Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Specifičan miris koji se iz bjelopoljskih pekara širi gradskim ulicama prepoznatljiv je za vrijeme Ramazanskog posta. Ukusne lepinje neizostavne su na trpezama islamskih porodica, ali i pravoslavaca, koji jednako uživaju u aromi prepoznatljivih ramazanki. Po tradicionalnom receptu pekari dnevno ispeku više od dvije hiljade lepinja.
U porodici Brahaj već decenijama se pripremaju najbolji hljeb i peciva. No, u mjesecu Ramazanskog posta najljepše mirisu ramazanke.
Lepinje po kojima se bjelopoljski pekari prepoznaju i zbog kojih bjelopoljci strpljivo čekaju u redu da ih kupe. Iako se vruće i ukusne ramazanke vezuju za toplinu domova islamskih porodica koje se za sofrom okupljaju za vrijeme iftara, ispred pekare su svakodnevno i pravoslavci. Iz miješalice, tijesto stiže na sto pekara. Razvlače se i oblikuju lepinje pa u zagrijanu pećnicu.
Dok Saša vješto ređa ramazanke kako bi do mušterija što brže stizale svježe, Emira Brahaj koja već peta u generaciji uči porodični zanat otkriva po čemu su te lepinje drugačije i posebne.
Vruće i mekane ramazanke stižu na trpeze bjelopoljskih porodica. I onih u čijim domovima su ukusne lepinje neizostavne na iftarskoj sofri, ali i onih koji ne mogu da odole ukusu ćurekota koji se širi iz pekare. U nju tokom mjeseca posta u kojem se po tradicionalnom receptu mijese i peku ramazanke dolaze i stari i mladi.
Marljivi pekari vrijednim rukama pripremaju tijesto onako kako se u porodici Brahaj to čini decenijama i prenosi s koljena na koljeno.
I onako kako vole mušterije koje se raduju Ramazanskom običaju da svi podjednako uživaju u lepinjama čiju aromu nijedno pecivo ne može da zamijeni.