Eksplozija od koje je oslijepio nije zaustavila bivšeg afganistanskog policajca da razminira bombe 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email
Nakibullah je izgubio vid i posao afganistanskog policajca kad mu je improvizirana eksplozivna naprava (IED) eksplodirala u lice prije osam godina.
Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

Nakibullah je izgubio vid i posao afganistanskog policajca kad mu je improvizirana eksplozivna naprava (IED) eksplodirala u lice prije osam godina.

No, to što je oslijepio nije spriječilo 39-godišnjeg bivšeg zapovjednika policije da podijeli svoje znanje s policijom o razminiranju na prvim borbenim punktovima oko svoga rodnoga grada Tarin Kovta, glavnoga grada južne pokrajine Uruzgan.

Službenici bivše policijske jedinice također ga ponekad pozivaju da ide u misije i pomaže im u uklanjanju bombi uz cestu koje su podmetnuli talibani, koji kontroliraju većinu ruralnog teritorija u provinciji.

“Činim to jer su ti mladi vojnici naš vlastiti narod”, kaže Nakibullah, koji se pridružio afganistanskoj policiji 2002. godine i zapovijedao kontrolnom tačkom u Sur Murghabu na periferiji Tarin Kovta dok nije oslijepio.

“Ako ih mogu osposobiti i podijeliti svoja iskustva kako bih spriječio smrt i ozljede, to je veliko postignuće”, rekao je Nakibullah za Gandhara servis Radija Slobodna Evropa.

“Također, ovo je naša domovina. Kao bivši službenik osiguranja, smatram svojom odgovornošću štititi sestre i braću.”

„Naslijeđe mina“ protiv talibanskih eksplozivnih naprava

Neprofitna grupa za razminiranje sa sjedištem u Britaniji HALO Trust procijenila je početkom 2004. da su sovjetske trupe, afganistanske vladine snage i suparničke mudžahedinske frakcije koje su se borile za kontrolu nad zemljom tokom osamdesetih i devedesetih ostavile gotovo pola miliona nagaznih mina.

HALO Trust sada kaže da je više od 80 posto tih takozvanih “naslijeđenih mina” razminirano.

Unatoč tome, u posljednjih pet godina u Afganistanu raste broj žrtava improviziranih eksplozivnih naprava.

HALO Trust kaže da je jasno da talibanski IED i neeksplodirana ubojna sredstva iz zračnih napada pod vodstvom NATO-a sada predstavljaju veću prijetnju afganistanskim civilima od “naslijeđenih mina”.

Ali hiljade civilnih deminera koji su radili u Afganistanu od dolaska američkih snaga potkraj 2001. drže se podalje od aktivnih borbenih zona u kojima rat i dalje bjesni.

Od više od 72.000 nagaznih mina i eksplozivnih naprava koje je HALO Trust deaktivirao 2020. godine, samo je 226 “napuštenih improviziranih mina” iz posljednja dva desetljeća.

Odlaganje eksplozivnih sredstava u trenutnim borbenim zonama prepušteno je uglavnom snagama koalicije predvođene SAD-om – koja uključuje afganistansku policiju poput one u bivšoj Nakibullahovoj jedinici.

Nakibullah kaže da nedostaje odgovarajuća obuka za afganistansku policiju u specijaliziranom području razminiranja.

“Nisam imao nikakvu posebnu obuku za razminiranje”, kaže Nakibullah za Radio Slobodna Evropa.

“U svojoj kratkoj policijskoj obuci naučio sam neke osnovne stvari o [konvencionalnim] minama. Ali ovdje u Uruzganu nismo suočeni s konvencionalnim ratom.”

“Ovdje se rat temelji na lokalnoj i domaćoj [gerilskoj] taktici”, kaže on.

“Talibani su došli i postavili [improvizirane] mine posvuda, pa sam se koristio različitim metodama kako bih ih rasklopio i naučio sam da ih deaktiviram.”

“Dok sam radio kao policajac, svakodnevno bismo nailazili na mine na cestama, selima i ratnim zonama. I morali smo ih sklanjati. Naišao sam na puno IED-ova koje su postavili talibani”, kaže Nakibullah objašnjavajući kako je stekao iskustvo.

“Razminirao sam ih stotine. Četrnaest ih je eksplodiralo dok sam ih uklanjao”, kaže.

“Nisu me ozlijedile. Ali ozlijeđen sam 15. eksplozijom.”

Većina talibanskih naprava koje je Nakibullah deaktivirao tokom svog desetljeća u afganistanskoj policiji napravljene su s pet komponenata, kako je opisalo američko Ministarstvo za nacionalnu sigurnost – sklopkom, izvorom napajanja, pokretačem, spremnikom i eksplozivnim punjenjem.

No Nakibullah kaže da su talibani tokom godina prilagodili svoje tehnike izrade bombi kako bi izgradili improvizirane mine koje su složenije i opasnije za uklanjanje.

“Mina koja me ozlijedila i oslijepila prije osam godina postavljena je vrlo vješto, koristeći neke nove taktike s kojima se nikada prije nisam susreo”, kaže on.

“Upotrijebili su nekoliko pokretačkih uređaja.”

“Prvo bismo izvadili IED iz zemlje”, objašnjava.

“Tada bismo je izolirali ili izazvali kontroliranu eksploziju.”

“Ova je imala daljinski upravljač i još jedan uređaj ispod mine, tako da ga nije bilo lako izvući sa zemlje”, kaže Nakibullah.

