene prijateljice iz razreda bila je optužena da je vještičarenjem ubila svog muža. Tobore je protiv toga protestovala – bezuspješno.
„Svi su mi uvijek iznova govorili: ‘Ti si djevojčica, moraš da budeš mirna, previše pričaš’. Bila sam bijesna. Nisam htjela da se prilagodim“, kaže u intervjuu za DW.
Zatvorila se u svoju sobu i zapisivala svaki detalj svog života. Kada je otac jednoga dana u fioci pronašao bilješke, ohrabrio ju je da se pisanjem bori protiv nepravde.
Ovorije je to i učinila. “Odlučila sam da to radim do kraja svog života: da se snagom riječi borim za one čiji se glas ne čuje.”
Ali najprije je kao mlada novinarka morala da se suoči sa predrasudama u nigerijskom medijskom svijetu prema ženama. “Teme kojima su se žene bavile bile su porodica, moda i zabava. Teže teme su bile namijenjene muškarcima.”
Borba se nastavlja
Mnoge rane zadobijene tokom istraživanja o nigerijskoj seks-mafiji, do danas nisu u potpunosti izliječene. Ovorije se bori sa depresijama i sa Posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).
Njen kolega, novinar iz Gane, Anas Aremejav Anas, divi joj se što i pored svega ne odustaje.
„U jednom trenutku njene karijere smo pomislili da bi to mogao da bude kraj njenog rada. Ali onda se ponovo vratila. Nepravda koju vidi u društvu joj ne dozvoljava da stane. Bori se za to da slabije grupe, žene i djeca, osjete pravdu“, kaže za DW.
I nakon istraživanja o prisilnoj prostituciji, Tobore Ovorije se bavi teškim temama: izvještavala je o žrtvama trgovine ljudima u Libiji i o stigmatizaciji nigerijske djece koja su HIV pozitivna.
Trenutno istražuje i da li su zaposleni u ambasadama uključeni u trgovinu ljudima.
Na pitanje da li se kaje što je svoj život dovela u opasnost zbog istraživačkog novinarstva, istog trenutka odgovara: „Apsolutno ne. To je natjeralo ljude da ponovo razmisle. Mogu mirno da spavam. Za mene je to smislen život.“
