Mostovi prema Bosni mostovi budućnosti

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Narodni poslanici Skupštine Srbije otpočeli su raspravu o Prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Savjeta ministara Bosne i Hercegovine o održavanju i rekonstrukciji putnih međudržavnih mostova između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, koji je podnijela Vlada.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Narodni poslanici Skupštine Srbije otpočeli su raspravu o Prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Savjeta ministara Bosne i Hercegovine o održavanju i rekonstrukciji putnih međudržavnih mostova između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, koji je podnijela Vlada.

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić da poslanici SPP-a daju punu podršku ovom Zakonu.

– Raduje me opredeljenost zemlje i kroz ovaj Zakon i kroz sve ono što se poduzima u pogledu premoštavanja razlika, savladavanja prepreka na raznim relacijama, nešto što ipak jeste stožer politike ove zemlje i nešto što uprkos jakim bočnim udarima vjetrova opstaje i od čega se ne odustaje.

Akademik Zukorlić posebno ukazao na značaj mosta prema komšiji, uz poruku da treba obratiti pažnju na poruke koje se šalju u javnostt.

– U svetim knjigama je zapisano da je bližnji komšija značajniji od daljnjeg brata. To je vrijednost i aksioma koja zaslužuje da bude iznova oživljenja i da dobije na pažnji i značaju. Onaj ko želi podizati dobar most, nikada u tome neće uspeti ukoliko ne bude svjestan opasnosti onoga što razdvaja dvije obale. Zato dobar projektant mora uvažiti struje Drine i svake druge sile koja djeluje suprotno mostu, koja želi da spriječi gradnju mosta, koja želi da produbljuje jaz između dvije obale kako bi spriječila njihovo spajanje. Zato dobra politika, dobro djelo, pravi kurs treba da bude na toj ravnoteži. Da ideal ljepote izazova gradnje mosta i u njegovom upotrebnom i u umjetničkom smislu ne smije zanemariti statičke opasnosti koje prijete da ugroze noseće stubove toga mosta. Slušajući javni diskurs, a nemam obrazloženje i nemam temelja za logiku da shvatim zašto, imam osjećaj da Drina nadolazi više nego je normalno, da je Drina valovitija u posljednje vrijeme kao da neko neke brane pušta namjerno pa pravi bespotrebnu agresivnost Drine. Nekako mi je bilo logično da neposredno poslije svih ratova, zločina koji su se desili 90-tih, da odmah poslije toga, da dok je Drina bila krvava, da bude i valovita, nemirna, agresivna, ali sada ipak poslije više od dvije decenije, pa za očekivati je bilo da se Drina smiruje, a pogotovo da se ona vještački budi. Ne mogu da razumijem razne govornike koji van teme, nekako se utrkuju kako da toj Drini doliju neku kap crvenila ili kako da je još više uzburkaju. Pa hajde i mimo teme kako da čarnemo Srebrenicu, kako da dotaknemo u te bolne rane, kako da dobijemo neki sitni politički poen. Ne mogu da vjerujem da postoji toliko neznanja, kako ti ljudi ne shvataju kako se predstavljaju i misli da time čine dobro Srbiji. To je meni pogrešan pravac, rušiti mostove sa komšijama, ali hajde održavati ih fizički, a rušiti sve druge mostove… meni to samo da je pitanje odnosa prema komšiji, to je pitanje odnosa prema sebi i to nije prijateljski čin, to ili je zlonamjerno ili plod plitke politike.

Akademik Zukorlić pozvao na promjenu diskursa kada se govori o zločinima isključivanjem partikularne dimenzije. Kazao da je rekonstrukcija međudržavnih mostova prilika za buđenje savjesti i otvaranje nove stranice.

– Po ko zna koji put kada tretiram ovu temu biram riječi. Zar ne mislite da bih i ja mogao izabrati teški riječi? Znate dobro da bih mogao, da to umijem bolje nego većina. Ovo što biram riječi ne radi zbog vas, radim zbog sebe i svog djeteta. Dok ovo govorim važnije mi je šta će iz mog govora moje dijete da izvuče kao lekciju i kao odgojnu poruku, nego neki poen, neki glas koji ću više da dobijem. To je razlika. I zato kada govorim o zločinima ja imam poseban emotivan osjećaj, kao i svi vi zbog žrtava, ali dodatno poseban emotivan osjećaj zato što sam svjestan šta odgojno i šta edukacijski za budućnost znače naše opservacije ovdje o zločinu. I zato vas molim i ukazuje da ako ne uspijemo da prođemo ovu crtu koji nismo do sada uspjeli da prođemo, da o svim zločinima govorimo prije svega etički, fenomenološki, ne dajući mu partikularnu dimenziju “moj zločin, tvoj zločin, moja žrtva, tvoja žrtva”. Dokle god budemo na tom, jako niskom duhovnom, etičkom i ljudskom nivou vjerujte da zna se, ko je glasniji više će se čuti, ko je brojniji on će preglasati, to je surovost politike i to nije sporno, ali šta poslije i kuda, to je ključno pitanje. I zato mi je danas upravo inspiracija u mostovima, usvajamo zakon o mostovima, ali hajmo napraviti iskorak i prihvatiti zakone, oni već postoje oni su Božiji, oni su ljudski. Ljudski i Božiji zakoni će nadživjeti i preživjeti sve naše nedorasle stavove, nesnalaženja i pogrešna ponašanja. Znajte možemo mi ovdje da se utrkujemo ko će koga da nadglasa, ali kada ostanete sami da li biste željeli da vaše dijete ispravno razumije zločin ili pogrešno? To se pitajte, pitajte vašu savjest. Kakvi god da smo svaki od nas ima savjest, samo je treba probuditi. Takvi mostovi nam trebaju i vidjet ćete kakav će odnos imati i sa Bosnom i ona sa nama i kako ćemo otvoriti nove stranice i nove perspektive.

