Ponavljanje izdajnika

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Nije prvi puta da Nedžad udara na Aliju Izetbegovića, prvog Predsjednika R BiH i vrhovnog komandanta Armije R BiH, ali zadnjim tekstom o "dinastiji Izetbegovića" preskočio je i najvišu ljestvicu sopstvenog zla.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Mislili smo da poslije agresije na R BiH i izdaje ratnog zločinca Fikreta Abdića, Bošnjaci neće imati tolika iskušenja po opstanak i izdajnike koji za par stotina maraka prodaju čast za vlast, a vlast ne daju ni za šta.

Međutim, živimo vakat u kojem se ne puca, ali u kojem se Bošnjacima razvlači pamet raznim psiho-medijskim pritiscima, toliko opako, zlohudo i strastveno, da nam pokušaj ratnog zločinca Mladića, razvlačenja pameti Bošnjacima dođe kao predgovor, ovome čemu trenutno svjedočimo.

Neki bi rekli da se pojedinci pobjeđuju ignorisanjem, što bi i moglo biti prihvaćeno, da nas historija ne uči da zapisano ostaje kao trajno svjedočanstvo. S toga nam je obaveza na zapisanu laž odgovoriti napisanom istinom.

Bili smo ubijeđeni da poslije ratnog zločinca Abdića teško će se poroditi izdajnik takvog kalibra, međutim, prevarili smo se.

Poslije Fikreta, opet Fikreti, samo u miru, bez vatrenog oružja, sa perima umočenim u tintu izdaje, u službi provođenja Memoranduma II SANU-a. Spremni da za vlastitu korist izdaju sve svetinje za koje smo dali najbolje što smo imali, sinove i kćeri bosanske.

Jedan od takvih, neumorni pregalac u službi poniženja, odrođenja, kriminaliziranja, zločiniziranja, minimiziranja, utapanja Bošnjaka je i Nedžad Latić, koji svojim zlom od pisane riječi direktno služi najmračnijim silama koje nasrću na Bosnu i Bošnjake.

Odavno je Latić oblatio sve što vrijedi u Bošnjaka, ali mu izgleda malo, nije mu dovoljno što od njegovog jezika i ruku nisu mirni živi Bošnjaci, sad mu se apetit otvorio i na one koji su već s onu stranu rijeke. Nije prvi puta da Nedžad udara na Aliju Izetbegovića, prvog Predsjednika R BiH i vrhovnog komandanta Armije R BiH, ali zadnjim tekstom o “dinastiji Izetbegovića” preskočio je i najvišu ljestvicu sopstvenog zla. Pripisivati Aliji I. izdaju, kriviti ga za stotine hiljada ubijenih Bošnjaka, za ne sprečavanje agresije i potvrđivati riječi ratnog zločinca pravosnažno osuđenog za genocid Radovana Karadžića, o vođenju Bošnjaka u nestanak, je mirnodopski abdićevizam s jasnim ciljem relativiziranja genocida i prekrajanja karaktera rata u R BiH od agresije u građanski rat. Po Latiću, Alija I. je kriv što Srbi sanjaju vjekovni san o “velikoj Srbiji” i što su im upravo Bošnjaci jedina prepreka do ostvarenja istog. Po njemu, Alija je kriv što je tzv. JNA hiljadu petsto komada artiljerijskog naoružanja ukopala na brdima oko Sarajeva i 1425 dana držala u opsadi. Alija je po Nedžadu kriv i za Rezoluciju 713 kojom su nam UN uvele embargo na oružje i oduzele osnovno ljudsko pravo, pravo na odbranu. Alija je kriv i što je potpisan nepravedan mir i što su nas upravo ti iz međunarodne zajednice spriječili da oslobodimo okupirani dio R BiH, kad smo iz obrambenog prešli u oslobodilački rat. Smeta Nedžadu porodica Izetbegović, vjerojatno misli da bi ih on mogao zamijeniti, da je sposoban voditi državu i narod. Za cijeli Svijet Alija Izetbegović je državnik, mislilac, humanista, samo za Nedžada i njegove nalogodavce, Alija je naivac, umišljeni lider, krivac za rat u Bosni.

Kad umočiš pero u tintu dušmanluka, onda ti svetinja postaje meta, brat tuđin, a tuđin brat. Pa onda okineš po svome, udaraš jer znaš gdje boli. A Nedžad zna šta radi, i zašto radi to što radi. Kad od Alije Izetbegovića, prvog Predsjednika R BiH i vrhovnog komandanta Armije R BiH, stvoriš mit izdaji i umišljenom lideru, spremnom da za vlast proda narod, onda agresija i genocid nemaju smisao. Interpretacija istine o karakteru rata i genocidu dobiva potpuno drugu dimenziju. Upravo onakvu kakvom žele da je predstave lučonoše Memoranduma II SANU-a, gdje su sve tri strane iste, gdje su svi zločinci, a Bošnjaci su krivi što su svojim postojanjem “primorali” Srbe da ih biološki unište.

Previše bi se toga moglo napisati. Debela je knjiga izdaje Bosne. Mnogo se Fikreta u miru izrodilo, a abdičevizam živi u punoj snazi i svojim novčanicama rovi i tamo gdje burgija neće. Kome nije jasno ko je ovdje kome komandir i ko iz čije čase kusa neka posjeti portal Latića i vidi čije tekstove prenosi, kao znak slaganja i dijeljenja stavova.

Samo jedan u nizu takvih tekstova je i tekst izvjesnog Đ. Alibegića sa autonomaškog izdajničkog portala Cross Atlantik, o sarajeskoj berzi u kojem su napadnuti generali Dudaković i Mahmuljin i oslovljeni sa “ratni zločinci” i gdje autor izražava radost što je general Dudaković preživio coronu, kako bi mogao dočekati presudu i po autorovoj bolesnoj želji biti proglašen „krivim“.

Nikad u Bosni o martu nije pao snijeg, a da zvijer nije ostavila trag. Sad je do nas da te tragove vidimo i da se okrenemo u suprotnom smjeru, odnosno prema onima na koje upravo ove zvijeri reže i čija imena ispisuju perom umočenim u tintu izdaje.

Čitajte više