Evropsko partnerstvo sa SAD ima svoju cijenu

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Entoni Blinken obećava NATO obnovljeno partnerstvo sa SAD. Ali pritom nastaju nove obaveze sa visokom cijenom, što može da se vidi na primjeru Kine, smatra Barbara Vezel.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Da budemo sasvim iskreni, tokom haotičnog perioda vladavine Donalda Trampa na neki način je bilo i opušteno. Njegovo okretanje leđa partnerstvu u međunarodnim organizacijama i njegov, skoro pa izlazak iz NATO-a, oslobodili su Evropljane obaveze da rade na političkoj saradnji i zajedničkoj odbrani. S obzirom da je i pitanje krivca bilo razjašnjeno, Evropljani su mogli da se opuste i da sanjaju o strataškoj autonomiji.

Ministar spoljnih poslova SAD-a sada jasno stavlja do znanja da Vašington želi novi početak. On obećava pošten odnos prema partnerima, ukoliko preuzmu svoj dio tereta. Naročito u Njemačkoj vjerovatno niko nije gajio iluziju da je neugodna debata o povećanju izdataka za odbranu sada završena. Naprotiv, ovoj američkoj vladi će biti mnogo teže objasniti spor tempo Berlina.

Hajde da razgovaramo o Kini

Pritom nije samo riječ o novcu i oružju, već i o drugim temama. Njih bi trebalo prilagoditi promijenjenim prijetnjama, zahtjeva Blinken. O tome se u Evropi već dugo razgovora, ali do sada je malo šta postignuto. Entoni Blinken pritom želi sveobuhvatni pristup: pored magičnog cilja od dva-procenta izdvajanja za vojsku, traže se i političke vještine. To bi moglo da otvori nove mogućnosti za njemačku vladu, za jačanje NATO alijanse iznutra, kroz logističku ili privrednu pomoć zemljama članicama.

„Pojedini naši partneri se kreću u pogrešnom smjeru”, kazao je ministar spoljnih poslova SAD-a. Pritom misli na Rusiju, a još više na Kinu. Nakon posljednjeg sastanka odnosi između Pekinga i Vašingtona su vidno pogoršani. Blinken međutim priznaje da je za neke Evropljane odnos prema Kini veoma složen i da nije uvijek na istoj liniji sa SAD.

I pored toga, on preporučuje zajedničko suočavanje sa prijetnjama koje dolaze od strane nove, agresivne kineske politike. Trebalo bi popuniti praznine u tehnologiji i infrastrukturi koje Kina koristi kako bi izvršila pritisak. Svima nam je poznata lista strateških proizvoda koje Peking može da iskoristi kao političku polugu ka Evropi.

Sukob je već počeo

Početkom sedmice EU je već mogla da iskusi kakvu cijenu bi moglo da ima suprotstavljanje predsjedniku Siju. Sankcije protiv pojedinih partijskih kadrova iz Sinkjang, zbog progona Ujgura, u osnovi su bile diplomatski umjerene. Reakcije iz Pekinga su međeutim bile pretjerane i neumjerene. To bi sada EU moglo da košta investicionog sporazuma, koji je potpisan u decembru.

Taj ugovor je bio važan Angeli Merkel, ali zapravo je to stara politika. Kao prvo, greška je bila što se sa njim žurilo, prije nego što je Džo Bajden stupio na dužnost. Drugo, takav sporazum ne može da utiče na novu, agresivnu politiku Pekinga. Samo ako Evropljani zajedno sa Amerikancima formiraju front, šteta za kinesku privredu bi mogla da bude toliko velika da bi kompromisi onda bili takoreći iznuđeni.

Odbrana i politika su nerazdvojni

Ono što takođe predviđa nova linija američke vlade, je to da NATO mora više da se uključi u politiku. To je tražio i francuski predsjednik Makron u govoru o „klinički-mrtvom“ NATO savezu. Ali to nije tako jednostavno, jer za to je potrebna radikalan zaokret u svakodnevici Alijanse. Umjesto organizovanja vojnih manevara, zemlje članice bi morale da razviju strategije: recimo kako da se odgovori na rusku ekspanziju ili na planove o naoružavanju.

Entoni Blinken ponovo na dnevni red stavlja i odbranu demokratskih vrijednosti. Dakle, stavlja tačku na ljubav Donalda Trampa prema malim i velikim diktatorima ovog svijeta. Sada mora da se ustane ukoliko se podrivaju demokratija i ljudska prava. Evropljani bi najprije mogli da krenu od svoje kuće i nekih novijih članica, a zatim da nastave sa NATO partnerom Turskom.

Sa jedne strane povratak partnerstvu sa SAD predstavlja olakšanje sa evropske vlade. Sa druge strane trebalo bi da im bude jasno da naredne godine neće biti nužno ugodnije i da to partnerstvo može da ima veliku političku cijenu.

Čitajte više