Tužilaštvo kao Tuška pijaca

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Pogrešan naslov teksta. Prodavci na njoj su profesionalniji, jer im plata nije zagarantovana.
Foto: pijacepg
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Prije nekoliko mjeseci, moj stariji sin (16) je imao saobraćajnu nezgodu. Automobil ga je udario dok je vozio biciklo. Hitno je prevezen u KBC, srećom, snimanja i pretrage su pokazali da nema ozbiljnijih povreda, samo ogoljutine. Udes je izazvao mladić od nekih dvadesetak godina, vozeći neprilagođenom brzinom, neregistrovanim automobilom. Mladić je ranije imao još nekoliko saobraćajnih nezgoda u kojim je bilo i teže povrijeđenih. Policija je po službenoj dužnosti uradila uviđaj i, dok mi je sin još bio na pretragama u KBC, došla da uzme izjavu od njega i mene – kao jednog od staratelja. No, to je sve samo uvod u priču.

Juče, 31.03. vidim poziv sa nepoznatog broja. Javim se. Zovu iz Tužilaštva da se danas, dakle nepuna 24 sata poslije obavještenja putem telefona, javimo – ja kao staratelj i maloljetni sin, u svojstvu oštećenog svjedoka. Bilo mi je čudno i neprofesionalno da nijesmo dobili zvanični, pisani poziv, bar nekoliko dana uoči davanje izjave kod nadležnog tužioca, ali prihvatio sam da se i na taj način odazovemo. Sin mi, Sabahudin, je u naznačeno vrijeme (9 sati) imao on-line nastavu, ja sam imao neke obaveze koje sam odložio.

U 8,50 dolazimo na portirnicu Tužilaštva gdje nam dežurni policajac sa portirnice uzima podatke i zapisuje u dnevnik ulazaka. Ispred kancelarije tužiteljke Andrijane Nastić, sekretarica valjda, otvori vrata da bi završila neki posao. Vidim nema stranaka od eventulano prethodnog saslušanja. Ipak, niko nas ne proziva iako je 09.00 sati, vrijeme kada je saslušanje zakazano.

Malo poslije toga kucam na vrata, predstavljam se i kažem da nam je zakazano u 9.00 sati.

„Sačekajte“ – bio je kratak odgovor tužiteljke Nastić.

Već je 9,15 – i dalje nas ne prozivaju.

Kucam ponovo i pitam do kada ćemo čekati?

Sačekajte – dobijam isti, kratak odgovor.

Već mi puca film, što nema makar objašnjenja za čekanje i razmišljam da jednostavno odem. Tada izlazi sekretarica i saopštava mi da se čeka advokat okrivljenog. Kaže da advokat želi da čuje izjavu mog sina kao oštećenog i eventualno mu postavi pitanja. Ja, koji ipak donekle poznajem pravo, iako nijesam pravnik, jer sam imao par iskustava sa tužilaštvom – i zbog protesta koje sam organizovao ili učestvova na njima – ne mogu da vjerujem da se advokat čeka duže od 15 minuta poslije zakazanog termina.

Oštrim tonom saopštavam da se advokat ne može čekati toliko po nijednom propisu, da je dijete došlo iz Tuzi jer tamo živi kod majke i da odsustvuje sa nastave, da sam ja odložio obaveze, te da nemam namjeru da čekam bilo kakvog advokata, već da se saslušanje odloži ili svjedok-oštećeni sasluša bez njegovog prisustva.

Sekretarica se zbuni vidjevši valjda da nijesam ponizan kao ostale stranke, da poznajem propise, te da se tužioci i sudije – obično u dilu sa advokatima i vještacima, ne mogu igrati sa mnom. Zatvori vrata da prenese poruku tužiteljki, zatim ponovo izađe i predloži mi da me pozovu ponovo sjutra.

Osjećao sam se kao da sam na Tuškoj pijaci a ne u Tužilaštvu, gdje se sve završava u neformalnim razgovorima i dogovorima, bez poštovanja ikakvih normi i procedura. U stvari, na Tuškoj pijaci se one više poštuju. Vrata od kancelarije se ponovo zatvoriše, vjerovatno zbog novih konsultacija. Tužiteljki je očigledno bilo ispod nivoa da ona lično porazgovara sa nama, pozove nas u kancelariju i tu rješimo problem. Novi „prenos poruke“ nijesam čekao – iz principa, već sam zajedno sa djetetom napustio zgradu Tužilaštva.

U 9,23 sati sam ponovo bio kod portira, tražeći mu da upiše vrijeme kada smo napustili zgradu. Vjerovatno shvativši o čemu se radi policajac-portir mi saopšti da vrijeme izlaska ne upisuju, samo dolaska!

Tuška pijaca?

Pogrešan naslov teksta. Prodavci na njoj su profesionalniji, jer im plata nije zagarantovana.

Kroz jedan relativno banalan primjer možda se najbolje može vidjeti u kakvom je stanju naše krivosuđe. I kako je onemogućeno stranci da eventualno dokaže da se uredno odazvala pozivu i čekala saslušanje duže od zakonski predviđenog roka.

Čitajte više