Ustavni sud na strani rentijera

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Taman koji tjedan prije nego su nam lokdauni postali nova stvarnost, početkom drugog mjeseca 2020. godine, jedna je vijest iz Berlina usrećila i inspirirala mnoge koji su se uskoro zatvorili u skupe stanove. Naime, tamošnja je gradska vlast bila izglasala ograničenje rasta cijena nekretnina.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Taman koji tjedan prije nego su nam lokdauni postali nova stvarnost, početkom drugog mjeseca 2020. godine, jedna je vijest iz Berlina usrećila i inspirirala mnoge koji su se uskoro zatvorili u skupe stanove. Naime, tamošnja je gradska vlast bila izglasala ograničenje rasta cijena nekretnina. Ta je odluka bila rezultat dugogodišnjeg niza prosvjeda i borbi stanovnika Berlina protiv gentrifikacije i rasta stanarina koje su otišle u nebo, a provela ju je vladajuća koalicija u gradu koju čine socijaldemokrati (SPD), Zeleni i Ljevica. Regulacija stanarina po novom zakonu je bila predviđena na petogodišnji rok, a uključivala je zamrzavanje rasta cijena najma uz iznimku usklađivanja s inflacijom, kao i snižavanje renti koje se smatraju ekscesivnim, što znači da su za minimalno 20% nadmašivale postavljene granice. Implementacija drugog dijela vezanog uz snižavanje renti započela je u studenom prošle godine.

Zakon je obuhvatio oko 1,5 milijuna stanova, ali “plesao je samo jedno ljeto”. Presudio mu je Ustavni sud u Karlsruheu koji ga je proglasio neustavnim. Zasluge za razmatranje zakona na Ustavnom sudu nose političke stranke, točnije njihovi zastupnici u parlamentu, a to su demokršćani (CDU/CSU) i liberali (FDP). Oni su, dakako, odmah stali na stranu rentijera i “slobodnog tržišta”, a najefikasniji način za eliminaciju spornog zakona našli su u pravno-tehničkoj proceduri. Naime, Ustavni sud je zakon proglasio neustavnim jer već na federalnoj razini postoji regulacija tržišta stanovanja i savezne zemlje, uključujući i Berlin, ne mogu donositi vlastite zakone. To je dopušteno jedino u situaciji u kojoj država nije zakonski regulirala određeno područje.

Dakle, prilično je razvidno da su političke snage stale u zaštitu rentijera koji su zakon prošle godine proglasili “eksproprijacijom” i da je Ustavni sud također odigrao političku ulogu. Jer sasvim je očito da regulacija na federalnoj razini ne funkcionira i da rentijeri diktiraju opskrbu stanova i njihovu cijenu. Prema istraživanjima, stanovnici Berlina prosječno izdvajaju četvrtinu svojih prihoda za stanarinu, ali kod onih siromašnijih ti se postoci penju preko 50 što čini život prilično ne-slobodnim kad smo već kod sloboda. Odluka Ustavnog suda predviđa i naknadnu naplatu dijela stanarine koja je “nelegalno” snižena u jedanaestom mjesecu. Borba kreće iznova, ne samo u Berlinu već i u zajednicama diljem svijeta kojima je berlinski primjer služio kao inspiracija. I svi smo ponovo naučili istu lekciju: u mnogim slučajevima vrijedi ono staro, vulgarno marksističko upozorenje po kojem su građanske stranke i pravna vlast samo produžena ruka interesa kapitala.

Čitajte više