“Uspio sam prekinuti linije daljinskog upravljanja. Ali kad sam ga pokušao izvući iz zemlje pomoću ‘kandže’, čvrsto se zalijepio za tlo i eksplodirao.”

Eksplozija je poslala fragmente gelera iznad Nakibullahove glave dok je ležao ravno na tlu okrenut prema IED-u. Ali uhvatio ga je udarni val i nalet vrućine.

“Budući da je drška moje ‘kandže’ bila kratka i ležao sam blizu nje na prsima, ozlijeđen sam u eksploziji, a oči su mi najviše oštećene”, objasnio je.

Glas iskustva

Policija koju je Naqibullah obučio kaže da im je njegov rad spasio život.

“Od Nakibullaha smo mnogo naučili na vojnom polju”, kaže Najibullah, časnik policije iz četvrti Čora u Tarin Kovtu.

“Pružio nam je obuku koja nas je naučila mnogim stvarima o tome kako postupati s minama i o borbenim tehnikama”, kaže Najibullah. “Mnogo je pomoglo.”

“Prije njegovog treninga nismo borbu shvaćali baš ozbiljno”, nastavio je. “Kretali bismo se u područja bez procjene rizičnosti. Nismo obraćali mnogo pažnje na to što su mine niti kako se nositi s njima. Tako da smo imali mnogo žrtava. Ali naučili smo od Nakibullaha.”

“Nakibullah dolazi na naše položaje, a ponekad ide i na prve linije”, rekao je Basir Ahmad, 25-godišnji policajac iz Tarin Kovta.

„Kad god se pronađe IED, ljudi i dalje pozivaju Nakibullaha da pomogne. Uz njegovu pomoć, mnogi su policajci spašeni od eksplozija.”

“Naučio nas je nekim načinima kako ih deaktivirati”, objašnjava Ahmad.

“Također nam je pokazao kako i gdje neprijatelj postavlja mine i kako se koriste. Pokazao nam je kako tražiti žice u blizini IED-a od kojeg električni kratki spoj ulazi u uređaj i uzrokuje eksploziju.”

Nakibullah kaže da je jedna važna lekcija koju dijeli s neiskusnim policajcima kako uočiti tragove koji pokazuju da je postavljen IED.

“Prema mom iskustvu, sa svježe zatrpanim minama, ako kiša pada, tlo je malo niže od ostatka površine oko mjesta na kojem je postavljena mina”, objašnjava. “Ako ne padne kiša, novo tlo bit će vidljivo oko njega i oko sebe će imati mnogo otisaka stopala, kao i druge znakove koji mogu pokazati da na ovom mjestu postoji nešto što treba pažljivo pogledati.”

“Ponekad se IED može izvući iz zemlje pomoću dugog štapa s ‘kandžom’, a zatim možemo iz daljine pucati u njega kako bi eksplodirao”, kaže on. “Ili ako ima daljinski upravljač, možemo ga spojiti s dodatnim vodovima i spojiti na akumulator automobila.”

“Policija u Uruzganu još uvijek nema nikakvu drugu opremu za razminiranje”, jada se Nakibullah.

Rad bez plaće

Nakibullahu je život težak otkako je oslijepio, posebno pokušavajući osigurati suprugu i petero djece, a također dobiti i tretman koji bi mu mogao djelomično vratiti vid.

Ubrzo nakon što je oslijepio, Nakibullah je poslan u Indiju na liječenje. No, operacija oka bila je neuspješna.

Liječnici su mu rekli da bi mogao povratiti malo vida ako se vrati specijalistima u Indiji na daljnje liječenje.

No bez prihoda i s mukom da kupi hranu za svoju obitelj, nema financijskih sredstava za ponovno putovanje u Indiju.

“Vlada mi je u početku platila mali iznos za liječenje kad sam bio ozlijeđen”, kaže.

“Ali to me koštalo višestruko više. Od tada sam cijelo svoje liječenje platio o svom trošku [i potrošio] mnogo novca za svoje liječenje u ovih osam godina.”

Zapravo, Nakibullah kaže da sada duguje više od 10.000 američkih dolara prijateljima i rođacima koji su mu posudili novac za liječenje.

“Svi oni žele da im vratim novac i niko mi više neće posuditi novac”, kaže.

Kako bi prehranio obitelj, ponekad odšeta do obližnje džamije – u pratnji svog najstarijeg sina, desetogodišnjeg Kasima – i moli za milostinju od vjernika.

“Kao što znate, nije lako imati obitelj kad ne možete raditi i nemate nikakvih prihoda”, kaže.

“Da nisam slijep, mogao bih raditi bilo koji posao da uzdržavam svoju obitelj.”

Afganistanski policajac Najibullah, kojeg je obučavao Nakibullah, opisuje oslijepljenog bivšeg policajca kao “snažnog čovjeka”.

“Iako je slijep, može nam davati upute”, kaže Najibullah. “Voli svoju domovinu i još je odlučan da služi. Također pozivamo vladu da se pobrine za Nakibullaha – da mu pomogne u liječenju i financijskoj potpori.”

No Nakibullah kaže da mu “ni vlada ni bilo ko drugi ništa nisu dali” za obuku i razminiranje koje obavlja.

“Liječnici su mi rekli da mogu vratiti dio vida ako se pravilno liječim”, kaže.

“Afganistanska vlada može mi u tome pomoći. Vlada bi mi također mogla pomoći u pružanju dobrog obrazovanja za djecu.”

Čitajte više