Ovaj članak može da se sluša Poslušajte tekst koji slijedi u nastavku
Hiljade Romkinja morale su se podvrgnuti sterilizaciji tokom 1970-ih i 1980-ih, ali i u prvih nekoliko godina nakon pada komunizma u Čehoslovačkoj. Nakon nekoliko prethodno neuspjelih pokušaja, češki zastupnički dom odobrio je 10. marta u prvom čitanju nacrt Zakona o obeštećenju žrtava prisilne sterilizacije, koji predviđa jednokratnu odštetu od 300.000 kruna (približno 12.000 eura). Međutim, još se čeka stupanje na snagu zakona, jer ga moraju odobriti oba doma parlamenta prije parlamentarnih izbora u oktobru. U protivnom će se o njemu morati iznova pregovarati i krenuti od početka.
Međutim, prema riječima Helene Válkováe, podnositeljice zahtjeva o zakonskoj inicijativi, članice vladajućeg pokreta ANO, vladine povjerenicieza ljudska prava i bivše ministrice pravde, postoji velika nada da se zakon usvoji.
Velika podrška isplati obeštećenja
“Nakon što sam preuzela mjesto povjerenice za ljudska prava, napravila sam listu problema koje je trebalo riješiti i ovo pitanje je bilo jedno od njih,” rekla je za DW Válková. Uspjelo joj je dobiti podršku cijelog političkog spektra za prijedlog obeštećenja Romkinja s izuzetkom desničarskog ekstremističkog pokreta „Sloboda i direktna demokratija”.
Válková smatra presudnim ne samo lakoću s kojom je Zastupnički dom usvojio Zakon o novčanoj naknadi žrtvama (za zakon je glasalo 77 od 99 prisutnih zastupnika), već i brzinu rasprave koja je omogućila njegovo provođenje. “To daje stvarnu nadu da bi zakon mogao biti usvojen prije izbora. To je također važno jer su sterilizirane žene, na koje se zakon odnosi, već u dobi između šezdeset i sedamdeset godina. U protivnom bi morale čekati još nekoliko godina. Nisam željela da do toga dođe. ”
Monstruoznost eugenike (rasne higijene)
Zakon zahtijeva od žena, koje su bile podvrgnute prisilnoj sterilizaciji, da to dokažu kako bi imale pravo na odštetu. Posebna komisija Ministarstva zdravlja trebala bi procijeniti ko na to ima pravo. “Da bi se nacrt zakona mogao provesti, morali su biti napravljeni jasni uvjeti za dodjelu rješenja o pretrpljenoj šteti i boli. Također je bilo važno napomenuti da danas nema nekoliko hiljada oštećenih, koji imaju pravo na naknadu, već, kako se procjenjuje, svega 400. Stoga nadoknada neće koštati milijarde kruna, kao što se ranije govorilo “, podvukla je Válková za DW.
Prema njenim riječima, iznos jednokratne naknade od 300.000 kruna određen je na osnovu presuda evropskih sudova. Slovačke Romkinje tužile su Slovačku zbog prisilne sterilizacije i dobile su pravo na odštetu u visini one koja je u takvim slučajevima uobičajena u Češkoj.
Iako se češka država 2009. godine ispričala za prisilnu sterilizaciju, prema mišljenju određenog broja čeških političara, ona je imala dug prema žrtvama i morala je da isplati novčanu naknadu. “Naknada štete žrtvama ilegalne sterilizacije riješila bi slučaj ozbiljnog kršenja ljudskih prava i istovremeno poslala jasan signal našem društvu da se slične eugeničke monstruoznosti ne ponavljaju u našem društvu”, rekla je Pavla Golasowska, članica Zastupničkog doma. “Stotine Romkinja, koje su sterilizirane bez saglasnosti i pristanka… ostale su u Češkoj bez bilo kakve odštete. Mnoge žrtve, podvrgnute ovom zahvatu prije 1989. godine, umrle su bez ikakve nadoknade.”
Državna politika komunističkog režima
Za sada nema preciznih statističkih podataka o tome koliko je hiljada, uglavnom žena Romkinja ali i muškaraca Roma, bilo pogođeno prisilnom sterilizacijom. Ured čeških ombudsmena objavio je 2005. izvještaj u kojem se navodi da je “od 1970. do 1990. vlada Čehoslovačke metodološki sterilizirala Romkinje kako bi smanjila” visoku i nepoželjnu stopu nataliteta Roma”.
Kao što je tadašnja češka ombdusmenka Anna Šabatová objasnila na konferenciji o prisilnoj sterilizaciji koju je 2016. organizirala Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), ovaj akt, zakonski odobren pod komunističkim režimom, bio je u vezi sa posebnom socijalnom nadoknadom koju su Romkinje dobijale nakon intervencije.
Ured ombudsmana istražio je više od pedeset slučajeva sterilizacije u prošlosti i utvrdio kršenja ljudskih prava nad ženama Romkinjama. “Majke, koje su imale više od dvoje djece, rekle su ombudsmanu da su ih ljekari pokušali nagovoriti na pobačaj samo zato što su ‘već imali mnogo djece'”, rekla je Sabatova.
Praksa prisilne sterilizacije nije u potpunosti okončana 1990. godine kada je ukinuta promjena zakona koju je uveo prethodni komunistički režim.
Radilo se međutim o izoliranim slučajevima. Neki su zabilježeni i nakon 2000. godine. Na platformi Romea.cz-Server je objavljeno da se posljednji poznati slučaj prisilno sterilisane Romkinje desio 2007. godine.
Kao što je zabilježeno na spomenutoj konferenciji OSCE-a 2016. godine, slučajevi prisilne sterilizacije Roma tokom posljednjih nekoliko decenija “dokumentirani su u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Švedskoj, Norveškoj, Njemačkoj i Uzbekistanu”. Učesnici konferencije su potom pozvali Češku da žrtvama prisilne sterilizacije nadoknadi štetu za pretrpljenu bol. Čini se da u Češkoj postoji spremnost da se konačno napravi ovaj simbolični korak.
