Razvoj sela mora biti strateški bitna tema

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Predsjednik Stranke pravde i pomirenja narodni poslanik akademik Muamer Zukorlić kazao da tema razvoja sela treba da predstavlja jednu od bazičnih i strateški bitnih tema u pogledu budućnosti zemlje.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Poslanici Skupštine Srbije započeli su Četvrtu sjednicu Prvog redovnog zasijedanja na kojoj razmatraju potvrđivanje Ugovora o zajmu od Evropske banke za obnovu i razvoj od 18 miliona eura za Projekat izgradnje širokopojasne komunikacione infrastrukture u ruralnim predjelima kojim je predviđeno da oko 80.000 domaćinstava u 500 seoskih naselja do kraja 2023. godine dobije brzi internet.

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja narodni poslanik akademik Muamer Zukorlić kazao da tema razvoja sela treba da predstavlja jednu od bazičnih i strateški bitnih tema u pogledu budućnosti zemlje.

– Značaj sela se kod nas uglavnom tretira parcijalno ili partikularno ili po određenim segmentima. Sve to ukazuje da većina političkih faktora, državnih organa i institucija u ovoj zemlji razumiju značaj sela. Ipak nam nedostaje jedan slojevitiji pristup selu ili mislim da nam još malo fali u samoj svijesti kako nas koji predstavljamo narod, ali isto tako i ostalih subjekata u ovoj zemlji, kako na personalnom, tako i u kolektivnom ili zvaničnom planu. Neodstaje još malo svijesti u pogledu toga da pitanje sela nije samo pitanje pojedinih problema sa kojima se stanovnici ove zemlje na selu suočavaju, već da je tema razvoja sela nešto što predstavlja jednu od bazičnih i strateški bitnih tema u pogledu budućnosti ove zemlje. Tako da pitanje sela nije samo pitanje stanja građana koji tamo žive, već je to pitanje raznih trasa ili traka u našoj budućnosti, prije svega tu mislim na problem same demografije. Dakle, čuli smo i slušamo jako puno stavova i mišljenja u pogledu naše demografske politike, koja nastoji da nađe odgovor na negativne procese u ovoj zemlji. Istina, ova tema je slojevita i ona se ne može vezati samo za selo, ali se može i mora povezati veoma značajno sa selom. Ako uzmemo u obzir historijsko iskustvo ljudskoga roda, nesporno ćemo doći do zaključka da ne postoji primjer u kome su gradovi opstali ukoliko su izgubili zaleđe sela. Ne postoji niti na jednoj tački zemaljske kugle, niti u jednom historijskom periodu ili momentu da su gusto naseljeni gradovi, veliki gradovi, mali gradovi, bilo koji gradovi opstali ukoliko nisu imali živo ili intenzivno zaleđe sela. Onog trenutka kada nestanu sela gradovi nemaju nikakve šanse.

Akademik Zukorlić ukazao na problem demografske erozije stanovništva.

– Ukoliko pratimo migraciona kretanja građana ove zemlje, nesporno ćemo zaključiti da su najprije krenula iseljavanja sa onih sela koja su najugroženija, tačnije, najprije su građani krenuli iseljavati ili bježati, ako mogu tako kazati, iz onih seoskih područja gdje su najteži životni uvjeti, bilo da su u pitanu klimatski uslovi ili infrastruktura, udaljenost ili razni drugi problemi, ali definitivno su građani najprije krenuli napuštati ta sela. To su najčešće sela visokih nadmorskih visina, jer su ona najugroženija, sa najlošijom infrastrukturom, i sa posebno lošim uslovima, prije svega klimatskim uslovima. Tamo smo najprije naišli na demografsku pustoš kada je u pitanju naša zemlja, odnosno naše selo. Poslije toga ide iseljavanje srednje visokih sela, potom niskih sela, a poslije toga kreće iseljavanje manjih gradova ka većim gradovima, a onda tako dalje ide i curenje većih gradova. Prema tome, pitanje pristupanja selu, naravno i kroz temu komunikacione infrastrukture i u segmentu interneta, što je današnja naša tema, ali i u svim drugim segmentima nije samo pitanje rješavanja određenih konkretnih problema, već je pitanje naše strateške orijentacije u pogledu zaustavljanja demografske erozije koja, kao što evo i vidite, toliko je prisutna i toliko prijeteća da se bojim da nije dovoljno da po određenim segmentima rješavamo ovo pitanje i da imamo u našim izvještajima određene pomake, a da idalje ne uspjevamo zaustavljati tu eroziju.

Ukazao kako su određene zemlje riješile ovaj problem.

