Prokopani diplomatski kanali za Sjeverni tok

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Premda su se razmetali najavama o uvođenju sankcija Rusiji na Sjeverni tok 2, Amerikanci su čini se ipak procijenili da im je u ovom trenutku bolje ne zamjerati se Njemačkoj koja ima najveći interes u završetku plinovoda.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Premda su se razmetali najavama o uvođenju sankcija Rusiji na Sjeverni tok 2, Amerikanci su čini se ipak procijenili da im je u ovom trenutku bolje ne zamjerati se Njemačkoj koja ima najveći interes u završetku plinovoda. Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država (DOJ) promijenilo je svoju listu sankcija prema Rusiji koju je već prethodno Kongres bio odobrio tako da isključuje plinovod Sjeverni tok 2. Vlada predsjednika Joea Bidena, poništila je pravno odobrenje DOJ za sankcije na ST2. Novih sankcija prema Rusiji će dakle biti, ali one neće uključivati Sjeverni tok 2, već će se fokusirati na pokušaje špijunaže u slučaju informacijske kompanije SolarWinds kao i za miješanje u izbore 2020. godine.

Sankcije su bile usmjerene na firmu AG i njezinog direktora Matthiasa Waringa koji je prema američkim informacijama “ispunio zakonski prag za sankcije prema Zakonu o europskoj energetskoj sigurnosti iz 2019. godine, poznatom kao PEESA“. Radi se dakle o američkom zakonu, ne europskom. Usprkos prividno altruističkom nazivu, se radi o američkom pokušaju da igraju samopripisanu ulogu globlanog policajca i to sa ciljem nametanja vlastitih ekonomsko-profitnih interesa diljem planete. Ovaj put, čini se pak da su naišli na orah kojeg ne mogu tako lako nagaziti.

Njemačka je očito ostala neimpresionirana američkim pokušajima nametanja svoje volje te je bez pretjerane buke diplomatskim kanalima odradila svoj posao. Tako su američki dužnosnici za Politico izjavili kako je Berlin lobirao u Washingtonu da se ne uvode sankcije na ST2. Biden je kazao da je ST2 “loš posao za Europu”, ali da su posljednje četiri godine znatno oslabile američko-europske odnose te da je njegov cilj da se to popravi. Njemačka je očito još jednom pokazala kako njene tihe vode brege deru.

S američke strane, osim njihovih ukrajinskih partnera koji će izgubiti milijarde eura tranzitnih poreza ako ruski plin prestane kolati cijevima na njihovom terenu, pritisak vrše i Republikanci, posebno senator Ted Cruz koji vrši pritisak na američke zakonodavce da zaustave ST2. Jer će taj plinovod izuzetno oslabiti europski interes za američkim LNG-om koji se između ostaloga iskrcava u Omišlju na otoku Krku u Hrvatskoj. Amerikanci toliko pažljivo vode računa o europskoj energetici da prema PESSA-i svaka tri mjeseca dostavljaju Kongresu izvještaj o energetskoj diverzifikaciji Europe.

Smiješno je da neovisno o europskoj energetskoj strategiji koja također nalaže diverzifikaciju, više interesa o tome cilju vode Amerikanci nego Europski parlament i komisija – tijela koja su strategiju uopće i donijela – budući da Amerikanci u ovome imaju samo profitni interes, dok bi Europa trebala imati i javni, radi kojega je uopće takva strategija i donesena. Umjesto diverzifikacije izvora energije u Europi, domaći vlasnici kapitala fokusirali su se na ukidanje granica prilikom prodaje električne energije i čini se da je to bio jedini aspekt europske energetske strategije koju su se EU političari potrudili provesti. No, ta logika ima samo profitnog smisla, i u suprotnosti je sa ekološkim ciljevima i dakako Zelenim planom za Europu. Ne može biti efikasno prodavati Hrvatskoj struju proizvedenu u Austriji, tim više ako se radi o obnovljivim izvorima energije jer se mnogo toga gubi prijenosom struje na na duge udaljenosti. Bilo kako bilo, i ovaj najnoviji slučaj opet potvrđuje besmisao europskih energetskih politika ako ih se analizira iz perspektive europskih zelenih i javnih ciljeva.

Čitajte više