Ramazan je mjesec islamskog bratstva, ljubavi i solidarnosti 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Ramazan je prilika za pokajanje, za iskrenu tevbu, za vraćanje u okrilje Allahove milosti, za novi početak koji će biti u znaku dobra i dobročinstva, ali je također i prilika da se prisjetimo naše slavne prošlosti, naše historije i onih koji su nas pretekli u dobru, jer i to sjećanje vjernicima pomaže da ustraju na putu islama i podstiče ih na činjenje dobrih djela.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Točak vremena okreće se takvom brzinom od koje bi trebalo da zadrhti svako ljudsko srce, a posebno ono koje je oživljeno imanom i vjerom u Allaha, dželle šanuhu, jer svaki iskreni vjernik trebao bi svoditi račun sa sobom i pitati se: Šta sam to ja uradio u proteklim danima i godinama i šta sam pripremio za vječni život na Ahiretu?

Taj strah bi se trebao povećati kad se musliman i muslimanka sjete hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem je rekao: ”Životni vijek moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina. Malo je onih koji pređu tu granicu.” (Et-Tirmizi i Ibn Madže)

Uistinu, to je kratak životni vijek! Živiš pedeset, šezdeset, sedamdeset ili, eventualno, osamdeset godina i odlaziš sa dunjaluka na drugi, vječni svijet.

Stoga, svaki musliman i muslimanka trebaju uzeti pouku iz brzog i neumitnog prolaska dunjalučkog života i moraju vršiti samoobračun koji će ih podstaći na činjenje dobrih djela i ostavljanje grijeha, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pametan je onaj ko vrši samoobračun i radi za ono što dolazi poslije smrti, a slabić je onaj ko svojoj duši (nefsu) pusti na volju, a nada se da će mu Allah oprostiti.” (Et-Tirmizi)

Allah, dželle šanuhu, naredio nam je samoobračun i pripremanje za smrt, objavivši: ”O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18.)

Ibn Kesir, rekao je: ”To znači: preispitujte sami sebe prije nego budete ispitivani i pogledajte šta ste pripremili za sebe od dobrih djela za Sudnji dan i vaš susret sa Allahom.”

Sjetimo se koliko smo samo prijatelja izgubili, koliko smo članova naše porodice sahranili vlastitim rukama, koliko smo nama dragih osoba u kabur spustili, onih koji su žudili da dočekaju ovaj mubarek ramazan, da bi postili, klanjali, učili Kur'an, sadaku udjeljivali i druga dobra djela činili, ali je smrt prekinula njihove želje i nadanja.

Nažalost, mi smo danas svjedoci zabrinjavajuće i teške stvarnosti u kojoj muslimani žive, a u kojoj dominira bespoštedna borba za materijalno, za prolazne dunjalučke blagodati i kratkotrajne užitke, tako da je postalo sasvim normalno da vidiš čovjeka kojeg poznaješ po pobožnosti, lijepom ponašanju, moralu i stidu, ali nakon što mu se otvori dunjaluk, nakon što mu se ukaže prilika za dobru zaradu, odjednom se pretvori u opasnu zvijer čija je jedina briga kako se domoći plijena, odnosno novca, toliko da mu dojučerašnji prijatelj postaje otvoreni neprijatelj ukoliko mu je konkurencija u poslu i prepreka na putu zarade i ostvarenja ličnog interesa, kao da je stvoren za ovaj svijet i da će na njemu vječno živjeti.

Osim toga, među nama je prisutna još jedna stvar i pojava koja nije ništa manje ružna od prethodne, a to je međusobna borba zbog vođstva, vlasti, ljubavi prema ugledu i slavi, što sve skupa porađa zlobu, mržnju i odvratnu zavist. Kao da je Fudajl ibn Ijad bio svjedok naše gorke stvarnosti kada je rekao: “Niko nije zavolio vođstvo i vlast, a da nije zavidio, činio nasilje, istraživao mahane drugih ljudi i mrzio da se bilo ko, osim njega, spominje po dobru.”

