Turska se povlači iz Istanbulske konvencije

Nastanak Istanbulske konvencije vezan je za slučaj obiteljskog nasilja i ubojstva baš u Turskoj iz 2002. godine, kada je Nahida Opuz potražila pomoć na Europskom sudu za ljudska prava jer je njen tadašnji muž, koji je kasnije i ubio njezinu majku, za dva pokušaja ubojstva dobio tek tri mjeseca zatvora.
Turska se povlači iz Istanbulske konvencije_605aace8adcef.jpeg
Novo!
Close
Sačuvajte članke sa nalogom

Nakon što se prijavite preko Cafe Sandžak, možete sačuvati priče i lako ih pregledavati kasnije na bilo kojem uređaju.

Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku

Turski predsjednik Tayyip Erdogan ove subote objavio je dekret o povlačenju Turske iz Istanbulske konvencije, odnosno Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Istanbulska konvencija prvi je međunarodni obvezujući dokument u svijetu za borbu i sprečavanje nasilja nad ženama, koji pokriva teme poput dječjih brakova, silovanja u braku, nasilja u obitelji i genitalnog sakaćenja. Nastanak Istanbulske konvencije vezan je za slučaj obiteljskog nasilja i ubojstva baš u Turskoj iz 2002. godine, kada je Nahida Opuz potražila pomoć na Europskom sudu za ljudska prava jer je njen tadašnji muž, koji je kasnije i ubio njezinu majku, za dva pokušaja ubojstva dobio tek tri mjeseca zatvora. Erdogan je u funkciji premijera potpisao Konvenciju 2011. u Istanbulu, a 2014. Turska je postala prva zemlja koja ju je ratificirala. Vladajuća stranka AKP u međuvremenu se priklonila konzervativnim grupama koje tvrde da Konvencija predstavlja prijetnju tradicionalnim obiteljskim vrijednostima i da promiče LGBTQI zajednicu. Razlozi za povlačenje iz Istanbulske konvencije, kao i u Poljskoj koja također razmatra povlačenje, zasnivaju se na tvrdnjama o podrivanju nacionalnog suvereniteta od strane Europske unije i uništavanju tradicionalnih obiteljskih vrijednosti. Iako se u samom tekstu konvencije nigdje ne spominju LGBTQI osobe, konvencija je optužena za promoviranje njihovih prava, kao i za famoznu “rodnu ideologiju“ zato što se u tekstu koristi pojam roda.

Javna rasprava oko Konvencije dosegla je vrhunac u kolovozu 2020., kada su vjerske i konzervativne grupe počele s intenzivnim lobiranjem protiv konvencije, optužujući je za degradaciju obiteljskih vrijednosti i “raspad obitelji“, odnosno učestale razvode i odgađanje stupanja u brak. Kada je vlada još u kolovozu najavila da razmatra povlačenje iz sporazuma, tisuće prosvjednica/ika izašle su na ulice, a odluka o Istanbulskoj konvenciji je zbog toga odgođena. Prosvjednici su tada upozoravali na učestalost nasilja nad ženama i ubojstava žena u Turskoj, kao i na nesposobnost i nevoljkost policije i sudova da pomognu žrtvama nasilja koje traže pomoć. Prema podacima turske nevladine organizacije WWHR, samo 7% žena koje dožive nasilje prijave slučaj policiji. Od toga 4% slučajeva dospije na sud, od čega samo 21% završi osuđujućom presudom – a i tada su kazne blage.

Nakon negativnih reakcija Europske unije i SAD-a na predsjednikovu odluku o povlačenju Turske iz Konvencije, kao i novih prosvjeda diljem zemlje, Uprava za komunikacije Predsjedništva Turske jučer (22. ožujka) je objavila pisanu izjavu u kojoj stoji da je Konvencija inicijalno osmišljena za zaštitu ženskih prava, ali ju je u međuvremenu “preotela“ grupa ljudi koja pokušava “normalizirati homoseksualnost – što je nespojivo s društvenim i obiteljskim vrijednostima Turske”. U izjavi se navodi da će Turska poduzeti dodatne korake kako bi poboljšala učinkovitost postojećih mjera protiv nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, kao dio Akcijskog plana o ljudskim pravima koji je objavljen početkom ožujka. Ministrica obiteljske i socijalne politike Zehra Zumrut Selcuk objavom na Twitteru pokušala je uvjeriti javnost da je turski pravosudni sustav dovoljno snažan da može primijeniti nove propise te da je garancija ženskih prava prisutna u trenutnim zakonima i ustavu.

Međutim, organizacije za ženska prava upozoravaju da su nasilje nad ženama i ubojstva žena u porastu u Turskoj, na što je ministar unutarnjih poslova  Süleyman Soylu – koji je svojedobno LGBT osobe prozvao pervertitima na svojem Twitteru – izjavio da se radi o “potpunoj laži“. Iako Turska u službenoj statistici ne odvaja brojke o ubojstvima prema spolu, prema organizacijama za ženska prava samo u ovoj godini ubijeno je oko 80 žena, a u 2020. godini njih 409.

Heftični bilten

Nikad više ne propustite veliku priču od Sandžaklije. Prijavite se za Heftični Bilten i svake hefte primajte e-mail s pričama koje morate pročitati.

Čitajte više

Slušajte audio izdanja magazina Sandžaklija

HEFTIČNI BILTEN

Prijavom na Heftični Bilten slažete se sa Uslovima korišćenja i politikom privatnosti.