Na izlaganje akademik Zukorlić reagovao ministar Tomislav Momirović.

– Poštovani dr. Zukorliću, ne želim da zaista repliciram na vaš govor koji je bio izuzetno korektan, kvalitetan, human, u duhu saradnje i pomirenja, ali bih želio više da se nadovežem, da dodatno podvučem sve što ste rekli. Zar nije to naša politika, zar nisu riječi predsjednika Republike uvijek išle u pravcu zajedništva, da se region poveže? Da li je normalno da vi danas kada prolazite između Francuske i Njemačke nemate nikakvih granica, ne osjećate granice, a kad prelazite prelazite iz Srbije u BiH imate administrativne procedure koje su prosto nevjerovatne, iz prošlog vijeka i davno unazad. Poštovani dr. Zukorliću i ja imam djecu. Neki narodni poslanici ovdje su možda tek izašli iz perioda kada mogu da se nazovu djeca, a opet se hrabro bore za budućnost svoje zemlje, uzimaju riječ, trpe kritike i ne savijaju se. Da li su sve poruke i nas kao sistema i predsjednika Republike na čelu naše države uvijek bile u pravcu da moramo zajedno i Srbija i BiH i Srbi i Bošnjaci. Zajednički cilj nam je da gledamo više u budućnost. Veliki Pekić je rekao: “Ljubimo zemlju naše djece, a ne naših očeva i djedova”. Razmislimo svi ovdje zajednički čiji su interesi da se mi u ovom regionu svađamo? Naši nisu. Nisu ni interesi naroda u BiH. Mi smo kao Vlada sve snage mobilisali i investicione i političke i ekonomske da bi se približili ljudima u regionu, podvlači ministar Momirović.

Na obraćanje ministra Momirovića replicirao akademik Zukorlić.

– Vama, cijelom Parlamentu i javnosti ovdje potvrđujem da ne vjerujem da je primarna politika ove zemlje što se najviše vidi na samom njenom vrhu, da je tako ja ovdje ne bih sjedio – vjerujte! Ja u to vjerujem. I da ne vjerujem da ova priča ovako humano i estetizirano postavljena zapravo ima budućnost. Ja znam da ništa sa četiri poslanika ovdje ne mogu nametnuti, samo ukoliko budemo imali većinu koja dijeli ove vrijednosti. Ja se iz dana u dan uvjeravam i imam elemenata da u to vjerujem. Između ostalog, podsjetiću da smo nedavno potpisali sporazum između SPP-a i SNS-a koji u prva dva člana potencira očuvanje i unapređenje odnosa između bošnjačkog i srpskog naroda i između Srbije i BiH. Dakle to je prihvatila najveća stranka i stožer i nosioc vlasti u ovoj zemlji. To su temelji ovog mog uvjerenja, vjerovanja i težnje, ali ono na šta sam skrenuo pažnju u prethodnom govoru i sada ponavljam jeste da bi upravo oni koji pripadaju toj politici samo trebali biti pažljiviji u riječima, jer je to jako važno. Znači, mi imamo odlično opredjeljenje zemlje, pravu politiku, nastojanje i ja vjerujem u tu politiku pomirenja i zbližavanja, pa sam zato i pristao da budem i konstruktivni faktor u ovoj skupštini zajedno sa svojim kolegama narodnim poslanicima baš zbog tih uvjerenja, ali nisam siguran da svi oni koji govore i u ovom parlamentu upravo podržavaju i tu politiku samog vrha, pa i svog predsjednika. Tu bi trebalo biti pažljiviji da ne idemo u nedostatku velikih ideja pa da ponekad posegnemo za emotivno lakim pričama, a one su uvijek te koje su suprotne i iskaču iz ovoga diskursa, replicirao je akademik Zukorlić.

Čitajte više