Negiranje genocida u Srebrenici ugrožava vladu

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Crnogorski ministar pravde Vladimir Leposavić negira genocid u Srebrenici. To bi moglo da dovede do podjela u koaliciji koja je formirana nakon istorijske promjene vlasti.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Negiranje holokausta je u Evropi zabranjeno – gotovo ni o jednom drugom političkom pitanju na kontinentu ne postoji tako širok konsenzus. Sa druge strane, na Zapadnom Balkanu je negiranje ili relativizacija masakra u Srebrenici široko rasprostranjeno. Tvrdnja da najveći ratni zločin u Evropi nakon 1945. godine nije genocid, u Srbiji i Republici Srpskoj je čak neka vrsta nezvanične državne doktrine.

To samo rijetko izaziva negodovanje na međunarodnom nivou, a regionalno gotovo nikada. Pritom je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY/MKSJ) precizno dokumentovao planiranje i izvršenje ubistva preko 8.000 muslimanskih Bošnjaka na području oko istočnobosanskog grada Srebrenice, u julu 1995. godine – što je jasno klasifikovano kao genocid.

Negiranje genocida u Srebrenici sada je na Zapadnom Balkanu prvi put izazvalo tešku političku krizu – u Crnoj Gori, najmanjoj zemlji u regionu. Njen ministar pravde i ljudskih i manjinskih prava, Vladimir Leposavić, krajem marta je u parlamentu u glavnom gradu Podgorici kazao da je spreman da prizna da je u Srebrenici izvršen genocid, ukoliko to bude “jasno utvrđeno”. On je negirao legitimitet MKSJ – zbog toga što Sud za ratne zločine navodno ignoriše zločine nad Srbima.

Izjave ministra pravde predstavljaju prvo veliko iskušenje za reformsku vladu koja postoji tek četiri mjeseca. Naime, postoji veliko negodovanje kod pojedinih koalicionih partnera, među opozicionim strankama i u dijelu crnogorske javnosti. Oštre kritike stigle su i od stranih diplomata. Premijer Zdravko Krivokapić je pozvao Leposavića da podnese ostavku – ali ministar je to odbio. Sada o njegovoj smjeni mora da odluči parlament. Ali problem je što u koaliciji za to nema većine.

Istorijska promena vlasti

Politička kriza nastala zbog Leposavića, dolazi samo nekoliko mjeseci nakon istorijske promjene vlasti: u jesen 2020. godine, reformska koalicija koju čine prosrpski nacionalisti i evroskeptici, kao i proevropski, zeleni socioliberali, nakon tri decenije je sa vlasti smijenila dugogodišnjeg crnogorskog vladara, trenutnog predsjednika države Mila Đukanovića i njegovu Demokratsku partiju socijalista (DPS).

Na toj koaliciji  zasniva se ekspertska vlada na čelu sa profesorom mašinstva Krivokapićem, koja postoji od decembra 2020. godine. Premijer i njegov kabinet su kao ciljeve istakli ništa manje nego demokratizaciju Crne Gore, brigu za vladavinu prava, kao i to da Crna Gora bude prva zemlja zapadnog Balkana koja će pristupiti EU.

Đukanovićev scenario iz snova

Svađa oko Leposavićevog negiranja-Srebrenice je upravo scenario na koji su čekali dugogodišnji vladar Đukanović i njegova stranka. Krajem devedesetih godina oni su Crnu Goru – koja je tada sa Srbijom činila Saveznu Republiku Jugoslaviju – korak po korak izveli na samostalan kurs. Zemlja je 2006. godina proglasila nezavisnost.

Put do tamo je bio povezan sa barem nominalnim distanciranjem od ratnih zločina iz jugoslovenskih ratova 1991-99. Tako je crnogorski parlament 2009. godine rezolucijom osudio masakr u Srebrenici – ali bez eksplicitnog pominjanja termina „genocid”. Takođe, Đukanović i njegova stranka se nikada nisu vjerodostojno pokajali zbog učešća crnogorskih vojnika u bombardovanju hrvatskog Dubrovnika.

Polarizovana zemlja

Politika suvereniteta i identita iz ere Đukanovića, sve do danas polarizuje Crnu Goru. Doduše, malo ko još ozbiljno dovodi u pitanje nezavisnost- ali nešto manje od polovine ljudi u zemlji se deklarišu kao Crnogorci, a oko trećina kao Srbi – mnogi od njih su politički i kulturno orijentisani prema Beogradu. U to takođe spada i zastupanje zvaničnog srpskog narativa o Srebrenici ili o nelegitimnosti Međunarodnog suda za ratne zločine.

Na takve birače se oslanja više stranaka reformske koalicije, između ostalog i desničarsko-konzervativni, prosrpski Demokratski front (DF). On je striktno protiv parlamentarnog opoziva Leposavića i njegov ostanak u vladi je postavio kao uslov za opstanak koalicije.

Vlada „na minskom polju”

Još uvijek nije jasno da li je izjavu o Srebrenici ministar pravde, koji sebe izričito vidi kao Srbina, dao namjerno ili ishitreno. Premijer Krivokapić je govorio o pokušaju „rušenja vlade iznutra” – upiranje prstom na desničarsko-nacionalističkog, prosrpskog koalicionog partnera.

Ono što je sigurno, Leposovićeve riječi su zemlju odvele „u minsko polje”, kako je napisala kolumnistkinja lista „Vijesti” Ratka Jovanović-Vukotić. Jer aktuelna polemika oko Srebrenice obuhvata sva tradicionalna ključna pitanja crnogorske politike: odnos prema ratnoj prošlosti, odnos prema Srbiji i pitanje crnogorskog identiteta.

Trenutno je potpuno nejasno da li će premijer Krivokapić, njegovi ministri i stranke reformske koalicije pronaći izlaz iz tog problema. Pritom, spor oko Srebrenice nije njihov jedini problem. Planirana izmjena Zakona o državljanstvu dovela je do protesta i uličnih blokada takozvanih „patriotskih snaga”, odnosno pristalica Đukanovića i njegove stranke. Izmjenu tog zakona oni vide kao prijetnju crnogorskom suverenitetu.

Pored toga, Crna Gora je finansijski satjerana uza zid, jer se prezadužila uzimanjem kineskog kredita od milijardu evra. EU je 13.04.2021 odbila zahtjev vlade u Podgorici za finansijsku pomoć.

Barem jednu pozitivnu stranu spora oko Srebrenice vidi novinar „Vijesti” Željko Ivanović. „Bravo za premijera”, piše Ivanović, „jer je on prvi, ne samo u Crnoj Gori, već u čitavom regionu, sankcionisao člana svog kabineta zbog relativizacije jednog takvog zločina.”

Čitajte više

Budući da su žene izloženije negativnim posljedicama ekonomske krize uzrokovane pandemijom, manifest je od europskih čelnika zatražio da zaustave trend produbljivanja rodnih nejednakosti kroz deset točaka.
Meksiko želi do kraja godine, nakon Kube, biti druga zemlja u Latinskoj Americi koja će razviti sopstveno cjepivo protiv korone. Tračak nade ili samo propaganda?
Dugogdišnji bugarski premijer Bojko Borisov nije mogao da sastavi vladu, ali nisu mogle ni druge političke snage. Mjesec dana poslije parlamentarnih izbora jasno je da će birači ponovo morati na birališta.
Njemačka i Francuska su godinama bile zemlje, koje su ulagale napore za mirno rješenje ukrajinskog konflikta. Sada je pak američki predsjednik Džozef Bajden preuzeo vodeću ulogu.