Navaljnijevo zatvorsko iskušenje oživljava sjećanja na smrt Magnitskog

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Magnitski, koji je imao 37 godina, u više je navrata izjavio kako mu je uskraćeno liječenje, a aktivisti za prava su ocijenili da je njegov tretman predstavljao mučenje.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

“Jesu li ga htjeli ubiti?” pitao se Džejmison Fajerstoun u intervjuu za ruski servis RFE/RL u novembru 2009. godine. – “Ne znam.”

Fajerstoun je bio suvlasnik moskovske advokatske firme Fajerstoun Dankan, koja je angažovala Sergeja Magnitskog da ispita sumnje u masovne porezne prevare i krađe u preuzimanju firmi koje pripadaju investicionom fondu Hermitidž Kapital. Magnitski je nakon 358 dana boravka u moskovskom istražnom zatvoru umro 16. novembra 2009. godine. Nije bio optužen ni za kakav zločin, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.

“Magnitski je otkrio da je grupa službenika ministarstva unutrašnjih poslova kriva za pronevjeru iz državnog budžeta u iznosu od 230 miliona dolara”, rekao je Fajerstoun. “I ti policajci su bili među onima koji su ga uhapsili. Učinili su to da ga ućutkaju. Nakon njegovog hapšenja morali su opravdati svoje postupke i stvoriti neke optužbe. Trebalo im je 10 mjeseci da smisle svoju besmislenu priču”, kazao je. “Očito je da su istražitelji pokušavali da prisile da prizna stvari koje nisu istinite.”

‘Namjerna strategija’

Magnitski, koji je imao 37 godina, u više je navrata izjavio kako mu je uskraćeno liječenje, a aktivisti za prava su ocijenili da je njegov tretman predstavljao mučenje.

Više od deceniju kasnije, pristalice zatvorenog opozicionog čelnika Alekseja Navaljnog izdaju sve alarmantnija upozorenja kako se Navaljnijevo zdravstveno stanje pogoršalo u nedjeljama nakon njegovog hapšenja po povratku iz Njemačke u Rusiju u januaru, a naročito od kada je ranije ovog mjeseca premješten u zatvor u regiji Vladimir.

Navaljnijev advokat Vadim Kobzev optužio je vlasti za “namjernu strategiju… kako bi potkopala njegovo zdravlje”, dok je Navaljnijeva supruga Julija Navaljnaja izjavila kako je tretman njenog supruga “lična osveta” za njegovo političko djelovanje.

Navaljni je bio u Njemačkoj od avgusta 2020., gdje se liječio od gotovo smrtonosnog trovanja nervnim agensom tipa novičok na putovanju u Sibir. Za trovanje je okrivio ruskog predsjednika Vladimira Putina, dok nezavisni istražitelji tvrde da ga je izveo tim operativaca Federalne službe bezbjednosti. Navaljni je u decembru rekao da je nasamario jednog od navodnih operativaca FSB-a Konstantina Kudrjavceva kako bi priznao učešće u trovanju tokom 49-minutnog telefonskog razgovora u kojem se Navaljni predstavljao kao zvaničnik Kremlja.

Navaljni se žalio na jake bolove u leđima i gubitak osjeta u desnoj nozi koji ga je učinio “praktično nefunkcionalnim”. Nije se pojavio na zakazanom sastanku sa svojim advokatima 24. marta. Sljedećeg dana, ruski zatvorski službenici objavili su šturo saopštenje u kojem se navodi da je Navaljnijevo zdravlje “stabilno” i “zadovoljavajuće”.

Nakon što mu je dopušteno da ga vide, njegovi advokati osporili su tu tvrdnju, a jedan je rekao da je njegovo stanje “izrazito nepovoljno”.

U dva pisma vlastima koja su objavljena 25. marta, Navaljni je optužio da su ga tamničari mučili uskraćivanjem sna i liječenja u namjernom pokušaju da naškode njegovom zdravlju.

