Isak Njutn do najvećeg otkrića došao je u samoizolaciji od epidemije

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Jedna naučnica slučajno je pronašla u skrivenim policama biblioteke na Korzici prvo izdanje kapitalnog djela Isaka Njutna iz 1687. u kojem je fizičar opisao kako je došao do ideje o gravitaciji dok je boravio u izolaciji od velike epidemije kuge 1665.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Jedna naučnica slučajno je pronašla u skrivenim policama biblioteke na Korzici prvo izdanje kapitalnog djela Isaka Njutna iz 1687. u kojem je fizičar opisao kako je došao do ideje o gravitaciji dok je boravio u izolaciji od velike epidemije kuge 1665.

Za većinu učenih ljudi engleski fizičar, matematičar, astronom, alhemičar i filozof prirode, Isak Njutn (1643-1726) jedna je od najznačajnijih ličnosti u historiji nauke. Njegova studija “Matematički principi prirodne filozofije”, objavljena 1687, koja opisuje univerzalnu gravitaciju i tri zakona kretanja, postavila je temelje klasične mehanike i poslužila kao primjer za nastanak i razvoj drugih modernih fizičkih teorija.

Međutim, čak i onaj ko nije čuo za Njutna čuo je za priču o jabuci koja pada na zemlju kao najčešćem dokazu gravitacije. I Njutnov pomoćnik Džon Konduit, i Njutnov biograf Vilijam Stakli pisali su o tom događaju, a i sam Isak je kasnije “ukrašavao” ovu anegdotu.
“Mogu da izračunam kretanje nebeskih tela ali ne i ljudsko ludilo.” (Isak Njutn)

Priča je sljedeća: 1666. godine, 22-godišnji student Isak Njutn je boravio kod majke, u svojoj rodnoj kući u Linkonširu. Dok se zamišljeno šetao po bašti, primjetio je kako jabuke uvijek padaju pravo na tlo. Zašto ne padaju ukoso, ili ne idu nagore, pitao se. Zato što ih Zemlja privlači. Pošto je bio opsjednut nebeskim tijelima, te kretanjem Mjeseca oko Zemlje, pomislio je i da uticaj gravitacije sigurno dopire i do tako velikih razdaljina, da se Zemljina snaga (koja je privukla jabuku sa drveta na tlo) proteže mnogo dalje nego što smo prvobitno mislili.

Malo ko zna da je Njutn do ovog otkrića došao dok je bio u samoizolaciji – modernim jezikom rečeno, društveno distanciran – tokom velike epidemije kuge koja je vladala u Londonu 1665-66. godine. Za 18 meseci u glavnom gradu Engleske preminulo je 100.000 ljudi ili četvrtina stanovništva.

Dvije decenije kasnije, 1687, Njutn je objavio prvo trotomno izdanje “Principa”, a dva naknadna izdanja 1713. i 1726, uz lične korekcije. Sva izdanja bila su na latinskom. Prvo na engleskom jeziku objavljeno je 1726.

Latinske verzije veoma su rijetke i skupe. Zato je Vanina Širinski-Šihmatov, direktorka konzervacije u Biblioteci za javno nasljeđe u Ažaksjou na Korzici, bila šokirana kada je prije nekoliko dana slučajno pronašla primjerak iz 1687. dok je istraživala popis knjiga osnivača biblioteke, Lusijena Bonaparte, jednog od Napoleonove braće.

– Pronašla sam sveti gral u glavnoj prostoriji, skriven među gornjim policama – izjavila je Vanina Širinski-Šihmatof za Agenciju Frans-pres (AFP).– Korica je blago oštećena, ali unutrašnjost je u odličnom stanju – dodala je.Latinska edicija je prije nekolio godina prodata na aukciji u “Kristizu” (Christie’s) za 3,7 miliona dolara.

Iako po svim kriterijumima genije, sam Njutn je bio prilično skroman o svojim dostignućima. U pismu filozofu Robertu Huku februara 1676. napisao je “Ako sam i vidio dalje od drugih to je zato što sam stajao na leđima divova”, misleći pri tom na one na čije radove i otkrića se oslanjao.

U svojim memoarima napisao je i sljedeće: “Ne znam kako izgledam drugima, ali ja sam sebe vidio kao dječaka koji se igra na obali i traži oblutak koji je više gladak od ostalih ili školjku ljepšu od obične, dok ogroman okean istine, neotkriven, leži preda mnom”.

Čitajte više