Siromašenje naše kulture krenulo kad smo počeli razdvajati kulturu i obrazovanje

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Bogatstvo duha jednog naroda suštinski se ogleda u bogatsvu duha svakog pojedinca.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Siromašenje naše kulture krenulo kad smo počeli razdvajati kulturu i obrazovanje, kaže akademik Muamer Zukorlić narodni poslanik. Treba, poručuje, biti oprezniji pogotovo u odgojno-obrazovnoj strategiji kao i strategiji razvoja i unaprijeđenja kulture.

Ovom društvu na svim poljima trebaju ljudi koji nisu činovnici, već koji vjeruju u ono što rade kao što je u Ministarstvu kulture, kaže akademik Zukorlić naglavajući da se u tom segmentu ne može biti birokrata.

– Tu se mora osjetiti jer su kultura i duša ne odvojivi. Zato je potrebno uložiti i dio duše u kulturu i sa pozicije ministra i njenog tima i svih onih koji će dobiti određene šanse i prilike da u ovome sudjeluju. Snaga, slojevitost i bogatstvo kulture je direktan odraz bogatstva duha jednog naroda.

Bogatstvo duha jednog naroda suštinski se ogleda u bogatsvu duha svakog pojedinca.

– I tu se mi nužno trebamo vratiti tom fokusu. Ovo jesu teme za parlament ali i za simpozijume koje bi trebalo omasoviti i pokrenuti i sa pozicije Ministarstva kulture, obrazovanja. Mislim da je siromašenje naše kulture krenulo u trenutku kad smo počeli razdvajati kulturu i obrazovanje. Obrazovanje nije ništa drugo nego davanje obraza djetetu koje sutra treba biti odrastao čovjek. Dati obraz djetetu, znači, poručuje, kultivisati ga.

– Kompletirati mu, usavršiti, unaprijediti njegovu kulturu. I zato ova suštinska kultura naroda i nacije ne formira se u ustanovama kulture. U njima se održava i dograđuje, a formira se u ustanovama obrazovanja od dječijeg vrtića do univerziteta.

Stoga, bit će neophodno raspakovati i strategiju obrazovanja, kao i kulture i vratiti se dokazanim matricama koji su preživjeli stoljeća.

– Nažalost, nekada pod najezdom određene modernosti ili izazova modernosti servira nam se nekada i politički sa zapada a i sami to kupimo da bismo popunili neke svoje praznine u biću možda nekada i pod nekim kompleksima inferiornosti u odnosu na druge civilizacije pokupimo ono što ne bi trebalo.

– Morali bi biti oprezniji pogotovo u odgojno-obrazovnoj strategiji kao i strategiji razvoja i unaprijeđenja kulture. Ne može se kultura oblikovati, razvijati i štititi na tuđim matricama. Nije problem, kad dobijamo domaće zadatke iz Brisela ja sam za to sve ono što su stvarni izazovi savremenosti a oni su najčešće na polju ekonomije, tu sam zato da budemo i vrlo revnosni i sve brže prihvatamo.
Ne samo zbog toga što se to traži već što je to, kako kaže, dobro i što su i sami bolji u tome. Ipak, to polje tema treba jasno razdvojiti od polja duhovnosti, kaže, između ostalog. Također, u kako kaže, konfuziji šta je to savremena kultura, i gdje smo se zapetljali u njenim izazovima koji čovjeka vraćaju u jedan niži stadijum razvoja misli.

– Ideja slike kroz brzu sliku, kroz film, industriju, biznis vezan za umjetnost. Opet, neću da ga omalovažim. Treba nam i film, serija, slika, ali ono s čim nikada neću da se saglasim da to bude stožernost naše kulture.
To je nešto što ide samo po sebi, na ivici da li je umjetnost, biznis iili nešto drugo. Neka ima, poručuje, svoju traku ali nikako da postanemo taoci inercije razapeti između ozbiljnog kulturnog naslijeđa i ključnog pitanja šta je naše djelo u kulturi.

Čitajte više