“Ovo je tačan ‘deja-vu’ iz slučaja Magnitski”, napisao je izvršni direktor Hermitadž Kapitala koji je na čelu globalne kampanje za pravdu Magnitskom, Bil Brouder u objavi na Tviteru 25. marta. “Medicinsko zanemarivanje koje Putin nanosi Alekseju Navaljnom je namjerno i Putin želi da svijet zna da to radi”.

‘Komora za mučenje’

U razgovoru za RFE/RL 2009., samo mjesec dana prije smrti Magnitskog, Brouder je istaknuo pogoršanje zdravstvenog stanja zatvorenika. “U pritvoru je već 11 mjeseci”, kazao je. “Nije imao niti jednu posjetu porodice. Izgubio je 18 kilograma.”

“Sergej Magnitski zadržan je u istražnom zatvoru u neljudskim uslovima”, rekao je Fajerstoun u intervjuu provedenom nedugo nakon smrti Magnitskog. “Imao je ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući i tešku probavnu bolest. Zatvorski službenici znali su savršeno dobro o tome jer su mu isprva pružili medicinsku pomoć. Kasnije su vlasti počele vršiti pritisak kako bi ga prisilile na davanje lažnog iskaza. Pa su mu prestali davati medicinsku pomoć. Oduzeli su mu lijekove. Odbili su mu dopustiti da se posavjetuje sa svojim ljekarom. Magnitski se žalio na to mnogo puta. Za to vrijeme izgubio je više od 20 kilograma.”

Magnitski je podnio mnoge pritužbe na svoje liječenje, dodao je Fajerstone. “Sam popis njegovih pritužbi na to zauzima četiri stranice”, kazao je.

Iako je Magnitski prebačen u moskovski zatvor Matroskaja Tišina na dan smrti, većinu pritvorskih dana proveo je u zloglasnom ćelijskom Bloku br.2 u zatvoru Butirka. Roman Popkov bio je aktivista zabranjenog radikalnog ljevičarskog Nacionalnog boljševičkog pokreta koji je proveo dvije godine u istoj zgradi u Butirki i pušten je godinu dana prije smrti Magnitskog.

“Dok sam čitao njegove dnevnike, shvatio sam da se ništa nije promijenilo u posljednjih godinu dana”, rekao je za RFE/RL u decembru 2009. “Mogao sam vidjeti da je ovaj blok ostao komora za mučenje.”

“Oni ubacaju ljude unutra s jednim ciljem — uvjeriti ih u njihovu potpunu bespomoćnost pred sistemom”, dodao je Popkov. “Policijska istražna služba šalje ih Butirku, a uprava Butirke šalje ih u te podrume kako bi bili saglasniji s istražiocima i sudom”.

Kako piše Njujork tajms, u 11 sati 16. novembra zatvorska doktorica Butirke Larisa Litvinova naredila je premještaj Magnitskog u Matroskaju Tišinu jer je njegovo zdravstveno stanje postalo urgentno. Nakon šest sati po njega je stigla hitna pomoć. Stigao je u 18:30. Doktor mu je prepisao lijek protiv bolova, zakazao psihijatrijsko vještačenje i otišao. Osoblje ga je pronašlo bez svijesti na podu ćelije u 21 sat, a pola sata kasnije proglašen je mrtvim.

Kao službeni uzrok smrti naveden je toksični šok i zatajenje srca koje je nastalo uslijed pankreatitisa.

U otvorenom pismu ruskoj vladi u martu 2010., aktivistica za ljudska prava i tadašnja šefica moskovskog Helskinškog kluba Ljudmila Aleksejeva napisala je da je smrt Magnitskog “rezultat namjerno okrutnog postupanja”.

“Službenici Ministarstva unutrašnjih poslova koristili su mučenje kao metodu pritiska na gospodina Sergeja Magnitskog tokom istrage krivičnog slučaja”, napisala je Aleksejeva. “Sergej Magnitski umro je od mučenja koje mu je namjerno naneseno.”

U početnoj istrazi Savjetodavnog odbora Vijeća za ljudska prava u Kremlja zaključeno je da je Magnitski teško pretučen i da mu je uskraćeno liječenje.

