Većina djece mlađe od tri godine izvan sustava ranog odgoja i obrazovanja

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pandemija Covid-19 je zatvaranjem dječjih vrtića, jaslica i škola povećala količinu brige o djeci koju pruža obitelj. Eurostat je objavio podatke za 2019. godinu, koji pokazuju da je u mnogim državama EU teret brige o najmlađoj djeci i prije izbijanja pandemije bio isključivo na roditeljima.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Pandemija Covid-19 je zatvaranjem dječjih vrtića, jaslica i škola povećala količinu brige o djeci koju pruža obitelj. Eurostat je objavio podatke za 2019. godinu, koji pokazuju da je u mnogim državama EU teret brige o najmlađoj djeci i prije izbijanja pandemije bio isključivo na roditeljima. Na razini cijele EU, za gotovo polovicu djece mlađe od tri godine (47,1%) u 2019. godini brinuli su se isključivo njihovi roditelji, a samo 35,3% djece te dobi bilo je uključeno u sustav ranog odgoja i obrazovanja, dok se za četvrtinu djece brinuli bake i djedovi, ostala rodbina ili profesionalni odgojitelji/ce (barem jedan sat tjedno). Udio djece mlađe od tri godine o kojoj su brinuli isključivo roditelji dosta varira između pojedinih država u EU – od Nizozemske s 21,2% i Portugala s 22,6%, do Hrvatske, Slovačke, Latvije i Bugarske gdje su se za preko 60% djece u toj dobi brinuli isključivo roditelji. Oko trećine djece mlađe od tri godine (35,3%) u EU u 2019. bilo je uključeno u sustav ranog odgoja i obrazovanja barem jedan sat tjedno – 21,5% djece boravilo je više od 30 sati tjedno u jaslicama, a njih 18% manje od 30 sati tjedno. Države s najvišim udjelom djece koja sudjeluju u sustavu ranog odgoja i obrazovanja su Danska (66% djece u dobi do tri godine), Nizozemska (64,8%), Luksemburg (60%) i Španjolska (57,4%). Na dnu ljestvice nalaze se Češka (6,3%), Slovačka (6,6%), Poljska (10,2%), Rumunjska (14,1%) i Hrvatska (15,7%).

Ovi podaci, koji se odnose se na period prije lockdowna i zatvaranja dječjih vrtića i jaslica, odražavaju dugoročne trendove na razini EU – dok neke države imaju jaslice i dječje vrtiće koji su dostupni po povoljnim cijenama i u tim institucijama je osiguran dovoljan broj mjesta za svu djecu, druge to prepuštaju obitelji i/ili tržištu. Ove prve ujedno imaju i više udjele djece uključene u formalnu skrb, dok su druge daleko ispod tzv. Ciljeva iz Barcelone koji propisuju (ali i ne obvezuju) da države članice uključe minimalno 33% djece u dobi do tri godine u sustav ranog odgoja i obrazovanja. Države koje se nalaze daleko ispod te granice su Slovačka, Rumunjska, Hrvatska, Mađarska, Češka, Bugarska, Italija, Austrija i Poljska (sve ispod 25%). U posljednjih deset godina udio djece u dobi do tri godine koja su uključena u rani odgoj i obrazovanje je porastao u većini država članica, ali taj rast je daleko sporiji od predviđenog Ciljevima iz Barcelone. Također, u nekim državama EU udio djece uključene u rani odgoj i obrazovanje se smanjio u posljednjih deset godina – Švedskoj, Danskoj i Slovačkoj.

Ciljevi iz Barcelone dogovoreni su na razini EU 2002. godine sa ciljem poticanja ekonomske aktivnosti žena, kojima briga o djeci najčešće stoji na putu do zapošljavanja. Tom je prigodom postavljen cilj uključivanja najmanje 90% djece između 3 godine i obavezne školske dobi u sustav ranog odgoja i obrazovanja, te uključivanje najmanje 33% djece mlađe od 3 godine života do 2010. godine. Ciljevi iz Barcelone revidirani su 2013. i 2018., te su uključeni u strategiju Europa 2020, s obzirom na to da je većina država EU daleko od primicanja postavljenom cilju.

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju korisno je je za svu djecu, ali posebno je važno za djecu iz obitelji nižega socioekonomskog statusa. Rani odgoj i obrazovanje moguće je gledati i kao intervenciju koja može spriječiti ili barem smanjiti društvene nejednakosti. Drugi razlog zbog kojeg je sustav ranog odgoja i obrazovanja važan je njegov pozitivan utjecaj na ekonomsku aktivnost žena i ekonomsku rodnu ravnopravnost. Istraživanja su pokazala da dostupnost i priuštivost javnih dječjih vrtića, posebno za djecu u dobi od 0-3 godine, ima pozitivne učinke na stope zaposlenosti majki i kontinuitet njihove ekonomske aktivnosti, što posredno doprinosi i manjem rodnom jazu u prihodima i mirovinama.

Čitajte više