Vrijeđanje ashaba znači omalovažavanje statusa poslanstva i sumnja u njegov utjecaj na ljude i život

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Hvaliti njih, ashabe, znače hvaliti i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih je podučavao i odgajao, tako da su odgojeni na poslaničkom ahlaku, i oni su jedna od tajni Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovanosti nad drugim Allahovim poslanicima. 
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Danas sam posebno sretan, jer sam odlučio pisati o ljudima koje volim u ime Allaha i za koje vjerujem da su najbolja skupina uopće, a koja se formirala i izgradila u kratkom vremenskom periodu i koja je ostvarila nedostižne rezultate u ljudskoj historiji.

Kad ih hvališ, ti ne povećavaš njihovu čast, već stičeš čast njihovim hvaljenjem i spominjanjem, i ne pretjerujem kad kažem da je istina da se prilikom spominjanja tih ljudi spušta Allahova milost.

Kao dijete pročitao sam knjigu Iz života ashaba, profesora Abdur-Rahmana Re'fet-paše, sa svim njezinim dijelovima prikladnim za mladića koji je tek počeo čitati. Zapamtio sam njen početak koji glasi: ”Gospodaru moj, ja volim ashabe Tvoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najiskrenijom i najdubljom ljubavlju, pa me, na Danu najvećeg straha, pridruži kojem god hoćeš od njih, jer ja sam ih volio samo u Tvoje ime, o Milostivi Allahu!”

Čitao sam Kur'an, koji je posljednja Božija poslanica čovjeku, i vidio sam da govori o njima, hvali ih i opisuje kao primjer na koji se treba ugledati u vrlini, žrtvi i vjerovanju.

Vidio sam da Kur'an detaljno opisuje njihov javni život, njihove društvene veze i odnose, džihad, političko djelovanje, ibadet i pobožnost, opisujući ih kao primjer onima koji će doći nakon njih.

Nije to ni čudo, jer je među njima objavljen čitav Kur'an i svi povodi objave povezani su s njima. Allah je bio s njima zadovoljan onda kad su se pod drvetom zakleli na vjernost Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je došlo u ajetu: ”Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit će ih skorom pobjedom.” (El-Feth, 18.)

Blago generaciji kojoj je Allah potvrdio Svoje zadovoljstvo u ovom ajetu, opisujući ih kao iskrene vjernike, potvrđujući iskrenost njihovog zavjeta i svjedočeći o onome što je u njihovim srcima.

Ni to nije čudno ni iznenađujuće, jer oni su bili drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ministri i učenici, svršenici njegove škole, njegovi saputnici na putovanju i prijatelji s kojima se družio i savjetovao kod kuće.

Među njima su i njegove čestite, časne, pobožne i vjerne supruge. Oni su blagoslovljena generacija koja je najavljena u ranijim nebeskim knjigama kao radosna vijest, njima je Allah podario istinsku pobjedu na Zemlji, preko njih je sačuvana Allahova objava i uspostavljen Šerijat.

Oni bi pitali Allahovog Poslanika, a on bi im odgovarao; oni bi klanjali za njim kao imamom i kad bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju sure El-Fatiha, izgovorio: ”Veled-dallin”, oni bi u jedan glas govorili: ”Amin!” A kad bi ih pozivao u džihad, oni bi se s radošću odazivali i govorili: ”Slušamo i pokoravamo se!”

Hvaliti njih, ashabe, znače hvaliti i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih je podučavao i odgajao, tako da su odgojeni na poslaničkom ahlaku, i oni su jedna od tajni Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovanosti nad drugim Allahovim poslanicima.  Vrijeđanje ashaba znači obezvrjeđivanje i omalovažavanje statusa poslanstva i sumnja u njegov utjecaj na ljude i život.
Ne mogu se načuditi ljudima koji se deklarišu kao muslimani i sljedbenici islama, a zatim psuju i vrijeđaju ashabe, osim nekoliko njih. Pa kako takvi ljudi mogu očekivati ​​uspjeh svojih šejhova i vjerskih autoriteta u obrazovanju i odgajanju svojih sljedbenika i kontroli njihovog ponašanja? Zar misle da će njihovi šejhovi uspjeti u onome za što tvrde da ni najbolji i najodabraniji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uspio?