Udaranje zlostavljača prava tamo ‘gdje ih najviše boli’

Nakon godina međunarodne kampanje koju su vodili Broudera i drugi, Sjedinjene Države su 2012. donijele originalni Magnitski zakon koji je omogućio Vašingtonu da uvede ciljane sankcije pojedincima u Rusiji optuženim za kršenje ljudskih prava. Sjedinjene Države su 2015. usvojile Globalni zakon Magnitski koji je iste kazne proširio i na navodne zlostavljače prava u drugim zemljama.

Antikorupcijska nevladina organizacija Global vitnes nazvala je američke zakone Magnitski “važnim alatom” u borbi protiv zlostavljanja. “To je uspješan primjer konkretnih akcija koje se poduzmu protiv korumpiranih i najgorih zlostavljača ljudskih prava, koji ih udara tamo gdje najviše boli – po džepu”, napisao je Global vitnes u decembru 2019.

Tokom sljedećih nekoliko godina Kanada, Velika Britanija, Evropska unija i drugi usvojili su slične zakone. Evropska unija je u decembru 2020. usvojila Evropski zakon Magnitski.

Skupa, zakoni su “iz temelja promijenili ulogu ciljanih finansijskih mjera u globalnoj borbi protiv kršenja ljudskih prava i korupcije”, napisao je visoki saradnik Atlantskog vijeća Hagar Hadžar Čemali nakon što je EU usvojila mjeru.

“EU je najavila da će uvesti svoj prvi krug sankcija po ovom zakonu početkom 2021. i očekuje se da će ciljati ne samo one koji su uključeni u smrt Sergeja Magnitskog nego i oni koji su povezani s nedavnim pokušajem ubistva ključnog ruskog opozicionog lidera Alekseja Navaljnog”, napisao je Čemali. “Navaljni je potaknuo EU da cilja na ruske oligarhe i one bliske ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, posebno zbog imovine i posjeda koje imaju u Evropi”.

Brouder je 24. marta na Tviteru objavio: “Aleksej Navaljni kaže da se njegovo zdravlje naglo pogoršalo u zatvoru. Ovako počinje pakao koji Putin sprema za njega. Već sam to vidio sa Sergejem Magnitskim i užasno je. Moramo biti spremni sankcionisati puno više ljudi iz Putinova režima”.

Nakon što je Velika Britanija u julu 2020. uvela sankcije po Magnitski zakonu za 25 Rusa i 20 Saudijaca koji su navodno uključeni u pranje “krvavog novca”, britanski ministar vanjskih poslova Dominik Rab pohvalio je novo diplomatsko sredstvo.

“Mislim da je potpuno ispravno, posebno kao sredstvo vanjske politike, da podvrgnemo odgovorne pojedince… radi zlostavljanja — bilo da se radi o mučenju, vansudskom ubijanju ili šta god to bilo — zamrzavanjem imovine i zabranama viza”, izjavio je tada Rab Rojtersu. “Mislim da je ispravno kao izjava našeg međunarodnog stava reći da ne želimo da ljudi odgovorni za ove užasne zločine, s krvlju na rukama, dolaze u ovu zemlju, obavljaju božićni šoping kupuju Božić u Najtsbridžu ili Kings roudu ili pokušavaju ulagati u britanske banke ili britansku imovinu.”

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov je 26. Marta odbacio većinu paralela između slučajeva Magnitski i Navaljnog. Međutim, istaknuo je kako je Magnitski posthumno osuđen za utaju poreza velikih razmjera u julu 2013.

“Ne vidimo nikakve paralele”, kazao je Peskov, “osim činjenice da je, nažalost, preminuli Magnitski optužen i osuđen. Navaljni je također optužen i osuđen.”

Navaljni je osuđen na dva suđenja na temelju optužbi za finansijski kriminal za koje on i njegove pristalice tvrde da su izmišljene kako bi otupjele njegov izazov Putinu. Također tvrde da je tvrdnja o kršenju uslovnog otpusta koja je rezultirala njegovom sadašnjom zatvorskom kaznom apsurdna i neutemeljena.

Čitajte više