U testovima je spas i za gospodarstvo?

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Njemačka vlada i u mjerama protiv pandemije još uvijek prvo misli kako da očuva gospodarstvo. Ali radno mjesto jest jedno od žarišta zaraze, a i testovi zaposlenih nisu baš uvijek poželjni.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Treći val pandemije je očito pogodio Njemačku, a sve veći broj novozaraženih jasno svjedoči kako poduzete mjere nisu dovoljne ili kako se uzrok pandemije traži na krivom mjestu. Infektološki institut Robert Koch je utvrdio kako se virus na prvom mjestu širi u privatnim susretima građana, ali i u vrtićima, školama – i u “radnom okruženju”.

Teoretski i po već postojećim propisima, poslodavci su obavezni skrbiti se za zdravlje svojih zaposlenih. No tu se onda neki poslodavci pretvaraju u “stručnjake” koji će znati sve o virusu. Da, možda je točno da virus ima većih problema zaraziti nekoga u velikoj tvorničkoj hali ili na otvorenom, na primjer na gradilištu.

Ali na mnogim gradilištima nema niti dovoljno nužnika, dezinfekcijskog sredstva i čak vode za pranje, objašnjava Carsten Burkhardt iz sindikata djelatnika u građevini IG Bau. I u tvorničkim halama onda treba misliti na radne procese gdje radnici neminovno stoje previše blizu jedan drugome i gdje se opet tek olako pridržavaju propisa o zaštitnim maskama, držanju udaljenosti i dovoljnoj ventilaciji.

Lančana reakcija protiv pandemije

Rješenje bi svakako bilo redovito testiranje zaposlenih: bez obzira na mane, to je ipak način kakobrzo uočiti i ograničiti moguće žarište zaraze. Početkom ožujka su se velike udruge poslodavaca same obavezale kako će svoje radnike koje ne rade kod kuće, testirati dva puta tjedno.

No kako se brzo vidjelo, taj početni entuzijazam poslodavaca testirati suradnike je brzo nestao. Kako se čini, razlog je jednostavan: kad se testira, onda se i otkrije nešto što se zapravo ne želi znati – da je virus tu. A to onda znači i imati zdravstvenu službu za vratom i biti prisiljeni ne samo pozitivno testiranog, nego i sve suradnike s kojima je bio u kontaktu poslati u karantenu. A to onda može značiti i prekid proizvodnje i čak zatvaranje čitavih pogona na više tjedana. I to se događalo: nedavni primjer je pogon u Euskirchenu koncerna kućanskih aparata Miele, a nevolju pozitivnog testa je zadesilo i lanac drogerija DM kad je u karantenu morao poslati svih 800 zaposlenih svog distribucijskog centra u Weilerwistu na zapadu Njemačke.

“Ništa nije bilo”

Što je onda rješenje takve nevolje? U mnogim, osobito manjim tvrtkama šefovi svjesno uopće ne nude testiranje suradnika. O tome se ne govori, “ali o takvim slučajevima se itekako čuje”, tvrdi sindikalist Carsten Burkhard. Još je mnogo gore kod slučajeva kad poduzeća provode testiranje, ali kad i otkriju da je netko pozitivan, jednostavno sve podmeću pod tepih: pozitivnog suradnika doduše pošalju kući, ali niti javljaju taj slučaj, niti čine nešto sa suradnicima s kojima je zaraženi bio u kontaktu, tvrdi Burkhard.

Svega toga je svjesna i kancelarka Merkel koja zato prijeti da će, za značajan dio gospodarstva – a tu misli na udio koji ide prema 90% – već “u najskorije doba” uvesti “regulativne mjere” u “propisima o zaštiti na radu”. A to znači već nakon Uskrsa, najkasnije sredinom travnja/aprila bi za poslodavce bila obaveza redovito testirati svoje suradnike.

No poslodavci su se sad naljutili. Predsjednik udruga njemačkih poslodavaca Rainer Dulger tvrdi kako mnoge kompanije već testiraju i kako “takvim stalnim prijetnjama zakonskom regulativom se ne odaje priznanje njihovom zalaganju. Zakon o testiranju neće pružiti više zaštite, nego samo više birokracije, više troškova, manje inicijative pojedinaca i čitavu gomilu nejasnih pravnih i organizacijskih pitanja.”

I u Institutu njemačkog gospodarstva se ljute: već se odavno testira – tamo gdje ima smisla, piše u ovoj poruci.

Ne treba vjerovati baš svakoj “privatnoj inicijativi”

No neke pokrajine su već izgubile strpljenje ovisiti o milosti poslodavaca: grad-pokrajina Berlin već ove srijede uvodi propis po kojima se poslodavcima nalaže svojim zaposlenima ponuditi besplatno testiranje dva puta tjedno i, ako žele, izdati potvrdu o negativnom nalazu.

No poslodavci tvrde kako nije problem u njihovoj dobroj volji: “Iz informacija naših tvrtki znamo kako je potražnja za testovima toliko narasla da dolazi do otezanja s isporukom”, tvrdi Dulger.

Naravno, to je također točno: i u školama i drugim institucijama koje žele provoditi testiranje se žale kako testova jednostavno nema dovoljno.

Neke apoteke izdaju samo jedan jedini test svakom kupcu, a nije rijetkost da apotekari iz pakovanja s više testova (standardno pakovanje je 20 komada, a ima i većih) prepakiraju u po jedan test – uz astronomski porast cijene. Zašto ne zaraditi kad država to zahtjeva?

Zbog toga su i zastupnici Bundestaga “oprali” kancelarku kad je ona prošle srijede objašnjavala vladine mjere protiv pandemije, a odgovor Merkel je bio kako se savezna vlada “ne može brinuti baš o svemu”, uključujući i  isporuku testova.

No zakon kojim će se uvesti obavezno testiranje će vrlo vjerojatno biti usvojen, uz malu utjehu poslodavcima: predviđa se da će država “sudjelovati u troškovima” nabave i organizacije testiranja u poduzećima.

Čitajte više