– Ukoliko želimo poslužiti se određenim iskustvima, možemo dvije zemlje izdvojiti u ovom našem vremenu u kojem živimo, a koje su radile na pitanju demografije, odnosno negativnih migracionih kretanja. Zemlje koje su uspjele da budu najznačajnije useljeničke zemlje. Pitanje Izraela koji jeste najuspješnija useljenička zemlja, ne možemo tu previše naučiti, ali pitanje Irske, ona je recimo bila 60-tih godina u goroj ili težoj poziciji nego što smo mi sada i ostale zemlje Balkana. To je bila zemlja koju su svakodnevno napuštali njeni građani. Tamošnje vlasti, tamošnje politike su shvatile ozbiljnost i opasnost situacije, sjeli i sačinili programe zaustavljanja negativnih migracionih kretanja i uspjeli, ne tako brzo, već za neke dvije decenije, da potpuno okrenu točak njihove historije u tom pogledu, kaže akademik Muamer Zukorlić.
Akademik Zukorlić kazao da se stanovništvo treba motivisati poreskim olakšicama i stvaranje uslova za normalan život na selu. Ukazao i na kulturološki problem “propadanja” sela.

– Oni su shvatili da moraju da naprave radikalan zakoret i temeljit program koji je krenuo od krupnih koraka. Prvo su krenuli od poreskih olakšica za investiranja u seoska područja. Šta je ključni momenat da biste vi jednog stanovnika okrenuli od pravca bježanja prema pravcu ostajanja ili prema pravcu dolaska? Motiv. On mora biti motivisan. On mora imati veliki motiv, ne mali motiv. To naravno nije lahko. Taj program mora sadržati ove mjere o kojima govorim. Dakle, i poreske olakšice i stvaranje uslova za normalan život na selu. Ni to neće biti dovoljno, jer ovdje postoji jedan kulturološki problem. Mi smo, pogotovo su stanovnici sela su sela proglasila propalim. Vi imate problem u većini sela koja su u teškom stanju, da se smatra onaj koji nije mogao da pobjegne sa sela, da je on neuspješan. Da samo onaj koji je uspio po pobjegne sa sela da je on uspješan. Ovi što su ostali su jadnici koji se nisu snašli i za onog koji pobjegao se ne kaže da je otišao, da se iselio, nego da se snašao, on je sposoban. Dakle, moramo proraditi i kulturološki da pokažemo da život na selu može biti standardno kvalitetniji, može biti kvalitetnijeg standarda nego život u gradu, da život na selu može biti elitan. Naravno, onaj koji ima uvid u to kako se u velikim centrima i razvijenim zemljama živi zna da npr. u Njujorku do 30 kilometara izvan grada živi elita, žive najbogatiji ljudi, od 30 do 100 kliometara izvan Njujorka živi srednja klasa, a u Njujorku živi sirotinja kada je u pitanju stanovanje. Dakle, nama je potreban jedan cjelovit front, jedan cjelovit savez kulturološki, politički, medijski, ekonomski u kome bismo prevazišli neku vrstu dnevno-političke, populističke priče gdje ćemo nešto kazati kako bismo fascinirali našu ciljnu grupu birača, a poslije to zaboraviti. Treba nam da duboko zaoremo. Moramo napraviti program koji će biti baziran na hrabrosti i odlučnosti i koji neće biti vezan niti za samo jednu stranku, niti samo za jedan valdajući period, on mora biti dugoročni, strateški razvoj.

Kazao da je izgradnja puteva na Pešteru podigla kvalitet života.

– Mi smo na Pešteru posljednjih godina zajedno sa Vladom R. Srbije napravili značajne korake. Tamo su ljudi bili najugroženija kategorija u ovoj zemlji zbog puta. Uspjeli smo izgraditi tkz. “Peštersku magistralu” koja je preporodila taj svijet. Samo zahvaljujući tom putu već imate ljude iz dijaspore koji počinju da investiraju. Svakako da će Koridor 11 koji prolazi preko Peštera označiti novu stranicu historije za cjelokupno područje i da ćemo u značajnoj mjeri ovaj program moći da naslanjamo na ove velike projekte.

Akademik Zukorlić još jednom pozvao državu da zaštiti građane, podsjetio na primjer nepravde prema malinarima u Priboju.

– Moramo naći puteve da ljude zaštitimo. Najviši stepen patriotizma jeste napraviti takav sistem gdje će cjelokupni krvotok države procirkulisati do najudaljenije tačke ove zemlje i gdje će onaj siromašni građanin znati da centralni organi zemlje u Beogradu, znaju za njega, brinu, osjećaju, bilo da je u pitanju seljak kome je neko oteo maline i nestao, ta sirotinja samo zna da se javi nekom od naših političkih predstavnika koga zna na terenu i da kaže mi ne možemo dalje. Ti ljudi ukoliko im ne pomognemo da naplate svoje ništa im ne preostaje nego da se pokupe i odu. Takvih primjera je jako puno. Država mora biti zaštitnik svom građaninu.

Čitajte više