Je li u krizi zakazao njemački federalizam? Naravno da nije!

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
U korona-krizi njemačka politika pokazuje ozbiljne nedostatke i izaziva čuđenje u inozemstvu.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Stranac sa stalnim boravkom u Njemačkoj ovih se dana ne može načuditi onome što čita u njemačkim medijima. Zapanjujuće je s kolikom angažmanom, čak s kolikom strašću komentatori i analitičari u posljednje vrijeme kritiziraju Njemačku. U kontekstu očito iskazanih slabosti u vezi s borbom protiv pandemije riječ je o “novoj njemačkoj nesposobnosti”, piše se o “višestrukom zakazivanju politike” i o “strukturalnom zakazivanju” sistema, čak o “zatajivanju države”.

U redu, možda je to njemačka karakteristika da se rado odlazi u ekstreme. Tako sada klatno, nakon što su prije godinu dana svi zadovoljno slušali zadivljene komentare iz inozemstva zbog uspjeha u savladavanju krize u prvom pandemijskom valu, hita u drugu krajnost. No posebno je zanimljivo u čemu se pronalazi uzrok sadašnjim neuspjesima. Vrlo često se u tom kontekstu spominje “rascjepkanost” državne struklture i njena “fragmentiranost”. To su pogrdni izrazi za duboko federalnu strukturu njemačke države nakon Drugog svjetskog rata.

Ustavni patriotizam znači poštovati Ustav

Sredinom 1980-ih godina je njemački filozof Jürgen Habermas ponudio jedno elegantno rješenje za veliku njemačku nelagodu s tradicijom etničkog patriotizma. On je predložio prihvaćanje koncepta ustavnog patriotizma. Taj je prijedlog uglavnom s vrlo rado prihvaćen. Njemački Ustav organizira državu konzekventno u skladu s načelima federalizma, i to ne samo na najvišoj razini kao saveznu državu u kojoj savezne zemlje ili pokrajine imaju vrlo dalekosežne ovlasti, već i unutar samih pokrajina, sve do komunalne razine.

Jedno od temeljnih načela poslijeratne Njemačke je ideja da se različiti subjekti uključe u procese donošenja odluka te da se time i odgovornost za njih raspodjeli na mnoga pleća. Za to postoje dobri – povijesni – razlozi. Posljednji puta kada je zemlja bila centralistički ustrojena (po načelu “jedan narod – jedna država – jedan vođa”) to je, kao što je poznato, završilo katastrofom – i za Njemačku i za mnoge druge. Visok stupanj samostalnosti ne samo pojedinih saveznoh zemalja, već i komunalnih Ureda za zdravstvo ili Matičnih ureda pritom nije nikakav usputnu efekt, već je, naprotiv, sastavni dio koncepta.

Zbog toga u Njemačkoj kancelar (ili kancelarka) ne može vladati kako mu se prohtije i nametati svoju volju – kao što to sada mnogi zazivaju. Prijašnji kancelar Gerhard Schröder, koji je to svojevremeno pokušao, nije sasvim slučajno završio u zagrljaju ruskog autokrata Vladimira Putina. Specifično njemačka verzija američkog načela “checks and balances” je s vremena dovela do u zemlji vrlo raširene prakse traženja kompromisa, a kada je moguće i konsenzusa.

Federalizam versus centralizma

U kriznim situacijama jasno se pokazuju i manjkavosti. Federalizam, u kombinaciji s demokracijom, je kompliciran, spor i skup. Traženje kompromisa i težnja ka konsenzusom zahtijevaju vrijeme, troše snagu i naporni su. U vrijeme krize to djeluje kao da političari na vlasti ne znaju što hoće, da oklijevaju, čini se kao da je politički pogon pun pijeska. To zbunjuje mnoge ljude, čini ih nesigurnima. Javlja se želja za nekim tko će reći kojim putem treba ići, tko će dati jasne smjernice, tko će nauljiti tu mašinu. To je razumljivo.

No zbog toga demontirati federalnu strukturu je nerazumno. Izlaz iz dileme federalizam versus centralizam može se pronaći u nekim rješenjima na određeno vrijeme. Tako je primjerice moguće donijeti zakon o civilnoj zaštiti u slučaju katastrofe sa širokim ovlastima, i to takav koji bi važio na području cijele zemlje, a ne kao što je to sada slučaj da svaka savezna pokrajina ima svoj. Ili bi se u sada postojeći Zakon o zaštiti protiv infekcija mogle ugraditi proširene ovlasti savezne Vlade koje bi mogle biti primjenjene u vrlo jasno određenim uvjetima.

Oboje bi pritom moralo biti usvojeno u okviru demokratske procedure, bez prečica i hitnih sjednica parlamenta. A vremenska ograničenost bi morala biti jasno definirana, pri čemu bi svako produženje moralo dobiti sugalsnost i parlamenta (Bundestaga) i Vijeća saveznih zemalja (Bundesrata).

Traženje kompromisa kao načelo

No dvije stvari uvijek treba imati na umu. S jedne strane nipošto nije sigurno da je tamo gdje je moć koncentrirana opasnost donošenja pogrešnih odluka manja i da se neće desiti da kapetan brod navede na neku podvodnu stijenu. Za to postoje brojni primjeri, djelomice i u sadašnjoj pandemijskoj krizi. Tako recimo Francuska, gdje je predsjednik vrlo moćan, ne može baš poslužiti kao svijetao primjer uspješnog nošenja s krizom.

S druge strane je doduše točno da su demokracija & federalizam polagani i skupi, no na duge staze se oni piokazuju ipak i jeftinijima i efikasnijima od autokracija ili diktatura. Desetljećima je Njemačka na taj način bila vrlo uspješna.

To je također jedan od razloga zbog kojih se Njemačkoj u inozemstvu mnogi dive i nerijetko joj zavide, a ne samo zbog dobrih automobila koji se u zemlji rade. I mnogi stranci žele doći u Njemačku ne samo zato što tu mogu naći posao i pristojnu plaću, već i zbog toga što se ovdje osjećaju sigurnima i tu mogu slobodno živjeti. I budući je tome tako, onda se jednog dana možda čak odluče tu prijaviti svoje stalno mjesto boravka.

Čitajte više