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem (oca i majku bih dao za njega), čist je od takvih potvora.

Također se ne mogu načuditi onima koji se pobune kad njihovi šejhovi i vođe budu optuženi za krah i neuspjeh, a nije ih briga što će najodabraniji Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, biti stigmatiziran onda kad se oni usude napasti njegove najbolje drugove i pripisati im nedostatke i slabosti od kojih se suzdržavaju obični ljudi, oni koji nisu odgojeni u poslaničkoj školi.

Kako da se ne čudiš onima koji kažu da vjeruju u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim tvrde da su ga njegovi bliski drugovi prevarili, uspjeli mu krivotvoriti činjenice i pravu istinu o sebi, pa im je on vjerovao i istinu o njima nije uspio otkriti tokom cijelog svog života, dok u isto vrijeme tvrde da njihovi imami znaju neviđeno i da im se otkrivaju najskrovitije tajne iz svijeta gajba.

Kada bi njihovim šejhovima bilo rečeno da ih oni oko njih (njihovi sljedbenici) obmanjuju i pokazuju im suprotno od onoga što je u njihovim prsima, da im oni vjeruju iako lažu, to bi, bez sumnje, značilo vrijeđanje njihove inteligencije.

Ili, kako da se ne čudiš onima koji su ljubomorni na svoje supruge i kćeri, i koji se ljute kad neko vrijeđa i potvara supruge ili kćerke njihovih vođa, smatrajući to zločinom i poniženjem, a zatim puste svoje otrovne jezike da vrijeđaju i potvaraju Aišu, radijallahu anha, ženu koju je Allah odabrao i odlikovao, ženu s kojom je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dijelio postelju, koja ga je pratila na njegovim putovanjima, i on je osjećao zadovoljstvo u druženju i razgovoru sa njom, i pored svega spomenutog, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je u njezinom krilu.

Nikada neću razumjeti kako je moguće da su se milioni nepoznatih ljudi pojavljivali tokom stoljeća da bi jedni od drugih naslijedili ideju proklinjanja i klevete, prenoseći hiljade izmišljenih predaja koje su ispunjene prezirom, mržnjom i omalovažavanjem prema generaciji koja je prvi put čula Allahovu objavu, Kur'an i odmah ga naučila napamet, generaciju koja predstavlja praktičnu primjenu njegovih uputa, koju je nadzirao, usmjeravao, ispravljao, opominjao i učvrstio na Pravom putu, Gospodar svjetova iznad sedam nebesa.

Smatram i tvrdim da ne postoji jači uzrok i razlog odbacivanja vjere i sumnjičavosti od ovog razloga. Jer, kako onda želite da ljudi vjeruju u ove vrijednosti i mogućnost njihove primjene u životu, kao i u njihovu istinitost, ako ih je prva i najbolja generacija muslimana, po vašem mišljenju i uvjerenju, pretvorila u sredstvo traženja dunjaluka i nadmetanja zbog njegovih prolaznih blagodati i iskoristila ih za prevare radi vođstva, politike i vlasti.

Stoga, pozivam nove, svjesne generacije da se pobune protiv ovog izopačenog nasljeđa i da ga se odreknu, i da ne dozvole da ih zavara i obmane obilje tog nasljeđa i mnoštvo izmišljenih predaja i priča. Skrećem im pažnju na činjenicu da se ljudska učenja, teorije i doktrine (mezhebi) vremenom razvijaju i mijenjaju, tako da svaka generacija dodaje ono što joj odgovara, da bi je naslijedile naredne generacije, opterećene okovima i teretima koje ne smiju ostaviti i odbaciti. A onaj ko ih pokuša odbaciti postaje izopćenik (heretik) u zatvorenom, izoliranom društvu kojim upravlja tradicionalni autoritet – kao da se radi o predislamskom (paganskom) plemenskom sistemu – koji se odriče onih koji se bune protiv takvog sistema i izlaže ih poniženju, siromaštvu i sramoti.

Milostivi Allahu, odričem se svakog ko govori i tvrdi da drugovi Tvog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove časne supruge nisu bili na istini, i molim Te da nas proživiš u društvu ashaba, da nas učvrstiš na putu kojim su oni hodili i da nas okupiš zajedno sa njima u Tvom Džennetu i Tvom zadovoljstvu.

Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Čitajte više