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio nam je da radimo bilo šta što će izazvati mržnju, neslogu, zlobu i što će posijati smutnju među nama. U hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nemojte se međusobno mrziti, nemojte jedni drugima zaviditi, nemojte se u kupoprodaji nadmetati, i budite, o Allahovi robovi, braća! Muslimanu nije dozvoljeno da napusti svoga brata muslimana duže od tri dana.” (Buharija i Muslim)

Stoga iskoristimo mubarek ramazan da popravimo naše bratske veze, da zbijemo naše redove, jer ramazan je mjesec islamskog bratstva, bliskosti, ljubavi i solidarnosti. Nipošto ne propustimo priliku, posebno pred iftar, da upućujemo dove za našu braću muslimane i njihove porodice. Prenosi se da je Ebu Derda, radijallahu anhu, imao spisak od 360 prijatelja za koje je učio dove u toku nafila-namaza i nakon namaza, pa ga je supruga upitala zašto to stalno radi, a on je rekao: ”Nema ni jednog muslimana koji upućuje dovu za svog brata u osami, a da uz njega nisu dva meleka koji govore: ‘Amin! I tebi isto tako.’ Pa, zar da ne žudim da meleki upućuju dovu za mene.”

A Ebu Zur'a je govorio: ”Kad god sam zapao u neku nevolju i iskušenje, sjetio bih se dove Ahmeda ibn Hanbela koju je učio za mene i bio sam uvjeren da će mi Allah dati izlaz i otkloniti nevolju zbog Ahmedove dove.”

Uostalom, niko od nas nije bezgriješan i svi smo skloni griješenju, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Svaki čovjek je grešnik, a najbolji su oni grešnici koji se kaju.” (Tirmizi)

A mjesec ramazan je mjesec opraštanja grijeha, mjesec primanja i umnožavanja dobrih djela, mjesec oslobađanja od džehennemske vatre, mjesec u kojem se šejtani okivaju, u kojem su džehennemske kapije zatvorene, a džennetske kapije širom otvorene.

Ramazan je prilika za pokajanje, za iskrenu tevbu, za vraćanje u okrilje Allahove milosti, za novi početak koji će biti u znaku dobra i dobročinstva, ali je također i prilika da se prisjetimo naše slavne prošlosti, naše historije i onih koji su nas pretekli u dobru, jer i to sjećanje vjernicima pomaže da ustraju na putu islama i podstiče ih na činjenje dobrih djela.

Kada spominjemo slavnu historiju islama, ne možemo a da se ne sjetimo velikih datuma i slavnih pobjeda koje su se desile u ramazanu. Stoga se s ponosom sjećamo velike Bitke na Bedru, Oslobađanja Mekke, ali i osvajanja Endelusa i veličanstvene pobjede Salahuddina Ejjubija protiv križara, nakon čuvene Bitke na Hittinu te oslobađanja Jeruzalema iz krstaških ruku.

Sjećamo se predaje u kojoj se spominje da je u toku borbe protiv križara nastupio mjesec ramazan, pa su neki muslimani sugerirali Salahuddinu da bi se morao odmoriti tokom ramazana zbog napora i poteškoća kroz koje je prošao, a Salahuddin Ejjubi im je odgovorio:  ”Život je suviše kratak, a trenutak smrti (edžel) nam je nepoznat. Dozvoliti uzurpatorima da ostanu u islamskoj zemlji samo jedan dan, uz mogućnost da se oni istjeraju, je prezreno djelo i ja ne mogu snositi odgovornost za to djelo pred Allahom niti pred ljudima.”

Svi spomenuti i nespomenuti primjeri iz naše slavne prošlosti govore nam da muslimanima nema spasa niti izbavka iz kriza i nevolja, osim u iskrenom i istinskom povratku u okrilje Allahove vjere kao izvoru našeg ponosa, pobjede, sreće i spasa na oba svijeta, pa ako se u ramazanu nećemo pokajati, popraviti i vratiti izvoru našeg ponosa i slave, kad ćemo onda?!

Čitajte više